Poruke mladima i ženama od bh. sportiskinja: „Ne dozvolite predrasude. Budite hrabre, uporne i vjerujte u sebe“

Saglasne su u jednom – boriti se za boje svoje zastave i slaviti uspjehe u svojoj državi i sa svojim ljudima su osjećaji koje nikada ništa neće moći nadmašiti. Poruka djevojčicama, ali i svim ženama: „Budite hrabre, uporne i sanjajte. Svijet sporta čeka na vas“, a najpoznatija bosansko-hercegovačka sirena iz Mostara dodaje: „Vjera u sebe i težak rad. Prečica nema!“

Milena Nikolić je jedna od najboljih fudbalerki koja pokazuje da granice za njen talent i rad ne postoje, ali se i dalje bezuslovno vraća da igra za boje svoje države kad god joj se ukaže prilika. Čuvene sestre Sipović – Ajla, Nejra i Emina, zajedno i pojedinačno su zacrtale nove putanje bh. karateu u svijetu i pokazale da podrška i te kako može biti okidač za uspjeh. Sa njima se slaže i najpoznatija bh. sirena u historiji – Lana Pudar, mlada plivačica čije ime je odjekivalo u svijetu još dok nije imala ni osamnaest godina te koja je još tad zavrijedila mjesto na tronu najpoznatijih sportistkinja koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.

O svom sportskom putu govorile su za Balkan Diskurs povodom Međunarodnog dana žena – 8. marta, uz poneki savjet za djevojčice koje će tek možda poželjeti ponijeti titulu uspješnih bh. sportiskinja pored svog imena.

Od dječije borbe s predrasudama do trona ženskog fudbala

Svoje fudbalske početke Milena Nikolić napravila je u rodnom gradu Trebinju i „Leotaru“, koji nije bio poznat u javnosti postojanja ženskog fudbala. Iako se sjajno snalazi na svim pozicijama na terenu, ova 32 – godišnjakinja u švicarskom FC Basel zauzima poziciju napadača. Njene osvojene nagrade i priznanja nemoguće je pobrojati. Istaknuta je bh. reprezentativka, a njena rečenica „čast mi je nositi dres sa državnim grbom, nećemo se predati“, probudila je simpatije cijelog regiona.

Kao dijete gajila je ogromnu ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Kada je počela da trenira još u djetinstvu, žene su općenito bile u podređenom položaju i susrela se sa predrasudama. Pored toga, uslovi za trenranje nisu bili na zavidnom nivou jer se treniralo na terenima koji nisu bili uređeni, bez svlačionica i klupskih prostorija. Bilo je, kako naglašava, teško opstati ali pobjedila je ljubav. Danas je profesionalna sportiskinja s maksimalnom posvećenošću i svaki dolazak u Bosnu i Hercegovinu joj mnogo znači.

Općenito za sportski rast u BiH, smatra da je napredovao u posljednjih deset godina i dosta više djevojčica žele da se bave fudbalom, ali i reprezentativne selekcije razvijaju se u dobrom pravcu i igraju iz godine u godinu sve bolje. Ipak, dodaje da ima još mnogo toga da se radi i razvija kako bi se malo približili evropskim standardima, pogotovo što se tiče infrastrukture i medijske pažnje.

Kao prednosti treniranja u Bosni i Hercegovini, navodi činjenicu da je bliže porodici i prijateljima, dok joj je mana što se još uvijek malo ulaže u ženski fudbal, pa je samim tim i kvalitet slabiji jer djevojke biraju neke druge poslove ili sportove gdje se više ulaže ili gdje su primanja veća. Ističe da je infrastruktura za bavljenje fudbalom na jako niskom nivou, ali i da ženski fudbal je medijski jako slabo ispraćen.

„Žene u sportu u BiH definitivno ne dobijaju onoliko pažnje koliko zaslužuju, kako od strane vlasti, tako i od običnih ljudi. Generalno, sport u BiH nije ispraćen koliko bi trebalo, jer sistemski su nam nametnute neke druge stvari i sport je gurnut u drugi plan, što je po meni zastrašujuće. Sve manje i manje ljudi se bave sportom i samim tim interesovanje za praćenje sporta je sve manje i manje“, kazala je Milena.

