Sve je počelo prije tri godine u Sarajevu, kada je grupa mladih aktivista dobila priliku da snimi dokumentarni film, gdje je zapravo i stvoreno ime aktivističkog pokreta District team. Iako su još uvijek neformalna grupa, u želji da postanu udruženje, mladi aktivisti iz Brčkog ne propuštaju prilike, a aktivnosti u kojima učestvuju su brojne.
Prva je bila snimanje filma „Djeca Dejtona“ koji je imao za cilj da prikaže proces pomirenja nakon 1995. godine kako na području Brčko distrikta, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini. U filmu govore srednjoškolci, ratni veterani i poznati hip-hop muzičari.
„U film smo uključili razne ljude, Asocijaciju srednjoškolaca gdje smo htjeli da prikažemo Brčko kao pozitivan primjer da svi učenici idu zajedno u školu, da nisu razdvojeni kao što je slučaj sa Dvije škole pod jednim krovom. Uključili smo hip-hop muzičare kako iz Brčkog, tako iz Tuzle, jedan od njih je Frenkie koji iza sebe ima dosta rada koji se tiče pomirenja kroz muziku. Uključili smo i ratne veterane sa sve tri strane koji su bili direktni učesnici rata. Fokus filma je bio da oni ispričaju svoje priče, da prikažu kako je zapravo rat loš“, kaže osnivač District teama, Mirsad Zahirović, dodajući kako je odaziv na samu premijeru filma bio i veći od očekivanog.
Jedna od značajnijih aktivnosti, realizovana u sklopu filma bila je, i pravljenje murala pored rijeke Brke.
„Crtanje murala prikazuje simbol povezivanja tri bivše države Jugoslavije – BiH, Srbije i Hrvatske. Pokazuje kako film povezuje ljude. To je doprinijelo samoj reklami filma jer širom Evrope, ali i u Americi su portali objavili tu vijest. Dolazio je BBC da snima dokumentarac o nama, tako da su ti murali najviše doprinijeli reklami“, kaže Zahirović.
Nakon dokumentarnog filma District team je nastavio sa projektima i aktivnostima koje su uključivale organizovanje ekskurzija, radionice sa ratnim veteranima i srednjoškolcima, te tribine za muzičare kojoj su prisustvovali poznati hip-hop muzičari Kontra i Marčelo.
„Na taj način željeli smo da privučemo mladu publiku i pričamo o nekim stvarima koji nosi ulica i rat i procesi pomirenja, kako su se zapravo kroz muziku mladi spajali svih ovih godina“, objašnjava Zahirović.
„Mirso i ja smo sjedili za šankom, District team je i dalje postojao, ali mi nismo znali da li da nešto radimo, da nastavljamo ili da ostane u nekom lijepom sjećanju. Mirso je rekao: „Hajde ja ću predati na neki projekat, pa šta bude biće“. Tako smo mi zapravo i krenuli. Mirso i ja nismo sami tu u District teamu, imamo još njih par iz ekipe i tako smo krenuli raditi neke nove stvari, a naš cilj je zapravo bio da okupimo mlade ljude i da stvorimo neke nove aktiviste, jer ta djeca su nam simbol mira i povezivanja.“, priča Edna Mulić, članica i PR District teama.
Prošle godine u organizaciji District teama, na Trgu mladih u Brčko distriktu, postavljeno je veliko platno gdje je bilo omogućeno svima koji žele da priđu i da napišu svoju poruku mira.
„Djeca su sama od sebe prilazila i mislili smo da nema bolje slike nego te, da djeci nije bilo bitno ko je to organizovao, u čijoj nadležnosti je to da vodi i s kim zapravo pišu, nego su sretni ispisivali te poruke mira“, ističe Mulić.
Neke od ispisanih poruka bile su: „Tri naroda jedna duša!“; „Kako bolan nismo složni kad krademo k'o tim?“ ; „Različitost je наш ukras!“ ; „Mir je najčvršči most do budućnosti“.
Zbog trenutne situacije u vezi sa pandemijom virusa COVID-19, mladi aktivisti nisu imali načina da organizuju određene aktivnosti, međutim i ovaj put su pokazali svoju profesionalnost i želju za radom.
Zahirović je došao na ideju da okače parolu na mostu rijeke Brke pod nazivom „Heroji su iz ulice, ne iz nerealnog filma“. Na taj način željeli su odati počast Srđanu Aleksiću, ali i svim ljudima koji su trenutno u prvim redovima borbe sa pandemijom.
