Prevencija na zapadnom Balkanu: Suprotstavljanje poricanju i govoru mržnje

Predstavnici civilnog sektora iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Kosova razgovarali su o jačanju civilnog društva na lokalnom nivou kroz saradnju s međunarodnom zajednicom i donosiocima politika. Fokus je bio na razvijanju strategije za suzbijanje novih oblika mržnje i izazova, definišući modele neophodne zaštite, kao i izrada zajedničkih preporuka.

,,Pored strateških diskusija o tome kako unaprijediti naš rad, cilj ove konferencije je i pružiti prostor za umrežavanje na regionalnom nivou. Ovo je vaš prostor za saradnju. Mnogo toga možemo naučiti jedni od drugih i postoji mnogo prostora za saradnju,“ kazala je Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja.

Navela je da posljednjih godina u regiji svjedočimo nazadovanju u suočavanju s prošlošću, uz porast poricanja i revizionizma, ističući da civilno društvo snosi najveći teret ovog negativnog trenda, što značajno utiče na njihov rad i sigurnost. Osvrnula se i na konferenciju održanu u martu: ,,Konferencija je posebno istakla govor mržnje, poricanje, inkluzivno obrazovanje i nedostatak osnaživanja zajednica kao ključne prepreke u suočavanju s prošlošću“.

Marlies Stappers, izvršna direktorica i osnivačica Impunity Watch-a, izrazila je zabrinutost zbog oštrog porasta poricanja i govora mržnje u regiji. Naglasila je da fokus sastanka treba biti usmjeren na razmatranje ovog važnog pitanja, pošto ovaj trend posebno pogađa one koji se bore za pravdu.

,,Ovaj fenomen širi strah, podstiče destruktivne ideologije, dovodi do auto-cenzure, te podriva dijalog i napore okrenute ka pomirenju,“ kazala je Stappers, dodajući da su govori mržnje dobro dokumentovani od strane međunarodnih organizacija, medija i civilnog društva, ali da odgovori na iste često ostaju površni.

,,Dok revizionizam cvjeta, moramo raditi na obrazovanju. Trebamo dublje istražiti efekte i posljedice diskriminacije. Znam da je teško ući u formalni obrazovni sistem kako bi se bavili historijom rata. Ali svi oblici govora mržnje su štetni i moraju se suzbijati,“ objasnila je Agnes Picod, viša savjetnica za ljudska prava u Uredu rezidentne koordinatorice Ujedinjenih nacija (UN) u Bosni i Hercegovini.

Prisutnima se obratila i Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja “Pokret majke enklave Srebrenica i Žepa”: ,,Mržnja nema mjesto među nama; odgajali smo svoju djecu da budu dobri ljudi. Ključno je pričati o Srebrenici, osiguravajući da istina bude prepoznata i zapamćena.“

Podsjetila je na godine u kojima su majke vodile borbu za istinu i pravdu, te navela rezultate koje su uspjele postići.

„Vratili smo identitet ubijenim osobama. Izborile smo se za mezarje, da imaju mjesto na kojem će biti ukopani, tamo gdje je genocid i počinjen, u Potočarima. Dobili smo rezoluciju o Srebrenici. Mi pomažemo i djeci žrtava, mnogim porodicama“, kazala je Hotić.

Konferencija je rezultat rada Koalicije za prevenciju genocida i masovnih zločina na Zapadnom Balkanu, koju su 2017. godine osnovali Centar za postkonfliktna istraživanja i ured UN-a za prevenciju genocida s ciljem olakšavanja transnacionalne saradnje u prevenciji zločina. Osnivanje Koalicije uslijedilo je nakon šest godina u kojima su održavani seminari o prevenciji genocida koje su zajednički organizirali Centar za postkonfliktna istraživanja i Ured za prevenciju genocida UN-a, a na kojima je učestvovalo više od 120 organizacija civilnog društva.

Adresiranje govora mržnje

Na konferenciji “Prevencija na zapadnom Balkanu: Suprotstavljanje poricanju i govoru mržnje”, prvi panel je bio posvećen temama o govoru mržnje iz lokalne perspektive s fokusom na njegov uticaj na društvo i izazove u prevenciji.

Emina Sinanović, iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida, BiH, objasnila je glavnu ulogu udruženja u borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločinaca i negiranja genocida. Prema njenim riječima, kroz kontinuirani pritisak, Udruženje je postiglo značajne promjene, uključujući izmjene Krivičnog zakona BiH, zabranu učešća osuđenim ratnim zločincima na izborima i uvođenje međunarodnih presuda za genocid i ratne zločine u krivičnu evidenciju.