Osvrćući se na fudbal kao najvažniju sporednu stvar na svijetu, naglašava da su tribine na muškim utakmicama Premier lige u većini utakmica skoro prazne, uz navode da i ne treba spominjati ženski fudbal jer postoje ljudi koji čak i ne znaju da postoji ženski fudbal u BiH, što je jako poražavajuće. S druge strane, pojašnjava da je jako mali broj onih koji ih redovno prate i podržavaju, to su uglavnom familija i prijatelji, i zbog toga im duguju ogromnu zahvalnost.

Za sada ne planira povratak u BiH, bar ne u skorije vrijeme, a u švicarskom Baselu gledaćemo je do 2025. godine, a kako i sama kaže, vidjet će šta budućnost nosi sa sobom. Njena poruka za sve djevojčice u BiH koje bi voljele da kao ona zakotrljaju profesionalno loptu na travnatom terenu: „Vjerujte i pratite svoje snove i nikako ne dozvolite predrasudama da stanu na put do ostvarenja vaših snova“.

Sarajevski dijamanti imaju svjetski odsjaj

Koliko često čujete da tri sestre zajedno i jedna pored druge nižu samo najveće uspjehe u jednoj oblasti. Takvih primjera je, istina, malo, ali jeste li znali da se baš jedan takav krije u srcu Bosne i Hercegovine. Sestre Ajla, Nejra i Emina Sipović su bh. karate za samo nekoliko godina podigle na najveći nivo tako da se ime naše zemlje ne može postidjeti na svjetskim podijumima. U Bosnu i Hercegovinu do sada su donijele na stotine medalja. O njihovom umijeću najbolje govori činjenica da su znale pobjeđivati konkurenciju i do 5.000 takmičara.

Jedan dan sestara Sipović se sastoji od tri treninga dnevno. To su veliki napori, odricanja ali i borba da se postigne uspjeh. Uprkos izazovima, Nejra naglašava da radost i zadovoljstsvo koje donosi sportski rast i predstavljanje svoje zemlje nadmašuje sve te teškoće.

Kada je riječ o treniranju karatea u Bosni i Hercegovini, postoji nekoliko prednosti, ali i izazova s kojima se sestre Sipović suočavaju, a nažalost, često se naglašava nedostatak adekvatnih uslova i podrške vlasti, što često može umanjiti entuzijazam i motivaciju sportista.

„Država nedovoljno investira u sportiste, što rezultira finansijskim poteškoćama s kojima se mnogi sportisti suočavaju. U poređenju s drugim zemljama, naš sistem za podršku sportistima možda nije tako razvijen, što može otežati postizanje vrhunskih rezultata“, kazala je Nejra, dodajući da uprkos tim izazovima, postoji svjetla tačka u njenom životu, a to je podrška porodice.

Kako naglašava, podrška i ohrabrenje porodice su neizmjerno važni. „Njihova prisutnost me čini jačom i više motivisanom. Zajedno, uspijevamo da se izborimo s preprekama i prevaziđemo izazove koje donosi treniranje u našoj zemlji. Upravo ta podrška mi daje snagu da nastavim dalje i ostvarim svoje sportske snove, uprkos svim izazovima koji se mogu pojaviti na mom putu“, pozitivna je Nejra.

Kada je riječ o podršci ženama u sportu u Bosni i Hercegovini, saglasna je sa Milenom da postoji određeni napredak, ali i dalje ima prostora za poboljšanje.

„Vlasti su počele prepoznavati važnost podrške ženskom sportu, ali se još uvijek suočavamo s izazovima kao što je nedovoljna finansijska podrška. Potrebno je više ulaganja i konkretnih mjera kako bi se stvorili bolji uslovi za razvoj ženskog sporta. Što se tiče podrške običnih ljudi, možemo primijetiti sve veći interes i podršku za ženski sport. Međutim, još uvijek postoji potreba za većom vidljivošću ženskih sportskih događaja i rezultata kako bi se podigla svijest i promovisala podrška ženskom sportu“, pojasnila je Nejra.

