Kakanjka sa sarajevskom adresom, Aida Redžepagić fotografijom se počela baviti kada je shvatila da je to njena istinska ljubav. Zbog želje za bavljenjem ovom profesijom, napustila je posao profesorice na fakultetu.
Njezini prvi crtački potezi su počeli u djetinjstvu, a taj talent je, kako navodi, naslijedila od mame. Međutim, u današnje vrijeme jako je teško napustiti siguran posao i početi raditi kao slobodna umjetnica. Ipak, kaže, nije se pokajala.
„Prije otkaza, samo sam zamislila Aidu od 50 godina koja se prisjeća kako je nekada voljela fotografiju, ali se bojala napustiti siguran posao i nije se nikada usudila istražiti taj dio sebe. Kako sam od mame naslijedila talenat za umjetnost, mislim da sam od tate naslijedila osjećaj za biznis, disciplinovano vođenje poslova i pravilno ulaganje u posao. To su mnogo bitne stavke koje se veoma često kod umjetnika stave u drugi plan“, objašnjava Redžepagić, koja za sebe kaže da je „modna fotografkinja zaljubljena u dokumentarnu fotografiju“.
Okušala se u brojnim stilovima, poput produkt fotografije, ali i fotografiranja vjenčanja, a najviše je privlači rad s ljudima jer se tu može najviše izraziti i ispričati priču.
Ljudi kao inspiracija
Govori da joj je predavanje u školi i na fakultetu omogućilo da učenicima organizira tečaj fotografiranja, gdje je prepoznala mnoge talentirane mlade umjetnike.
„Teško bi mi bilo izdvojiti samo nekoliko njih, ali ono što mogu reći jeste da je konkurencija najbolja stvar koja se može desiti svakome od nas. Svaki put kada ugledam neki odličan editorijal koji napravi neko od kolega, ja se s jednakim žarom obradujem, ali i dobijem želju da i sama nešto novo napravim. Mislim da bismo svi uz nedostatak konkurencije bili lošiji u poslovima koje radimo“, ističe Redžepagić.
Smatra da je fotografija u posljednjih 10 godina procvjetala u Bosni i Hercegovini. Osim raznih festivala na kojima je sudjelovala, poput Rovinj Photo Festivala, Aida je aktivna i na društvenim mrežama a na svojem Instagram nalogu ima blizu 15 tisuća pratitelja.
„Društvene mreže su svakako povećale interes za fotografijom. Često se fotografija stavlja u negativan kontekst kada je stavimo pod ruku s društvenim mrežama, jer automatski zamišljamo beskrajno mnogo ispraznih selfija. Međutim, ja viđam prekrasne izražaje mladih ljudi koji fotografišu prirodu, hranu, portrete, dokumentarnu fotografiju…Hvataju odlične momente i kadrove, a ponekad sve što imaju od opreme je kamera na telefonu“, objašnjava Redžepagić.
Najviše voli da bilježi stvarne, iskrene i neispozirane trenutke, a među „najintimnijim“ suradnjama s poznatim osobama izdvaja onu sa sadašnjom ambasadoricom Bosne i Hercegovine u Češkoj, Martinom Mlinarević, gdje je, kako kaže, uzela stvar u svoje ruke i drugačije pristupila snimanju portreta.
„Martina i njen partner Goran su došli u studio s ciljem da ih fotografišem zajedno. Proveli smo sate u razgovoru i ja sam odbila raditi studijsku fotografiju. Bilo mi je previše ,,sterilno“ i ispozirano. Željela sam uhvatiti njih. Suštinu njihove priče. Tada sam predložila da provedem jedan dan s njima u stanu, da zaborave da sam tu, da obavljaju dnevnu rutinu kao da me nema s njima. Tako je i nastala iskrena foto priča umjesto studijskog portreta“, prepričava Aida Redžepagić seriju fotografija koja joj je donijela prvo mjesto na Rovinj Photo Festivalu.
Prava fotografa u BiH
Da biti slobodni fotograf nije lako, dokazuje administrativna manjkavost. Kako ističe Redžepagić, u šifarskom sistemu poslova Federacije Bosne i Hercegovine, do ove godine je navedena šifra 74.2 Tradicionalni fotograf bez upotrebe digitalne tehnologije što objašnjava administrativnu zastarjelost i neprilagođenost današnjem načinu poslovanja fotografa. No, ipak tvrdi da se ovo ne odnosi na terensko stanje te da pronalazak angažmana nije težak posao.
Ova svestrana umjetnica ne bavi se samo fotografijom. Prije desetak godina kreirala je i rukotvorine iglom i koncem. Međutim, kako ističe, danas se više ne može zamisliti u sličnoj ulozi na poslovnom nivou. Ono što poručuje mladim fotografima/kinjama koji još uvijek nisu pronašli svoju publiku je da nju ni ne trebaju tražiti.
„Fotografija treba biti jedini fokus, publika i klijenti sami pronađu put do vas. I dan danas, neke od meni omiljenih fotografija imaju najmanje lajkova. To nikada ne treba da vam bude mjerilo kvalitete ni uspjeha. Mnogo je bitno odvojiti rad od tog aspekta u današnjem vremenu. Zvuči sebično, ali bitnije je da slušate svoj instinkt nego da se vodite ,,aplauzom lajkova“ i ukusom publike“, zaključuje Redžepagić.
Ovaj članak je ranije objavljen u prvom izdanju MIR Magazina. MIR Magazin je godišnja publikacija i platforma za mlade inovativne ljude koju su razvili Centar za postkonfliktna istraživanja i Balkan Diskurs. Posvećen je pojedincima i organizacijama koje su nam ostavile u naslijeđe čvrste temelje za nastavak naše borbe za mir i pravdu.
