Neophodne mjere i definisanje femicida u Bosni i Hercegovini

Izvor: unsplash.com

Nasilje muškaraca nad ženama u Bosni i Hercegovini (BiH) je veoma rasprostranjeno, ali često ostaje skriveno dok se ne desi zadnji korak – ubistvo.

Iako postoje i razvijaju se sudske prakse kojima se nastoji stati u kraj nasilju nad ženama, ipak stručnjaci upozoravaju da nismo na zadovoljavajućem nivou a pokazatelji su i skorašnja ubistva. Uz to, femicid i dalje nije univerzalno definisana kategorija niti ga sudske prakse u BiH prepoznaju kao zaseban zločin.

Opće usluge podrške ženama koje su izložene nasilju su u velikoj mjeri rodno neosjetljive i ne odgovaraju na potrebe žena, a sudska praksa ukazuje da se počiniocima nasilja nad ženama izriču uglavnom uslovne ili izuzetno niske kazne zatvora. Ostvarivanje prava žrtve na nadoknadu štete u krivičnom postupku je još uvijek izuzetak a ne praksa u sudskim postupcima. 

Stručnjaci i borci za ljudska prava su saglasni da bi prepoznavanje femicida u pravnom smislu zasigurno olakšalo procesuiranje počinilaca a da bi došlo do smanjenja broja ubijenih ili do konačne eliminacije ovog krivičnog djela potrebno je uskladiti zakone na nivou entiteta i Brčko distrikta, edukovati širu javnost, sprovesti efikasne procjene rizika ali i politička volja, odnosno zainteresovanost nadležnih institucija.  

Muškarci izvršioci, žrtve žene

U Bosni i Hercegovini, prema istraživanju OSCE-a iz 2018. godine, svaka druga žena starija od 14 godina doživjela je neki oblik nasilja koji ima karakter fizičkog, psihičkog, seksualnog i/ili ekonomskog nasilja, odnosno prijetnje tom vrstom nasilja. 

Prema istraživanju OSCE-a, svaka druga starija žena od 14 godina doživjela je neki oblik nasilja. (Foto: Midhat Poturović, projekt “Moje tijelo: Ratna zona”)

Tokom 2022. godine, odnosno do 13. novembra, prema podacima Fondacije CURE, zabilježeno je 11 slučajeva ubistva žena, a koja se mogu definisati kao femicid. Medina Mujić iz Fondacije CURE kazala je da je jako bitno imati relevantne podatke o slučajevima nasilja koji nerijetko rezultiraju femicidom, kao i dosljednu primjenu zakona u situacijama kada se dogodi smrtni slučaj a najčešće bude kao posljedica nasilja u porodici jer tek tada se može očekivati i zahtijevati da se počinitelju sudi prema odredbama zakona koje predviđaju težu kaznu.

Analizom “Analize prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini”, koju je objavio AIRE Centar [Advice on Individual Rights in Europe], obuhvaćeni su krivični predmeti iz perioda od početka 2017. do kraja juna 2021. godine, u kojima su izvršioci muškarci a žrtve žene, a slučajevi su kvalifikovani kao ubistvo, teško ubistvo, pokušaj ubistva, pokušaj teškog ubistva ili nasilje u porodici sa smrtnim ishodom. Na kaznu zatvora osuđen je 31 počinilac, s tim da su tri osuđena na kaznu dugotrajnog zatvora. Najmanja izrečena kazna zatvora je jedna godina.

„Ubistvo ženske osobe koje je motivisano mržnjom prema ženama je femicid“, kazala je Amila Ždralović, vanredna profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, istaknuvši da femicid treba tumačiti u kontekstu patrijarhalnog, socio-kulturalnog konteksta i patrijarhalno definisanih rodnih uloga. 

Pojasnila je i da se femicid dešava u različitim društvima, uključujući i bosanskohercegovačko i kao takvo treba biti definisano u bh. krivičnim zakonima. 

Zašto je potrebno razlikovati femicid od drugih vrsta ubistava pojasnila je Nataša Jovanović, psihologinja i praktičarka transakcione analize. 

