Rasprostranjenost islamofobije u BiH i politici EU-a prema izbjeglicama potiče pitanja o promjenama i reformama, posebno uzevši u obzir neposrednu potrebu da se odgovori na savremene sukobe koji pogađaju muslimane.
Rat u Ukrajini 2022. godine i val izbjeglica potaknuli su politiku Evropske Unije (EU) koja širokih ruku dočekuje Ukrajince, što je u suprotnosti s odgovorima EU-a na bosanske i sirijske izbjeglice 1992. i 2012. godine. Ovakav dvostruki standard odaje kontinuitet u islamofobnim narativima tokom posljednjih 30 godina.
Od početka ruske invazije u februaru 2022. godine, Ukrajinci su bili izloženi nasilju i ratnim zločinima masovnih razmjera, a Institut New Lines je zaključio da ,,postoji ozbiljan rizik od genocida“ unutar Ukrajine. Užasni zločini nasilja i razaranja doveli su do raseljavanja gotovo 15 miliona Ukrajinaca (osam miliona interno i oko sedam miliona eksterno), čineći ovu godinu najgorom u historiji prisilnog raseljavanja (Karasapan, 2022).
Kao odgovor na ovu tragediju i rezultirajući val ukrajinskih izbjeglica, evropske zemlje otvorile su granice nudeći azil ukrajinskim izbjeglicama – posebice Direktiva o privremenoj zaštiti.
Iako je počela s radom 2001. godine nakon konflikta u bivšoj Jugoslaviji, Direktiva o privremenoj zaštiti aktivirana je prvi put ove godine kao odgovor na rat u Ukrajini. Direktiva o privremenoj zaštiti izbjeglicama daje ista životna i radna prava kao i građanima EU-a, uključujući dozvolu boravka tokom cijelog trajanja njihove zaštite i pristup zapošljavanju, smještaju, socijalnoj pomoći, medicinskoj pomoći, obrazovanju i slobodnom kretanju kroz EU (European Commision, 2022).
S početkom samog rata u BiH prije 30 godina, približno 1,3 miliona bosanskih izbjeglica pobjeglo je u zapadnu Evropu, bježeći od razaranja, seksualnog nasilja, ratnih zločina i genocida, slično kao što to danas čine Ukrajinci (Barslund et al., 2017). Međutim, zemlje zapadne Evrope samo su bosanskim izbjeglicama odobrile početni privremeni boravak, ograničen pristup radu i obrazovanju, ograničene mjere integracije i ograničenu finansijsku podršku (Barslund et al., 2017). U Daytonskom sporazumu kojim je okončan rat u BiH, evropske zemlje dale su prioritet mjerama za povratak izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu uprkos stalnim etničkim napetostima i ekonomskim poteškoćama u zemlji (Barslund et al., 2017).
Dok su konflikte i u Ukrajini i u Bosni i Hercegovini karakterisale ekstremne razine nasilja rezultirajući priljevom izbjeglica, te su zemlje dobile nejednake odgovore evropske politike prema izbjeglicama. Razmatrajući razlog ovakvog različitog tretmana, ne može se ne primijetiti različita vjerska demografija – dok je Ukrajina većinski kršćanska država, BiH je pretežno muslimanska, odnosno Bošnjačka.
Profesorica Mehnaz Afridi, direktorica Centra za obrazovanje o holokaustu, genocidu i međuvjerskim pitanjima na Manhattan koledžu, smatra ,,privremenu zaštitu Ukrajinaca dvostrukim standardom“. Ona priznaje geopolitičku motivaciju za Evropu, objašnjavajući da je ,,razlog zašto je međunarodna zajednica toliko učinila za Ukrajinu to što postoji strah od Rusije i ruske moći u toj regiji, jer bi se Rusija mogla proširiti natrag u Ukrajinu, uzurpirajući Ukrajinu i potencijalno druge dijelove istočne Evrope.“
No, uz ovaj geopolitički faktor, Afridi dvostruke standarde pripisuje i islamofobnim osjećajima unutar zapadne Evrope. ,,Postoji taj strah od ljudi koji će pustiti muslimane jer ih se smatra povezanima s ekstremizmom, nasiljem“, rekla je. ,,Kada muslimani pate, manje je otvorenih vrata,“ primjećuje Afridi.