Sinanović je također naglasila problem negiranja genocida i ratnih zločina, posebno u entitetu Republika Srpska, ,,gdje je vlast često negirala postojanje države Bosne i Hercegovine i veličala ratne zločince.“

Mila Pajić, iz Inicijative mladih za ljudska prava iz Srbije, podijelila je uvide o govoru mržnje i negiranju kroz kontekst u svojoj državi. Istakla je da se govor mržnje u velikoj mjeri širi javnim prostorom, posebno kroz različite murale i grafite, ali i kroz govore političara i medijskih kuća.

Naglasila je da su iz Inicijative u nekoliko navrata pokušali ukloniti grafite Ratka Mladića u Beogradu i drugim gradovima, ali da vlasti nisu reagovale, iako je bilo više od 300 prijavljenih grafita širom Srbije. Dodala je da grafite ne crtaju obični građani, već je riječ o organizovanim grupama koje šire ovakve poruke.

„Te poruke na zidovima su izuzetno bitne, posebno za mlade, jer nisu dobili potrebno znanje u školama. Oni hodaju ulicama i svakodnevno gledaju mural Ratka Mladića i drugih ratnih zločinaca, i to im postaje normalno,“ kazala je Pajić.

Na kraju, Pajić je zaključila da je pravi put ka izgradnji mira i pomirenju promocija pozitivnih heroja iz prošlosti, koji su pokazali hrabrost i učinili dobro u teškim vremenima.

Tea Gorjanc Prelević, iz Akcije za ljudska prava iz Crne Gore, pojasnila je kako je njihova organizacija nova u Koaliciji, ali da im je izuzetno drago što su dio veće priče jer je na području zapadnog Balkana potrebna bolja saradnja u cilju prevencije budućih zločina.

„Rođena sam u multietničkoj porodici. Rođena sam u svijetu koji sam morala posmatrati kroz prizmu ljudskih prava. Nisam znala nizašta drugo osim da poštujem te razlike. Za mene je raspad Jugoslavije značio raspad mog svijeta. To je za mene i moju porodicu bio idealan svijet. Smatram da upravo multietnička i multireligijska društva imaju prednost u odnosu na homogena. Ono što je dovelo do raspada Jugoslavije je opasni srbijanski nacionalizam. Ne kažem da nije bilo i drugih, ali taj je bio presudan,“ kazala je Gorjanc Prelević.

Danas, kako je dodala, Crna Gora suočava se s opasnošću koju su 2020. godine srbijanski lideri opisali kao “srbijanski svijet”. „Ovo je postala dobro prihvaćena ideja, da svi Srbi iz regije vide srbijanskog predsjednika kao svog, koji pokušava ujediniti sve Srbe. I ovo je nešto što vidimo u Crnoj Gori, od strane srbijanskih općina ovdje. Oni javno ističu predanost srbijanskoj ideji, promoviraju srbijansku zastavu, slave srbijanski dan državnosti, i ovo ustvari kreira dominantnost jedne etničke grupe nad drugima. To podriva funkcionalnost ove države i ne predstavlja njenu pravu sliku, jer je ovo multietnička država.“

Prevencija kroz obrazovanje mladih

Na drugom panelu Konferencije govorilo se o važnosti prevencije kroz obrazovanje mladih i osnaživanje zajednice.

Daliborka Uljarević, iz Centra za građansko obrazovanje iz Crne Gore, naglasila je ključnu ulogu obrazovnih institucija u promicanju tema vezanih za prošlost, ističući: „Radimo sa nastavnicima historije i učiteljima kako bismo ove teme integrisali u nastavni plan i program, jer alternativni programi ne mogu zamijeniti formalno obrazovanje. Nažalost, naše formalno obrazovanje ostaje zatvoreno za ove teme.“

Ukazala je na izazove s kojima se suočavaju u procesu obrazovanja, jer često nailaze na otpor koji dolazi od strane političkih aktera, koji insistiraju na tome da se, umjesto prošlosti, treba razgovarati o ekonomiji i budućnosti. „Ne razumiju, ili ne žele razumjeti, da ne možemo ići naprijed bez suočavanja s prošlošću. Znamo da nema ekonomije bez ideologije, a ova ideologija se odražava na sve što imamo danas,“ kazala je.

Također, naglasila je problem revizionizma koji je prisutan u Crnoj Gori, gdje su u posljednje vrijeme promijenjeni nazivi ulica, pa se sada ulicama daju imena ratnih vođa i ljudi povezani s Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA), koji se predstavljaju kao heroji novim generacijama.

