Zenička škola stripa već 30 godina nije samo škola crtanja, već simbol istrajnosti, kulturnog otpora i trajne posvećenosti umjetnosti.
U početku kao bijeg od ratne represije a kasnije kao alat za izražavanje i kreativno oslobađanje iznjedrila je oko 200 mladih umjetnika, od kojih su neki prepoznati izvan granica Bosne i Hercegovine. Ideja stripa ostaje ista – kao medij slobode, ali razvojem tehnologije sve više postaje „elitistički proizvod“.
Zenička škola stripa nastala je ratne 1994. godine. Prisjećajući se početaka Adnadin Jašarević, osnivač škole i direktor Muzeja grada Zenice, kazao je da je primarni cilj bio spašavanje dječijih umova od ratne represije. U takvim uslovima, kako navodi, strip je bio poput Alisine zemlje čuda – bijeg od gladi, straha i granatiranja.
Kroz ovu Školu strip stvaralaštva godišnje prođe u prosjeku desetak polaznika, koji uče kako pretočiti svoje misli, strahove i nade u dinamične sekvence kadrova i oblaka govora. Tokom tri decenije njenog postojanja, iznjedrila je oko 70 istaknutih mladih autora, čiji su radovi ostavili traga na domaćoj i regionalnoj strip sceni – neki od njih danas su i međunarodno priznati umjetnici.
Kenan Halilović, Biljana Šafaražik i Zdravko Cvjetković istaknuta su imena tzv. Zeničke strip škole, koja je već godinama sinonim za kvalitet i kreativnost u okviru domaće strip scene. Njihov rad, često prepoznat i izvan granica Bosne i Hercegovine, potvrđuje da Zenica ima čvrsto uporište u ovom vizualnom mediju.
S druge strane, autori poput Filipa Andronika, Milorada Vicanovića, Senada Mavrića i Enisa Čišića predstavljaju savremeni val bosanskohercegovačkih strip umjetnika koji aktivno sarađuju s renomiranim izdavačima iz Sjedinjenih Američkih Država i Evrope. Njihovo prisustvo na međunarodnoj sceni potvrđuje da BiH, iako bez razvijene industrijske infrastrukture, ima stvaraoce koji ravnopravno stoje uz rame svjetskim autorima.
U Zeničkoj školi Stripa nastajale su i publikacije poput Horostop, ZE strip, EKO strip i SUV – stope u vremenu, a koje pokazuju kontinuitet i posvećenost strip kulturi.
O budućnosti Zeničke škole stripa, Jašarević navodi da „nikada nije ni prestao raditi“, naglašavajući da strip ostaje alat za izražavanje i kreativno oslobađanje. Pojasnio je da učenici sami biraju teme koje obrađuju prema vlastitim afinitetima.
Tableti dosta pomogli
Koliko je tehnologija utjecala na strip, Jašarević navodi da je nekada strip bio dostupan „širokim narodnim masama“, dok danas postaje elitistički proizvod sa skupljim integralnim izdanjima i albumima, namijenjen manjoj ali vjernoj publici.
Ilustrator karikatura Zdravko Cvjetković je nekadašnji polaznik Zeničke škole stripa. Govoreći o utjecaju tehnologije, naglašava da su tableti za crtanje mnogima olakšali rad i ubrzali ga bez narušavanja kvaliteta. Međutim, dodaje da AI alati poput onih za generisanje teksta i slika nose ozbiljna moralna i estetska pitanja.
Prema njegovim riječima, masovna dostupnost alata koji za nekoliko sekundi proizvode slike i priče prijeti da banalizuje umjetnost i briše granicu između stvaralaštva i automatizacije: „Ako svi postanemo umjetnici samo zato što imamo alat u džepu – onda zapravo niko to nije.“
Mnoge stvari vezano za strip danas, kako je kazao Cvjetković, drastično se razlikuju u odnosu na prijeratno stanje. „Strip nije više toliko dostupan širokoj publici, posebno djeci. Preskup je i rijetko se može pronaći na trafikama“, pojasnio je on.
Raste bh. scena stripa
Naglasio je da djeca više posežu za ekranima nego za analognim medijima poput stripova ili knjiga, pa izdavači ciljaju na starije generacije koje su odrasle uz strip.
Međutim, Cvjetković naglašava da postoji i pozitivna strana a to je da raste broj strip festivala u regiji koji ujedno promovišu kulturu čitanja i crtanja.
„Radionice i strip konkursi za djecu danas su gotovo obavezni dio svakog ozbiljnog festivala, a to je ključno u nedostatku strip škola poput one u Zenici“, naglasio je Cvjetković.
Strip kultura u Bosni i Hercegovini opstaje uprkos skromnim uslovima, gotovo bez institucionalne podrške, ozbiljnih izdavača ili specijaliziranih festivala. Ipak, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, scena ne jenjava – već tiho, ali uporno raste.
Autori poput Berina Tuzlića i Enisa Čišića već godinama predstavljaju BiH na regionalnoj i međunarodnoj strip sceni. Tuzlić, poznat po eksperimentalnom pristupu i multimedijalnim projektima, kombinira strip sa muzikom i animacijom. Čišić, koji se okušao i u Marvelovim produkcijama, predstavlja savremeniji, tehnički precizniji izraz. Njihovi radovi pokazuje da BiH ima talente sposobne da pariraju globalnim imenima.
Posebno mjesto zauzima Ismet Erdić, koji kroz stripove o Kulin banu i srednjovjekovnoj Bosni nudi rijetku kombinaciju historijskog pripovijedanja i vizualne naracije. Njegov rad ima edukativnu vrijednost i često se koristi u nastavi, što ga čini jednim od rijetkih autora čiji stripovi dopiru do šire javnosti.
Uprkos lošim uslovima – nedostatku distribucije, medijske pažnje i ozbiljnog tržišta – strip u BiH opstaje kao niša koju čuvaju entuzijasti. Društvene mreže, web-stripovi i regionalna saradnja s autorima iz Srbije, Hrvatske i Slovenije trenutno su ključ opstanka. BiH strip scena nije velika, ali ima autentičan izraz i potencijal koji čeka bolje vrijeme.