Zatvorena vrata Evrope
Od rata u BiH, druge muslimanske skupine su na sličan način iskusile “zatvorena vrata” Evrope. S eskalacijom rata u Siriji 2012. godine, gotovo 12 miliona ljudi je izbjeglo pod mandatom UNHCR-a (UNHCR, 2012). Dok je Evropa prihvatila milion sirijskih izbjeglica, većina je dobila samo status međunarodne zaštite – Direktiva o privremenoj zaštiti nije aktivirana (UNHCR, 2021).
Suprotno odredbama Direktive o privremenoj zaštiti, status međunarodne zaštite omogućuje samo ograničeni pristup dozvolama boravka, putnim ispravama, zapošljavanju, obrazovanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj zaštiti i smještaju (European Commission, 2022). Ta su prava dodatno ugrožena jer evropske zemlje povećavaju pritisak na izbjeglice da se vrate u Siriju, uprkos opasnostima od trenutnog rata i nesigurnim uvjetima za povratak. Iako ovi problemi u Siriji i dalje postoje, evropski napori da Siriju klasificiraju kao sigurnu zemlju su u porastu, a zemlje poput Danske čak su poništile boravišne dozvole nekim izbjeglicama (Sly, 2021).
Islamofobija u Bosni i Hercegovini
Dok je Zapad svakako tretirao bosanske izbjeglice drugačije nego što danas tretira ukrajinske izbjeglice, muslimani iz BiH doživljavaju islamofobiju različito od muslimana iz arapskih zemalja.
Islamofobija je ukorijenjena u pogrešnim percepcijama o muslimanima, uključujući pogrešne stereotipe i pogrešna povezivanja s ekstremizmom i nasiljem. Dok ,,ljudi vide muslimane kao istočnjake, azijsko-afričke, uglavnom Arape“, bliskoistočni Arapi zapravo čine ,,samo 20 posto globalne muslimanske populacije. Ljudi ne znaju da su muslimani Evropljani“, objašnjava Afridi. ,,Postoje stereotipi o tome šta su muslimani, gdje žive, kako žive, a sve je to prenapuhano od 11. septembra,“ otkrila je Afridi.
Kako kaže Afridi, zbog ovih lažnih percepcija, arapski muslimani, uključujući Sirijce, smatraju se nasilnima i opasnima. ,,Vrlo malo je učinjeno da im se pomogne i pusti ih u zemlju zbog straha ko su“, objašnjava Afridi. Suočeni s ovom vjerskom diskriminacijom i islamofobijom, arapski muslimani dobivaju različitu i nejednaku pomoć u odnosu na nemuslimane.
,,Islamofobija u Bosni nije isto što i islamofobija u Evropi“, objasnio je Hikmet Karčić, stručnjak za genocid iz Sarajeva i autor knjige “Mučiti, poniziti, ubiti: unutar sistema logora bosanskih Srba”, ,,jer su Bošnjaci ovdje lokalni Evropljani“, dodaje.
Kao i drugi Evropljani, bosanski muslimani su svijetle puti i odijevaju se po zapadnjačkoj modi. Budući da se ne uklapaju u muslimanski stereotip, Bošnjaci se ne suočavaju s istom diskriminacijom i pretpostavkama kao arapski muslimani koji su konceptualizirani kao suštinski strana i ekstremistička prijetnja Zapadu. Uprkos tome, bosanski muslimani se još uvijek susreću s islamofobijom, koja je vidljiva kroz poricanje genocida.