Nejrin cilj je ostanak u Bosni i Hercegovini i nastavak građenja sportske karijere u svojoj domovini.

„Vjerujem da imamo izvanredne potencijale i resurse koji mogu podržati razvoj sporta u BiH, i želim biti dio tog procesa. Planiram nastaviti trenirati i takmičiti se, ali isto tako želim biti i inspiracija mladim sportistima u BiH. Vidim svoju budućnost u BiH kao sportistkinju koja će ne samo postizati uspjehe na sportskom polju, već i doprinijeti društvenoj zajednici kroz promociju sporta, zdravog načina života i pozitivnih vrijednosti. Vjerujem da zajedno možemo izgraditi bolju budućnost za sportiste i građane Bosne i Hercegovine“, istaknula je Nejra, osvrnuvši se na poruku koju želi da prenese budućim djevojčicama karatistkinjama.

Savjetuje svim mladim djevojčicama, ali i sportiskinjama da vjeruju u sebe i svoje snove: „To je jedno zlatno pravilo koje itekako vrijedi bez obzira na izazove koji se mogu pojaviti na putu, važno je da ostanete uporni i vjerujete u svoje sposobnosti. Nema granica onome što možete postići ako imate vjeru u sebe. Drugo, budite spremne da radite naporno i budete predane svom sportu. Postizanje uspjeha zahtijeva puno rada, truda i odricanja. Budite spremne da uložite napore i budete posvećene svom treningu i ciljevima. Također, budite otvorene za učenje i rast. Nikada nemojte prestati tražiti načine kako možete postati bolje u svom sportu“.

Nejra dodaje da budu spremne da slušaju trenere, prihvate savjete, kritike, ali i da rade na poboljšanju svojih vještina.

„Na kraju, nikada ne zaboravite da je sport putovanje puno izazova, ali i radosti. Uživajte u svakom trenutku, naučite od poraza i slavite svoje uspjehe. Vaša ljubav prema sportu će vas voditi i inspirisati vas da postignete sve što želite. Sve što je potrebno je vaša hrabrost, upornost i vjera u sebe. Budite hrabre, budite uporne i sanjajte veliko. Svijet sporta čeka na vas“, ohrabrila je Nejra sve djevojčice i buduće odrasle žene, koje će svoje karijerne početke graditi baš u BiH.

Ajla i Emina većinski su se poistovjetile sa riječima svoje sestre, ali ipak, Ajla je imala još par riječi za dodati.

„Biti sportistkinja u BiH nosi sa sobom strast prema sportu i izazove u suočavanju s ograničenjima. Opisala bih svoj život kao pun izazova, ali i nevjerojatnih trenutaka rasta i uspjeha u sportskom svijetu BiH. Prednosti treniranja u BiH su zajedništvo i podrška među sportistima, kao i mogućnosti za razvoj i napredak. Mane su nedostatak adekvatnih resursa i infrastrukture, koji mogu otežati profesionalni razvoj“, rekla je Ajla.

Mišljenja je da su žene u bh. sportu danas prepoznate i podržane, ali može biti još prostora za napredak. Ulaže se u bh. sport, ali ponekad nedovoljno, a realnost je da publika cijeni žene u sportu i prati njihove uspjehe, ali podrška može biti veća. Njeni planovi za budućnost je rad na sportskom razvoju jer je još mlada i smatra da je čeka velika budućnost. Vidi sebe u Bosni i Hercegovini, gdje će, kako naglašava, nastaviti se boriti svim srcem za svoju dragu domovinu.

Mladim sportistkinjama i djevojčicama koje maštaju o ulasku u svijet sporta poručuje da slijede svoje snove, budu uporne i vjeruju u sebe. „Savjetovala bih im da se okruže pozitivnim ljudima i da se ne obaziru na prepreke. Poruka je da mogu postići sve što žele ako se trude i vjeruju u sebe“, naglasila je Ajla.