Jelena Krstić, iz Fonda za humanitarno pravo u Srbiji, istakla je da iako njihova organizacija nije omladinska, značajan dio njihovih aktivnosti uključuje mlade. Krstić je naglasila važnost pažljivog pristupa različitim kategorijama aktera, uključujući omladinu, ali je također ukazala na brojne izazove s kojima se Srbija suočava u trenutnom društveno-političkom kontekstu.

„Pripremajući se za ovaj panel, pokušala sam osmisliti preporuke kako krenuti naprijed, ali svaka ideja na kraju je izgledala nemoguća. Pokušali smo formalno i neformalno obrazovanje, radili smo na raznim inicijativama, ali uspjesi su, u najboljem slučaju, djelomični i ograničeni na male grupe ljudi“, rekla je Krstić, dodajući da je u nekim slučajevima rezultat potpuno izostao.

S druge strane, Krstić je ukazala na problematične inicijative u obrazovnom sistemu, poput situacije u kojoj je jedan osuđeni ratni zločinac pozvan da drži predavanje srednjoškolcima. „Ovo oslikava stvarnost u Srbiji kada je riječ o mladima i društvu u cjelini – nedostatak znanja o prošlosti i otpor prema različitim mišljenjima“, zaključila je Krstić.

Vladimir Andrle, predsjednik jevrejskog kulturnog prosvjetnog društva La Benevolencija u Bosni i Hercegovini, ističe da je obrazovanje mladih na Balkanu oblikovano kombinacijom naslijeđa i savremenih izazova. Prema njegovim riječima, obrazovni sistemi u mnogim zemljama regije još uvijek se temelji na tradicionalnim modelima, s fokusom na teoretsko znanje, dok nedostaju praktične vještine koje su nužne za tržište rada. On naglašava: ,,Obrazovni sistem koji ne odgovara potrebama tržišta rada dovodi do visoke nezaposlenosti mladih i problematične povezanosti između vještina koje stiču i onih koje traži ekonomija.“

,,Obrazovani mladi s dostupnim značajnim prilikama za aktivizam i liderstvo u svojim zajednicama mogu pokrenuti pozitivne promjene,“ kazao je Andrle.

Prevencija na zapadnom Balkanu

Tokom konferencije, predstavljen je izvještaj autorice Branke Vierde pod nazivom “Izgradnja zajedničke agende za prevenciju na zapadnom Balkanu”, koji donosi ključne preporuke za dalje korake u prevenciji sukoba i jačanju saradnje u regiji. Izvještaj analizira postojeće izazove i nudi konkretne prijedloge za unapređenje pristupa prevenciji kroz angažman civilnog društva, institucija i međunarodnih aktera.

Naglašavajući važnost zajedničkih napora i regionalne saradanje u prevenciji genocida i ratnih zločina, Vierda je kazala da izvještaj sadrži konkretne preporuke za relevantne aktere, kao i sažet pregled ključnih diskusija i zaključaka sa konferencije održane u martu ove godine.

,,Iskreno se nadam da ovaj izvještaj pruža koherentan skup preporuka za sve relevantne aktere, ali i da služi kao alat za promociju regionalne saradnje kroz konkretne i zajedničke pravce zagovaranja,“ kazala je Vierda.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, naglasila je osjetljivost trenutne situacije u regiji i potrebu za kontinuiranim radom na očuvanju postignutog napretka. Govoreći na konferenciji, istakla je važnost alternativnog obrazovanja i izrade obrazovnih izvještaja koji bi pružili uravnotežen i djelotvoran pregled historijskih činjenica, kako bi se osigurala kvalitetna edukacija za nove generacije.

,,Postoji značajan potencijal za dijalog unutar religije, posebno o pitanjima ljudskih prava. Nažalost, taj potencijal se ne koristi. Iako je izazovno doprijeti do ovih grupa, to ne znači da trebamo odustati,“ izjavila je Biserko, ukazujući na važnost trajnog angažmana i dijaloga kao ključnih alata za dalji napredak.

Zarja Marković iz Humanity in Action Bosna i Hercegovina ukazala je na važnost kontinuiranog i budnog pristupa u suočavanju s prošlošću, posebno u kontekstu genocida. Istakla je da prema podacima Genocide Watch, situacija u kojoj se nalazi BiH triput povećava vjerovatnost ponovnog genocida, što naglašava potrebu za stalnom pažnjom i djelovanjem.

