Teolog i istoričar iz Banjaluke, Danijel Mihić je čovjek za kojeg često kažu da je neuobičajen prosvjetni radnik. Nastoji biti stariji drugar svojim učenicima te ih uči koliko je važno ostati pošten jer, kako kaže, samo pošten čovjek je suštinski slobodan.
Danijel predaje pravoslavnu vjeronauku u Banjaluci te ističe kako prosvjeta nije posao, već poziv. Kaže da ako se bavite ovim zanimanjem, sasvim je prirodno i da povremeno budete društveno odgovorni. Pojašnjava kako se naš obrazovni sistem svodi na usvajanje enormne količine najrazličitijih informacija koje učenici olako zaboravljaju.
,,Ako uče, djeca to rade isključivo zbog ocjene, a kritičko mišljenje, koliko znam, samo se malo spominje u predmetu demokratije“, kaže Danijel.
Prije pet godina pokrenuo je inicijativu građana, koja je potom prerasla u udruženje ,,Kultura kulturi“. U početku je inicijativa imala za cilj da se izbori za renoviranje jednog dijela Kulturnog centra Banski dvor i da se otvori klub koji će biti svojevrstan most između visoke kulture i ljudi koji se s kulturnim aktivnostima prvi put susreću. Kaže da na svu sreću, dolaskom sjajnog Mladena Matovića na mjesto direktora Banskog dvora njihov je aktivizam u tom pogledu postao bespotreban, a ovaj prostor je danas cijeli renoviran i otvoren za sve zainteresovane u svakom smislu.
,,Ipak, mi i dalje tražimo način da pritisnemo nadležne da se pokrene jedan nezavisni kulturno-obrazovni centar a trenutno se pripremamo za veliku akciju i čekamo povoljan trenutak“, dodaje Danijel.
Kaže da je pored aktivizma volontiranje dobar način da se mladi uključe i doprinesu pozitivnim promjenama u društvu. Smatra da svako volontiranje iz časnih namjera donosi uspjeh te da je to dobra prilika da se povežemo s ljudima. Pojašnjava da je kroz volontiranje stekao više desetina poznanstava širom regiona.
,,Časno volontiranje i dobri primjeri motivišu i druge da otključaju ljudstvo u sebi, pa se i dobro ukrupnjava kao lavina od male grudve snijega. A ima mnogo dobra svuda oko nas“, ponosno dodaje Danijel.
Kaže kako je najvažnija osobina čovjeka da stalno raste i razvija se kao ličnost. Ističe da čovjek treba biti slobodan, a da bi bio slobodan treba biti hrabar da bez obzira na sve ostane pošten, jer samo pošten čovjek je suštinski slobodan. Pored toga, izuzetno je važno da čovjek govori šta misli, bez obzira hoće li pogriješiti. Bitno je da osoba radi ono što govori, da zdravo komunicira, da ima sposobnost da gleda na istu stvar iz više uglova i da ne osuđuje olako neistomišljenike od kojih često može mnogo naučiti.
,,Znanjem prevazilazite predrasude, uzdižete se iznad podjela i tražite najmanji zajednički interes. To je ovdje ili ‘preko grane’ izuzetno važno kako bi preživjeli i sačuvali jedni druge od beznađa u koje se danas tako lako upada“, kaže Danijel.
Uskoro planira objaviti dvije knjige. Prvu knjigu „Dolaze bolji dani“ je pisao povremeno posljednjih deset godina, a ona je mali dnevnik njegovih doživljaja i razmišljanja o mukotrpnom procesu odrastanja. Što se druge knjige tiče, vjeruje da će biti izdata do jeseni, a radi se o jednoj obimnoj i ozbiljnoj knjizi u kojoj sa svojim saradnicima opisuje sve regione svijeta iz ugla historije, geografije i vjerovanja.
,,Ima toliko toga divnog van ove tegle u koju su nas zgurali i koju povremeno smućkaju dok nama životi prolaze brzinom munje“, dodaje Danijel.
Svjedoci smo odlaska velikog broja mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, a Danijel smatra da je ovaj problem složen i slojevit te da smo svi manje ili više odgovorni za klimu u državi, iz koje čak i oni koji imaju posao bježe glavom bez obzira. Pojašnjava kako su političari posljednje tri decenije sveli kulturu i obrazovanje na nivo obične partijske firme na čija čela postavljaju svoje ljude kako bi obavljali određene poslove bez ikakvog talasanja i izvršavali naredbe bez pogovora. Kaže kako je teško detektovati samo jednog ili više krivaca za stanje u kojem se nalazimo, ali da rješenje vidi u kulturi i obrazovanju.
,,Mi smo zapušteni narod i narodi, slijepi kod očiju, ne vidimo dalje od svog nosa. Bolesno smo cinični i nepovjerljivi, a u neslozi i sabotiranju najbliži iz čiste zlobe. Neko će reći da imamo većih požara od onih u kulturi i obrazovanju, ali to nije istina. Naše najveće nedaće proizlaze iz toga što smo nekulturni i neprosvijećeni, a takvi smo zato što su nas naše elite planski ostavili da se glođemo u sebi i sa svima oko sebe, jer je tako lakše prodavati maglu i upravljati gomilom“, zaključuje.
