Bosanskohercegovački vizuelni umjetnik Enis Čišić je freelancer koji je opsjednut svojim poslom. Njegova prva druženja sa olovkom inspirisana sadržajem enciklopedija, slikovnica i televizijskog programa počela su osamdesetih godina prošlog vijeka.
Iako je upijao ideje iz različitih medija, kreativnost se najviše javljala nakon odgledanih animiranih ili igranih filmova kada bi Enis uzimao olovku i trudio se da na papiru reprodukuje ono što je vidio na ekranu. Sve do danas nije ga napustila jaka želja da se izražava kroz crtež.
„Dokaz mog interesovanja za vizuelni narativ su crteži koje sam našao u foto albumu a koji su nastali vjerovatno kada mi je bilo šest godina. Naime, to su bile scene borbe aviona koju sam gledao u nekom partizanskom filmu. Postavio bih avione i počeo crtati njihove pozicije, te dinamiku borbe u zraku sve dok papir nije bio u potpunosti išaran što znači da je ta sekvenca nastajala pred mojim očima dok sam je crtao. Nisam je odvajao kroz kadrove već je sve to bio jedan crtež dok papir nije postao zagušen linijama, a forme aviona se više nisu mogle prepoznati. Tek kasnije sam naučio koliko montaža slika ima bolji efekat i tada je nastao moj prvi strip“, prisjeća se Enis na početku našeg razgovora.
Između agencijskog posla i freelancinga
Prije nego je karijeru ilustratora i crtača stripova stavio na prvo mjesto, Enis je radio u reklamnoj industriji. Kako kaže, imao je potrebu da napusti agencijski posao. Želio je promjenu. Iako zahvalan na svemu što je naučio radeći u agenciji, želja da se posveti stripu bila je jača.
„To se desilo u trenutku kada sam dobio angažman za Marvel Comics i nije bilo moguće raditi na dva mjesta. Moja odluka je bila ispravna i jako bitna za karijeru. Da je nisam napravio vjerovatno ne bih bio ovdje gdje sam trenutno. Međutim, često to radim, mijenjam svoj tok jer volim promjene i trudim se što češće izlaziti iz komfor zone“, dodaje on.
Enisa interesuju i motivišu različite stvari. Do sada je radio ilustracije za knjige, pozadinske ilustracije za reklame, animaciju te storyboard za filmove. Surađuje sa različitim umjetnicima, od muzičara do režisera i pisaca. Govori da voli surađivati i družiti se sa ljudima koji znaju više od njega te da se ne ograničava u tome na koji način oblikuje svoje ili nečije ideje.
Strip scena na Balkanu
Strip je dio velike industrije i ide rame uz rame sa gejmingom i filmskom industrijom. SAD, Italija i Francuska su najproduktivnije zemlje u polju devete umjetnosti sa astronomskim brojem godišnjih izdanja.
Enis priča kako je Balkan imao dugu tradiciju stripa prije rata, te da su postojale ozbiljne strip revije i kultura čitanja stripova. Međutim, nakon rata situacija se promijenila. Strip scena na Balkanu se donekle razvijala, ali Bosna i Hercgeovina je zaostajala.
„Kod nas ne postoji niti jedan izdavač stripova, samo mali broj entuzijasta koji vjerovatno sami moraju finansirati svoja izdanja. Kod susjeda je mnogo bolje stanje, jer postoji dosta kvalitetnih strip izdavača. ,,Fibra“ je definitvno na prvom mjestu u Hrvatskoj te ,,Darkwood“ i ,,Veseli četvrtak“ u Srbiji“, govori on.
Dodaje da se Bosna može pohvaliti comic shopovima u nekoliko gradova i strip festivalima. Izdvaja Salon stripa u Laktašima, i Mostrip u Mostaru.
,,Ti ljudi rade odličan posao u promociji stripa kroz izložbe, tribine, predavanja, radionice i slično. Postoji interesantna statistika za koju sam čuo, a to je da na prostorima bivše Jugoslavije ima otprilike 47 strip festivala, što je veći broj nego recimo u čitavoj Francuskoj koja ima jaku strip scenu i ogromno tržište. Ali opet, svi crtači traže posao kod stranih izdavača jer na kraju broj čitalaca je na ovim prostorima nedovoljan da bi se moglo živjeti od te umjetnosti“, objašnjava Enis.
Njegovi dječački snovi su se ostvarili
Kao dječak Enis je vježbao crtanje gledajući u radove Marvelovih umjetnika. Precrtavao je Spidermana od John Busceme, a onda mu se pružila prilika da i on crta likove poput Spidermana, Iron Mana, Hulka. Angažman za Marvel Comics desio se kao rezultat dugogodišnjeg rada i malo sreće.
„Sreća je bila u tome da Marvelov skaut za talente, CB Cebulski dođe na ove prostore u potrazi za novim crtačima na festival stripa ,,Mafest“ koji se svake godine organizuje u Makarskoj. To je bila jedinstvena prilika da pokažem svoje radove. Bilo je dosta crtača iz regije i iskreno nisam očekivao da ću zaista dobiti posao. Nakon razgovora sa Cebulskim dobio sam nekoliko probnih strip scenarija. Naime, procedura je da izaberete jednu od tih skripti i uradite šest testnih strana stripa. Nakon što sam to uradio javili su mi da ću potpisati ugovor i odmah početi raditi na prvom projektu“, prisjeća se Enis.
Kroz strip oživio i opsadu Sarajeva
Ovog talentiranog crtača javnost je upoznala i kroz ilustracije stripa ,,Tajna Nikole Tesle“, nastalog po jednoj od priča iz zbirke ,,Tajna džema od malina“, poznatog bosanskohercgeovačkog pisca i novinara Karima Zaimovića (1971-1995) koji je preminuo pred kraj rata.
„Pisac i novinar Aleksandar Brezar je došao na ideju da se jedna od kratkih priča iz zbirke ,,Tajna džema od malina“ pretoči u strip nakon čega je mene kontaktirao. Rad na tom stripu za mene je jako bitan jer sam dobio priliku da adaptiram djelić onoga što je Karim stvorio. To je ujedno bila i prilika da se oživi njegovo djelo kroz medij kojeg je Karim toliko volio. U strip sam unio mnogo svojih sjećanja iz perioda opsade. Želio sam vizualizirati prizore grada iz tog vremena i stvoriti portret grada kakvog se ja sjećam. Karim je pisao tekstove o stripu kao i scenarije za svoje buduće stripove u periodu kada sam ja čitao i maštao o tome da radim na nekom scenariju“, objašnjava Enis.
Kako nastaje strip?
Svi ljubitelji stripova cijene uloženi rad kako bismo u rukama imali to ,,gotovo djelo“, a Enis ukazuje koliko je crtanje stripa zapravo multidisciplinaran posao u kojem crtač mora biti direktor fotografije, dizajner likova i kostima, scenograf, kamerman i montažer. Svaki rad na stripu zahtijeva dužu pripremu, a koliko će biti posla zavisi od broja stranica i od kompleksnosti priče.
„Crtač stripova koji je dobro uvježbao zanat, kreativnim procesima prevodi tekst u slike i time nastoji ispričati priču. Sa tom pričom direktno ili indirektno komuniciraš sa publikom u nadi da ćeš probuditi u njima određena osjećanja i zato je strip bitan kao i bilo koja druga umjetnost“, kaže on.
Enisov rad počinje čitanjem stranice scenarija koju ,,prelomi“ u nekoliko slika koje opisuju prelaz između početka i kraja određene sekvence.
„Nakon toga crtam storyboard ili grubu skicu stranice. Inače mi je potrebno tri do četiri dana da završim jednu stranu koja ima u prosjeku pet do osam kadrova, dok sam recimo za Marvel morao raditi jednu stranu dnevno zbog kratkih rokova. Imam neki svoj ritam kojim dnevno uspijevam završavati zadatke, zavisno od projekta i rokova tako da ne obraćam pažnju na radno vrijeme“, pojašnjava on.
Ne gleda ekranizacije stripova
Iako je surađivao sa poznatim Marvelom, u sklopu kojeg postoji čitav serijal filmova baziranih na strip junacima, Enis rijetko gleda strip ekranizacije, jer je, kako kaže, sve postalo banalno i izgleda isto.
Kada je riječ o omiljenom stripu, teško mu je odvojiti samo jedan, jer su mu neki dragi samo zbog crteža, a neki zbog priče.
„Rekao bih da su mi jugoslovenske strip revije ,,Spunk“ i ,,Strip art“ uvijek inspiracija, jer sam tu otkrio evropske autore kao što su Jean Giraud Moebius i Juan Gimenez, a njihov uticaj na mene je neopisiv. Obojica umjetnika su surađivali sa Alejandrom Jodorowsky koji je planirao uraditi filmsku adaptaciju meni omiljenog romana ,,Dune“. Na tom projektu je Moebius crtao storyboard i dizajnirao likove, a nakon što je snimanje filma propalo Jodorowsky je uradio strip inspirisan djelom ,,Dune“ koji je crtao Juan Gimenez, pod nazivom Metabaroni“, sjeća se Enis.
Njegovi planovi za budućnost stalno mijenjaju, ali mu ciljevi, kaže, ostaju isti, a želi i nastaviti da radi stvari o kojima je maštao još kao dječak.
„Neke od tih snova je teško ostvariti ovdje pa je samim tim moj pravac usmjeren prema vani. Trudim se da povežem svoja iskustva korištenja različitih alata u vizuelnoj umjetnosti bilo da je strip, ilustracija ili animacija, jer smatram kako je danas bitno prilagoditi se. Tehnologija se mijenja, pa samim tim i alati koje koristim. Ono što je bitnije je to da ideje i koncepti moraju biti stub svega“, zaključuje Čišić.