Srđan Aleksić, mladić iz Trebinja, tokom rata 1993. godine je pokušao da odbrani svog sugrađanina Alena Glavovića od napada pripadnika Vojske Republike Srpske. Vojnici su ga pretukli i nakon što je nekoliko dana bio u komi umro je u bolnici u Trebinju.
District team je prošle godine predao zahtjev Skupštini Brčko distrikta da jedan od mostova na rijeci Brci dobije ime „Srđan Aleksić“, međutim taj zahtjev nikada nije došao na dnevni red.
„Dopise smo slali svim poslanicima pojedinačno, međutim nikada nije došlo na dnevni red. Nismo dobili ni odgovor, mogli su se bar udostojiti da nam pošalju odgovor“, objasnio je Zahirović.
Kako zapravo mlada ekipa nema podršku vladinih institucija, najbolje pokazuje to da je prošle godine održana humanitarna akcija Doniraj za školsku užinu na kojoj su se skupljala sredstva za socijalno ugroženu djecu. Uz pomoć dva frizera koji su radila volonterski, skupili su hiljadu konvertibilnih maraka.
„Mi od vladinih institutucija i nemamo baš neku podršku, svaka naša aktivnost koja je bila organizovana, organizovana je na našu inicijativu. Niko od vlade se nije udostojio da pita šta se to dešava, zbog čega ti ljudi to rade. Prvo je žalosno što mi moramo da organizujemo te stvari, ja ipak mislim da se iz budžeta koji Brčko distrikt ima može pomoći toj socijalno ugroženoj djeci na bilo koji način jer je to sve išlo u školske kuhinje kako bi djeca imala užine. Tako da mislim da i oni to mogu priuštiti toj djeci. Sva podrška koja je došla, došla je od nekih ugostiteljskih objekata, sponzora koji smo nalazili i sredstava koje smo dobili po projektima“, objašnjava PR tima Edna Mulić.
Jedna od najnovijih aktivnosti u organizaciji District teama, u sklopu Altteatrovog projekta „Hoćemo l’ više?“ održana je 12.08.2020. godine u Brčkom pod nazivom „A gdje ti ideš?“. Grupa mladih aktivista je tačno u pet do dvanaest simbolično organizovala „zvonjavu“ koja je odjekivala kroz cijeli grad, a imala je za cilj da opomene i podsjeti vlast na mlade ovog grada, da omoguće njihov ostanak, da svoje znanje ostave u svom gradu i državi.
„Smatramo da je vrijeme u Bosni i Hercegovini, baš kao što narodski volimo reći, pet do dvanaest. Zvonjava je simbolizirala „posljednje zvono“ za naše nade, za mlade, za vlast, za državu i za naše snove. Šta je život i koliko je on vrijedan u Bosni i Hercegovini? Nakon zvonjave održane su ankete sa građanima šta bi se zapravo moglo poboljšati, gdje smo i gdje sebe vide za par godina, a gdje Bosnu i Hercegovinu?“, kaže Edina Mulić.
Ovi mladi aktivisti pokazali su koliko se zapravo mnogo toga može učiniti uz veliku želju, volju, trud i empatiju. Iako oni navode da već duže imaju viziju da postanu udruženje, navode i da je čar njihovog rada zapravo u tome, da uprkos nedostatku sredstava i „nepostojanja na papiru“, rade velike stvari i svakako planiraju nove projekte.
„Trenutno imamo dva projekta na kojem učestvujemo, planiramo da apliciramo na nove i da okupljamo mlade koliko je to moguće“, rekla je Edna Mulić.
„Mladi moraju biti učesnici u promjenama, odnosno da donose promjene i da budu dio promjena, nebitno da li vladin ili nevladin sektor, moraju da se angažuju u svojim lokalnim zajednicama i da budu dio pozitivnih priča. Smatram da aktivizmom možemo postići dosta stvari i da mladi trebaju od sebe da grade aktiviste, da učestvuju i da prate šta se dešava u našoj državi, jer ne možemo biti promjena ako nemamo pojma šta se dešava, ako govorimo da nas to ustvari ne zanima, treba malo više da se zainteresujemo kako sami za sebe, tako i za našu državu i šta nas sutra čeka“, zaključuje Zahirović.
Fotografije: arhiv District teama.