„Važno je razlikovati femicid od drugih vrsta zločina zato što se radi o zločinu nad ženama samo zato što su žene. Razlika između femicida i drugih vrsta zločina je u samom motivu da se počini femicid, a to se odnosi na bijes, mržnju, ljubomoru, osjećaj posjedovanja žene, kao i traganje za zadovoljstvom i moći počinitelja femicida“, kazala je Jovanović. 

Postojeće zakonodavstvo u Republici Srpskoj, Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko distriktu, prema Aleksandri Petrić iz Fondacije Udružene žene Banja Luka, potrebno je usaglasiti međusobno ali i s Istanbulskom konvencijom, odnosno konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Da bi došlo do usaglašavanja, Petrić naglašava da je nužna saradnja institucija vlasti. 

„Većina zakona i javnih politika rodno su neutralne, ne prepoznaju rodnu dimenziju diskriminacije i nasilja s kojima se susreću žene i djevojčice“, kazala je Petrić.  

„Nasilje ne poznaje granice“

Prema dostupnim istraživanjima, uzroke femicida treba tražiti u položaju žena i rodnim ulogama koje vladaju u patrijarhalnom društvu kakvo je i bosanskohercegovačko, gdje se nerijetko smatra da je nasilje nad ženama od strane partnera, poznanika ili stranaca uobičajeno i u kojem je rašireno mišljenje da žena treba biti podređena muškarcu. 

Pripravnici Centra za postkonfliktna istraživanja na protestu protiv femicida 2022. godine (Foto: Ajdin Cocalić)

„Društvo često okrivljuje žrtve zbog pasivnosti, loših izbora partnera, čak se ide toliko daleko da se ponašanje žrtve smatra uzrokom nasilja i ubistava žena“, kazala je Petrić, dodavši da na ovo uveliko utiču mediji koji prilikom izvještavanja ubistvo žene predstavljaju kao porodičnu tragediju a počinitelja zločina kao mirnog, uzornog i brižnog muškarca. 

Mujić smatra da je uzrok femicida nasilje, odnosno da je „svaki smrtni slučaj – femicid – posljedica kulminiranog nasilja“.

 „Nasilje ne poznaje granice“, ustvrdila je Mujić.

Prema “Analizi prakse sudova u procesuiranja femicida i pokušaja femicida u BiH (2017-2021)” uzroci izvršenja ubistava mogu se pratiti i kroz prijašnja ponašanja počinilaca. 

„Učinioci su ranije osuđivani za različita krivična djela, najčešće za krivična djela imovinskog kriminaliteta (krađe, teške krađe, razbojništvo), ali i za krivična djela lake i teške tjelesne povrede, nasilničkog ponašanja, ugrožavanja sigurnosti, sprečavanja službenog lica u vršenju službene radnje, neovlaštene proizvodnje i stavljanje u promet opojnih droga,“ objašnjeno je u Analizi.

Petrić također navodi da počinilac nasilja često intenzivira nasilje prema žrtvi nakon što ne dobije adekvatne sankcije jer „osjeća da ga niko ne može zaustaviti“. 

„Neadekvatan odgovor sistema u pravcu zaštite žrtve nasilja, odsustvo snažnih mjera protiv počinilaca nasilja i odsustvo detaljne procjene rizika da se nasilje može intenzivirati i završiti femicidom jesu veoma česti razlozi da slučajevi nasilja prema ženama završe femicidom“, pojasnila je Petrić.

Ona smatra da je prije svega od presudne važnosti pooštravanje kaznene politike za djela nasilja prema ženama i osiguravanje kontinuirane edukacije sudija i tužilaca o problemu femicida, kao i  unapređenje sudske prakse kroz adekvatnu podršku ženama koje su preživjele nasilje i koje u postupcima svjedoče protiv počinioca nasilja – da im se osigura zaštita sigurnosti i pristup pravdi. 

,,Potrebno je da policija dosljedno vrši procjene rizika u svim prijavljenim slučajevima nasilja prema ženama i prepoznaje situacije odnosno indikatore koji mogu ukazivati da će se nasilje ponoviti ili eskalirati,“ kazala je Petrić, dodavši da su to obično prijetnje, ili radnje počinioca nasilja koje ukazuju na namjeru ponavljanja nasilja i posjedovanje oružja od strane počinioca.