Tokom rata u BiH, ,,islamofobija ili antimuslimanska netrpeljivost bila je jedan od razloga zašto su muslimani uopće bili meta“, rekao je Karčić, napominjući da se ti antimuslimanski osjećaji nastavljaju i 30 godina kasnije nakon završetka rata. ,,U određenoj mjeri, islamofobija ima mnogo veze sa samim poricanjem genocida.“
Nazivanje genocida “etničkim čišćenjem” omogućilo je zapadnim zemljama da zanemare činjenicu da su ti zločini posebno činjeni protiv muslimana. ,,To nije bilo “etničko čišćenje” “, naglasila je Afridi, istaknuvši da se ,,radilo zapravo o ubijanju Bošnjaka.“
Dodatno, terminologijom “etničkog čišćenja” zapadne su zemlje opravdavale svoje nesudjelovanje u ratu. ,,Ako koristite termin genocid, po UN-ovoj konvenciji ste dužni intervenisati“, rekao je Karčić, ,,ali ako koristite novi termin kao što je “etničko čišćenje”, onda ne morate intervenisati jer nije genocid.“
Danas, prema Evropskom izvješću o islamofobiji za 2020. godine, Bosanci i dalje se suočavaju s islamofobijom, koju uglavnom generišu političari, mediji i akademska zajednica bosanskih Srba. Ta islamofobija je evidentna u obrazovanju, gdje se u državnim školama slave ratni zločinci, a Bošnjacima se uskraćuje mogućnost učenja bosanskog jezika u Republici Srpskoj. U politici, vlasti bosanskih Srba koriste se islamofobičnom retorikom, posebno za mobilizaciju glasača tokom izborne sezone, stvarajući video snimke s pogrdnim prikazima Bošnjaka. Lideri bosanskih Srba poput Milorada Dodika, na primjer, često iznose neutemeljene tvrdnje o prijetnji od “islamskog terorizma” u zemlji. U medijima se islamofobija također često manifestuje u obliku lažnih vijesti koje Bošnjake lažno povezuju s terorizmom. (European Islamophobia Report, 2021).
Šta donosi budućnost?
Nesrazmjer između evropskog političkog odgovora na ukrajinske izbjeglice i njihovog odgovora na bosanske i sirijske izbjeglice može se povezati s islamofobičnim stavom kojem su ostali dosljedni više od 30 godina.
Obzirom na rasprostranjenost antimuslimanskog nasilja u mnogim dijelovima svijeta, kao što je protiv Ujgura u Kini i Rohingya u Mianmaru, Afridi naglašava važnost poduzimanja radnji za suzbijanje budućih sukoba i osiguravanje pomoći muslimanskom stanovništvu. ,,Ako stojimo skrštenih ruku dok drugi čine genocid nad muslimanima, moramo biti svjesni i da postoji budućnost i ciklus kulture sjećanja.“
Za borbu protiv islamofobije, Afridi predlaže da se nemuslimani i muslimani uključe u dijalog kako bi stekli bolje razumijevanje jedni drugih i razotkrili islamofobne stereotipe i percepcije. ,,Religija se također tiče kulturnog razumijevanja, kulturne osjetljivosti, različitosti i međuvjerskih saveza“, rekla je Afridi. Kroz izgradnju razumijevanja drugih religija, ljudi također mogu razviti empatiju i perspektivu da rade zajedno i žive u miru s pripadnicima drugih grupa.
U svjetlu svoje globalne političke i ekonomske moći, EU je u jedinstvenoj poziciji kako za smještaj raseljenih osoba tako i za borbu protiv islamofobije. U službenom priopćenju, EU je navela svoju namjeru da ,,garantuje visoke standarde zaštite za izbjeglice“, pokazujući želju da pomogne onima koji se suočavaju s nasiljem iz cijelog svijeta (EU, 2022). Od usvajanja Konvencije o izbjeglicama iz 1951. godine, prvog evropskog akta za pružanje azila međunarodnim izbjeglicama, evropske zemlje su poduzele reforme i stvorile nove politike za jačanje svoje politike prema izbjeglicama. To uključuje Uputu o privremenoj zaštiti iz 2001. godine nakon sukoba u Bosni, kao i zakonodavstvo iz 2016-2017 i uspostavu Agencije Evropske unije za azil koja je imala za cilj povećati jednakost i pravednost u politici prema izbjeglicama kao odgovor na priljev sirijskih izbjeglica tokom tog razdoblja. (EU, 2022).
Uprkos ovim reformama i uspjesima, postoji veliki potencijal unutar EU za daljnje poboljšanje svoje politike prema izbjeglicama i osiguravanje istog statusa i prava svim izbjeglicama bez obzira na vjeru. Prepoznavanjem islamofobije i borbom protiv nje, Evropa može pomoći prekinuti krug vjerske nejednakosti i postaviti svijet na pravi put za borbu protiv nasilja nad muslimanima i promicanje međuvjerskog mira.
Neil
Ovo je tako nevjerovatan tekst da ga čitam svako jutro radi motivacije!