Mostarski biser pobjeđuje i u najvećim svjetskim dubinama

Izabrati dovoljno jake riječi koje bi mogle opisati veličinu i značaj Lane Pudar za Bosnu i Hercegovinu na svakom aspektu, sigurni smo da ne bi bio lak posao ni onim najrječitijim piscima. Ova 18-godišnja djevojka specijalistica je i višestruka rekorderka za stil delfin, a njena tehnika probijanja kroz vodu za samo nekoliko godina pokorila je cijeli svijet, podižući Bosnu i Hercegovinu na ljestvici uspješnih zemalja u sportu. Publika joj je dala nadimak „sirena“, a ova umjetnica u vodi svoje dane još od djetinjstva provodi trenirajući i boreći se kako bi sutra ponovo osvijetlila ime cijele Bosne i Hercegovine.

Pudar, trenutno jedna od najpoznatijih sportskih imena u regionu poručuje našim ženama i svim čitaocima, da prepoznatljivost žena u sportu određuje njen rezultat, u principu isti slučaj kao i s muškarcima. Ne vidi neku razliku ili diskriminaciju po pitanju odnosa prema ženama, odnosno ona je nije osjetila na svojoj koži.

Kada je u pitanju ulaganje u sport, Pudar je kazala da je na njenom početku profesionalne karijere bilo vrlo teško. „To znaju najbolje iz mog matičnog kluba ‘Orka’ i moja porodica. Kasnije kada sam napravila prve ozbiljnije rezultate, krenula su i malo ozbiljnija ulaganja koja nam dozvoljavaju da ne razmišljamo o tome da li ćemo moći isfinansirati neke naše osnovne potrebe, poput odlaska na takmičenja ili na pripreme“, kazala je Lana.

Nastavila je da je podrška koju ima i osjeća je od ljudi iz naše zemlje i dijaspore „naprosto nevjerovatna“.

„Fascinantno je gdje god da sam otišla na neko veliko takmičenje, od Australije do Japana, bio je ogroman broj naših ljudi na tribinama koji su mi davali veliku podršku. Naročito na zadnjem svjetskom prvenstvu u Dohi gdje je na tribinama bilo preko 200 navijača iz BiH. Tako da ljudi iz naše države zaista puno cijene i poštuju ovo što radimo moj tim i ja“, pohvalia se Lana.

Kao i u svim oblastima života u našoj državi, pa tako i u sportu, fali sistemskog uređenja, smatra Lana, a to sportisti u našoj zemlji i te kako osjećaju na svojoj koži.

„Sve to ima i neku svoju draž i meni takva situacija često da dodatni motiv da budem još bolja. Mislim da ne postoji nikakva razlika između muškaraca i žena po tom pitanju. Naročito, kada je riječ o vrhunskom sportu koji ima svoja posebna pravila i zakonitosti, a koja su isti i za muškarce i žene. Moj sportski rast je bio upravo onakav kakav je trebao biti i mislim da to moji rezultati i dokazuju“, rekla je Lana.

Na pitanje o budućnosti odgovara da pogled ima samo na kratkoročno, a to je period do olimpijskih igara i same Olimpijske igre, dok će svi drugi planovi sačekati.

„Ima vremena da donesem kvalitetne odluke za moju budućnost, ali definitivno najviše bih voljela kada bih u svom gradu imala olimpijski bazen i kada bi iz svog grada mogla ići na najveća svjetska takmičenja. Ljepšeg grada od Mostara nema nigdje na svijetu. A vidjela sam ih zaista mnogo u prethodnih par godina“, navela je Lana.

Njena poruka za sve mlade koji žele da se okušaju u bilo kojem sportu u našoj državi je: „Kada želite da budete dobri u nekom poslu koji radite, poruka koju trebate poslati je univerzalna i vrlo jednostavna. Vjera u sebe i težak rad. Prečica nema!“