Također je skrenula pažnju na značaj nepravnih procesa u suočavanju s prošlošću, koji mogu doprinijeti pomirenju. Marković je spomenula nedavno otvoreno pismo osuđenog ratnog zločinca, Radoslava Krstića, za koje smatra da bi mogao biti trenutak kada bi svi trebali reagirati pozitivno, ali je izrazila zabrinutost zbog nedostatka snažnih reakcija na tu inicijativu.

Osnaživanje civilnog društva i regionalne saradnje

Na trećem panelu govorilo se o osnaživanju angažmana organizacija civilnog društva i regionalne saradnje. Diskutovalo se o ključnim koracima koje organizacije civilnog društva mogu poduzeti kako bi uticale na politiku i društvene promjene, te o važnosti izgradnje međusobnog povjerenja među državama Balkana. Panelisti su naglasili potrebu za zajedničkim naporima kako bi se stvorili održivi mehanizmi za rješavanje regionalnih izazova, uz posebnu pažnju na uključivanje mladih i marginaliziranih grupa u procese donošenja odluka.

Senna Šimek, iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska, naglasila je važnost postavljanja teških pitanja o ratnim prošlostima naših zemalja i ukazujući na nužnost suočavanja s temama koje bi se kolektivno najradije zaboravile.

Šimek smatra da je obrazovanje temelj za prevenciju budućih sukoba, iako priznaje da suočavanje s prošlošću nije lako. ,,U društvima gdje prevladavaju iskrivljeni narativi o prošlim ratovima, važno je otvoriti prostor za alternativne perspektive i kritički pristup povijesti. Suočavanje s istinom, bez obzira na to koliko je to bolno, preduvjet je za izgradnju održivog mira,“ navela je.

Spomenula je i nedavnu inicijativu Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, koja je na božićnoj jelki u Zagrebu postavila kartonske kuglice sa željama mladih u porukama upućenim političarima. Ova akcija, koja poziva na suočavanje s prošlošću i odgovornost za počinjene zločine, izazvala je burne reakcije, posebno zbog zahtjeva da se osuđenim hrvatskim zločincima oduzmu odlikovanja.

Ljiljana Siničković iz organizacije Forum Civil Peace Service – forumZFD Bosna i Hercegovina istakla je: „Još uvijek moramo osmisliti kako uključiti sve mlade u suočavanje s prošlošću. I o tome ne možemo govoriti, a da ne spomenemo obrazovanje. Zajedno s Centrom za postkonfliktna istraživanja, kreirali smo prvi edukativni priručnik o obrazovanju za mir za nastavnike i edukatore. Međutim, također moramo nastaviti raspravu o tome kako podržati te nastavnike u njihovim lokalnim zajednicama, osobito ako njihova zajednica nije spremna pružiti im podršku.“

Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI), Institut edukatora za ljudska prava (EIHR) i Forum Ziviler Friedensdienst Bosna i Hercegovina (Forum ZfD) udružili su snage za pripremu prvog formalnog priručnika o mirovnom obrazovanju za nastavnike koji je objavljen krajem 2021. godine. Cilj ove inicijative je promicanje mira kroz različite teme.

“Holokaust i mir – lekcije iz prošlosti za budućnost” pruža edukatorima, nastavnicima, studentima i svim onima koji rade s mladima u formalnom i neformalnom obrazovanju priliku da koriste ovaj didaktički vodič u svom svakodnevnom radu. Vodič sadrži četiri modula i jedanaest povezanih lekcija koje pokrivaju teme kao što su uzroci i posljedice masovnih zločina, ljudska prava, izgradnja konstruktivne i inkluzivne kulture sjećanja, te važnost jezika i književnosti. Kroz ove teme, cilj je promicanje mira, kako unutar učionica, tako i izvan njih.

Dajana Cvjetković iz Centra za promociju civilnog društva iz Bosne i Hercegovine navela je da neformalno obrazovanje ima svoja ograničenja, jer program organizacija civilnog društva osnažuju samo mali broj ljudi. Pitanje je da li zaista doprinosimo napretku ako su samo ti ljudi spremni govoriti o osjetljivim temama.

Inkluzivna memorijalizacija na zapadnom Balkanu

Posljednji panel konferencije “Inkluzivna memorijalizacija na zapadnom Balkanu” istražuje važnost pristupa koji uključuje sve relevantne zajednice u procesima sjećanja i obrazovanja o prošlim ratovima i genocidima. Fokusira se na izgradnju memorijalnih prostora i inicijativa koje odražavaju različite perspektive, čime se doprinosi pomirenju i zajedničkom razumijevanju. Panel također naglašava izazove i prednosti stvaranja inkluzivnih memorijalnih praksi u postkonfliktnim društvima.

Selma Korjenić iz organizacije Trial International u Bosni i Hercegovini, navela je da su arhitektonski spomenici, muzeji i komemorativne aktivnosti nezamjenjivi alati u borbi protiv poricanja, jer imaju obrazovni karakter. Prema njenim riječima, umjetnici u saradnji sa civilnim društvom predstavljaju ključnu prekretnicu u procesu traženja istine.

,,Organizacije civilnog društva su katalizatori vladine odgovornosti u izgradnji historijskog sjećanja i komemoracije,“ kazala je.

Kada se govori o rodnoj osjetljivosti tranzicijske pravde, Korjenić naglašava da su napravljeni značajni koraci, ali da je ključno razumjeti uzroke nasilja kako bi se mogli sagledati njegovi dugoročni efekti. Inkluzivno pamćenje, kako je kazala, treba povezivati sudski utvrđenu istinu sa kolektivnim pamćenjem, čime se stvara most između pravde i svijesti društva.

Bekim Blakaj iz Fonda za humanitarno pravo Kosovo kazao je da ,,memorijali na Kosovu nemaju odgovarajuću regulaciju, a mnogi su postavljeni na privatnim parcelama i nisu pod nadzorom, što dovodi do govora mržnje u njihovim natpisima i porukama. Ovo je očigledno kako u albanskoj, tako i u srpskoj zajednici na Kosovu.“

Dodaje da mnoge ulice, trgovi i parkovi u Kosovu nose imena heroja, dok su njihove slike prisutne na spomenicima i memorijalnim kompleksima podignutim nakon rata. Ipak, civilne žrtve, bilo da su bile žene, djeca ili muškarci, nisu imale i nemaju isti tretman.

Edvin Kanka Ćudić iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije iz Bosne i Hercegovine, smatra da za razliku od Srbije i Hrvatske gdje postoji jedan službeni narativ o ratu, u Bosni i Hercegovini postoje tri suprotstavljena narativa. „Pripadnici nekadašnjih vojski imaju velike spomenike, civilnim se žrtvama rata najčešće podižu spomen-ploče. Možda najbolji primjer memorijalizacije su spomenici u Brčkom, gdje na nekoliko stotina metara postoje spomenici za tri nekadašnje zaraćene vojske“, pojasnio je Ćudić.

Prema njegovim riječima, memorijalizacija je ključni dio procesa suočavanja sa prošlošću, jer omogućava da se održi sjećanje na žrtve, očuva historijska istina i, iako ne nužno pomirenje, barem doprinosi renormalizaciji odnosa među zajednicama. On dodaje da spomenici često služe kao alat samoviktimizacije, jer žrtve jedne strane često koriste spomenike da naglase svoja stradanja, dok se druga strana obično optužuje za zločine.

Konferencija “Prevencija na zapadnom Balkanu: Suprotstavljanje poricanju i govoru mržnje” okupila je ključne aktere iz regiona kako bi se bavili izazovima mržnje, poricanja genocida i revizionizma. Civilno društvo, kao nosilac promjena, mora igrati centralnu ulogu u suzbijanju ovih pojava. Prezentirane su inicijative i strategije, a panelisti su istakli važnost obrazovanja i suočavanja sa prošlošću kao temelja za prevenciju novih sukoba.

Također, specifičan fokus bio je na tome kako govor mržnje šteti društvu, što je naglašeno kroz primjer porasta ekstremnih poruka, ali i neophodnosti poticanja inicijativa koje promoviraju pozitivne društvene vrijednosti. Iako su prisutne prepreke, poput otpora vlasti prema obrazovanju o prošlosti, okupljeni su se složili da se za istinski mir mora posvetiti pažnja obrazovanju mladih, promovisanju kritičkog mišljenja i ukidanju svih oblika revizionizma.

Na kraju prvog dana konferencije otvorena je izložba “Na Marginama”, koja govori o životu Roma u Bosni i Hercegovini, a koju su uradili Centar za postkonfliktna istraživanja i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Romi – najveća nacionalna manjina u Bosni Hercegovini, uz bogatu historiju, običaje i kulturu, a kako su navele Šarić i Glorija Alić ispred OSCE-a, i dalje se suočavanju s mnogobrojnim društvenim, ekonomskim i političkim izazovima. Naglašena je potreba za zaštitom i ostvarivanjem osnovnih romskih prava.