Edukacija kao ključ borbe protiv nasilja nad ženama

Važnost edukacije djece i mladih kako bi prepoznali prve znakove nasilja, kako pojašnjava Jovanović, je način kako se mogu zaštititi od nasilja, naučiti o štetnostima rodnih stereotipa i nametnutih rodnih uloga u društvu. ,,Studente takođe treba edukovati o rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju, kako bismo imali adekvatne profesionalce u sistemu zaštite žrtava“, istakla je Jovanović.

Javlja se i potreba za stručnim edukacijama i obukama u vezi s uvođenjem međunarodnih standarda i zakona koji bi trebali biti nužni za sve stručnjake u sistemu lanca zaštite. 

,,Provođenje obavezne obuke svih profesionalaca/ki koji rade sa žrtvama i počiniocima nasilja i pooštravanje kaznene politike za djela rodno zasnovanog nasilja moraju biti prioritet institucija širom Bosne i Hercegovine, što sada nažalost nije slučaj“, kazala je Petrić.

Istog je mišljenja i Jovanović, koja naglašava da je potrebna dodatna obuka profesionalaca koji rade sa ženama žrtvama nasilja. 

„Kako raste opresija, tako raste i otpor. Aktivistice, feministice i braniteljice ženskih prava koje odbijaju dopustiti rodnu nepravdu rade 24 sata dnevno. U zajednicama diljem svijeta ljudi pozivaju na promjene i vrše pritisak na vlade da poduzmu hitne mjere. Možemo vidjeti da hiljade njih, od Irana do Zapadnog Balkana, izlaze na ulice tražeći pravdu za žene“, istakla je Mujić, dodavši da ,,diljem Balkana i dalje vidimo opresivne vlade postavljene na takav način da su žene koje dožive nasilje kontinuirano viktimizirane i nemaju odgovarajuće resurse ili podršku“.

Prema riječima Mujić, vrijeme je da se usvoje mjere politike utemeljene na dokazima kako bi se zaštitile žene i djevojčice, ali i provedu obrazovne reforme koje jačaju rodnu ravnopravnost. 

„Vrijeme je da se zaustavi nasilje nad ženama“, kazala je Mujić. 

Na definisanju femicida kao krivičnog djela u novom mandatu rekao je da će raditi Saša Magazinović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ispred Socijaldemokratske partije (SDP). 

,,Definisanje femicida kao posebnog krivičnog djela s posebnim kaznama – biti će prvi zakonski projekat na kojem ću raditi u novom mandatu, zajedno sa organizacijama za zaštitu ženskih prava“, kazao je Magazinović, istaknuvši da je do sada vlast ignorisala i pitanja i inicijative u vezi sa femicidom.  

Prepoznavanje femicida u pravnom smislu bi zasigurno olakšalo procesuiranje ovog zločina, ali i doprinijelo smanjenju broja ubijenih žena na državnom nivou. Međutim, za potpunu eliminaciju potrebno je uraditi niz drugih mjera, od usklađivanja zakona, edukacije profesionalaca koji se susreću s nasiljem u porodici u fazi prijave, zatim istrage i u konačnici procesuiranja tog krivičnog djela, kao i edukacije mladih, djece i šire javnosti.

Amina je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Sarajeva. Velika strast su joj engleski jezik i mirovni aktivizam. Diplomirala je engleski jezik i književnost, te nedavno magistrirala na odsjeku za Sigurnosne i mirovne studije Univerziteta u Sarajevu.

Vezani članci

Borba za vidljivost i pristup
Osobe sa invaliditetom često imaju problem prilaza određenoj instituciji zbog nepostojanja potrebne rampe. Uz to, bivaju diskriminisani pri zapošljavanju ili upisu na fakultet.
Imaginarne zidine i hologrami prošlosti
U bosanskohercegovačkoj medijskoj i političkoj realnosti rat kao da je nastavljen nekim drugim sredstvima i kao da nikada nije prestao trajati. Nad nama se nadvio hologram rata pa će biti da zbog toga naša zbunjena svijest ne može progutati misaono toliko puta prežvakane fraze.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu