Liječenje od prošlosti na Zapadnom Balkanu zahtijeva izgradnju zajedničkog narativa o jugoslavenskim ratovima 1990-ih. Ključni alati za pomoć u postizanju ovoga uključuju obrazovanje i pravilno rješavanje međugeneracijskih trauma. 25 godina nakon što su posljednje puške na Kosovu utihnule, ovaj cilj tek treba biti u potpunosti ostvaren.
Panel „Liječenje (od) prošlosti: Psihosocijalna podrška i obrazovanje“ bio je u sklopu regionalne konferencije „Izgradnja zajedničke agende za prevenciju na Zapadnom Balkanu“, održane 21. i 22. marta u Podgorici, Crna Gora.
Konferenciju su organizirali Centar za postkonfliktna istraživanja, Koalicija za prevenciju genocida i masovnih zločina Zapadnog Balkana, u saradnji sa Impunity Watch. Učesnici konferencije su bili predstavnici civilnog društva iz cijele regije, borci za ljudska prava, aktivisti, članovi Koalicije za prevenciju genocida i masovnih zločina, kao i predstavnici međunarodnih organizacija.
Panel je moderirala Kate Ferguson, iz organizacije Protection Approaches sa sjedištem u Velikoj Britaniji.
Međugeneracijska trauma i iskrivljeni narativi
O ovoj temi govorila je Jasna Zečević, direktorica Centra za terapiju i rehabilitaciju žena Viva Žene Tuzla ,,Ako ne izliječimo traumu, ne možemo izliječiti prošlost. Ali možemo li zaista izliječiti prošlost? Ne možemo jer prošlost nije zločinačka. Prošlost je nešto što je dio nas, pa je pitanje kako je prihvatiti. I problem je kako je prihvatiti“. Viva Žene Tuzla je organizacija koja od 1994. godine radi sa ženama koje su preživjele ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Razgovori o prošlosti unutar porodice koji se najčešće dešavaju, prema Zečević, drže ljude u začaranom krugu. Stoga da bismo se suočili s prošlošću, ona smatra da je potreban ne samo pojedinačan napor, već i šire društveno i političko angažiranje.
Margareta Blažević iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, istakla je jedan veliki izazov u percepciji ratova 90-ih iz perspektive mladih, a koji se prevashodno odnosi na transgeneracijske narative koji su iskrivljeni ili nepotpuni. Pojasnila je da je rad Inicijative mladih za ljudska prava usmjeren na identifikaciju i rješavanje dva ključna izazova koji proizlaze iz nedostatka svijesti među mladima o ratu 90-ih, posebno o ulozi Republike Hrvatske u sukobu u Bosni i Hercegovini i samom sukobu u Hrvatskoj.
„Primjećujemo da mladi često dobivaju informacije iz obitelji, što rezultira transgeneracijskim prenošenjem narativa koji mogu biti iskrivljeni ili nepotpuni“, kazala je Blažević, dodavši da „u našem pristupu edukaciji mladih, težimo se približiti istini kroz različite metodološke pristupe, kao što su uključivanje mladih u procese tranzicijske pravde i poticanje njihove samostalnog djelovanja.“
Važnost odgovornog suočavanja s prošlošću naglasila je i Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI), dodavši da to nije moguće bez integrisanja mirovnog obrazovanja u zvanične nastavne planove i programe.
Pojasnila je da je Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa stranim ali i domaćim partnerima, među kojima su nastavnici i edukatori iz cijele Bosne i Hercegovine, osam godina radio na edukacijskom priručniku „Holokaust i mir – Lekcije iz prošlosti za budućnost“, a u kojem se nalazi i mirovno obrazovanje.
„Tek smo prošle godine uspjeli integrisati priručnik „Holokaust i mir – Lekcije iz prošlosti za budućnost u nastavni plan i program u školama na području Kantona Sarajeva. Po prvi put u historiji, 100.000 mladih će učiti o miru kroz različite module kojima se priručnik bavi“, dodala je Šarić.
Mladima je bitno pružiti širok spektar perspektiva, smatra Šarić, kako bi im omogućili da samostalno sagledaju događaje iz prošlosti i izgrade vlastiti kritički stav. ,,Otvoren i inkluzivan pristup obrazovanju o prošlosti može osnažiti mlade da postanu aktivni građani koji promiču razumijevanje i mir. Njihova uloga u društvu nije samo da naslijede nas, već i da oblikuju budućnost koju žele vidjeti“, stava je Šarić.
Prema njenim riječima, integracija priručnika „Holokaust i mir – Lekcija iz prošlosti za bolju budućnost“ predstavlja značajan korak ka boljem razumijevanju mira i prevenciji sukoba.
Umjetnost kao alat za liječenje traume
Kolika je važnost kulturnih inicijativa u širenju svijesti i podršci mladima u procesu obrađivanja traumatičnih iskustva, govorila je Jasmina Lazović, Heartefact Srbija. Prema njenim riječima, umjetničko djelo ne samo da može pokrenuti razgovor o prošlosti već može pozvati ljude da se stave u tuđe cipele i pokušaju da razumiju ta iskustva.
„Jedan od izvanrednih doprinosa za koje mislim da su organizacije civilnog društva Zapadnog Balkana dale svijetu je razumijevanje važnosti razgovora o traumi i rješenja usmjerenih na žrtvu“, kazala je Ferguson, dodajući da se prije 30 godina o ovome nije pričalo i da postoji nešto vrlo snažno u tom pokretu koji su uglavnom vodile žene, a koji je proizišao iz iznimnog, nezamislivog, nasilja koje se dogodilo na Zapadnom Balkanu.
Panel je naglasio kritičnu potrebu za jedinstvenim pristupom rješavanju međugeneracijskih trauma i iskrivljenih narativa koji proizlaze iz jugoslavenskih ratova. Putem obrazovanja, psihosocijalne podrške i kulturnih inicijativa, ulažu se napori da se odgovorno suočimo s prošlošću i potaknemo zajedničko razumijevanje historije na Zapadnom Balkanu. Integracija mirovnog obrazovanja u službene nastavne planove i programe označava značajan korak naprijed, osnažujući mlade ljude da se kritički bave svojom prošlošću i oblikuju budućnost utemeljenu na razumijevanju i miru. Dok organizacije civilnog društva nastavljaju prednjačiti u gradnji pomirenja, regija je spremna utabati put prema kolektivnom ozdravljenju i prevenciji budućih zločina.
_______________
Ovaj članak je nastao nakon regionalne konferencije o prevenciji zločina koju su organizovali Centar za postkonfliktna istraživanja, Impunity Watch i Koalicija za prevenciju genocida i masovnih zločina na Zapadnom Balkanu u martu 2024. godine u Podgorici, Crna Gora. Konferencija je omogućena uz podršku komesara Vijeća Evrope za ljudska prava, Fonda Rockefeller Brothers, Ministarstva vanjskih poslova Italije, Evropske unije u BiH i UNDP-a BiH (u okviru programa Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu).
