Svijet našeg doba odlikuje brza komunikacija i stalna razmjena informacija što je između ostalog dovelo do širenja influensinga kao društvene pojave, posebno među mlađom populacijom.
Influensing nije samo trend već posao, koji je često na meti kritika zbog sadržaja koji se obrađuje. Postoji i edukacijski influensing koji daje informacije i odgovore na različita pitanja pokušavajući razbiti mitove, stigme i upoznati ljude sa činjenicama ali i pravima.
Temama seksualnog i reproduktivnog zdravlja, te mentalnog zdravlja posebno kod mladih, bavi se Azra Mehmedović iz Sarajeva. Pojašnjava da radi na raskršću edukacije, aktivizma, digitalnih medija, te studija psihologije i psihoterapije. Kroz podcast „Sex Positivitea“ i druge projekte pokušava razbiti stigmu i pružiti relevantne informacije, to jest otvoriti prostor za iskrene razgovore o temama o kojima nas društvo godinama uči da šutimo.
Na ovu vrstu influensinga, Azra kaže da su je ponukali frustracija i iskustvo, ali i sve vidi kao način pomoću kojeg mijenja društvo. Reakcija publika, prema njenim riječima, je podijeljena – jedni imaju samo riječi hvale i podrške, dok se drugi bude, osuđuju i smatraju sadržaj neprimjerenim.
„Većinu mojih pratilaca čine muškarci. I to mi je ogroman pokazatelj da i oni žele znati više, razumjeti bolje i osjećati se sigurnije u vlastitoj koži. Pišu mi da su prvi put čuli šta zapravo znači pristanak, shvatili da i oni imaju pravo na granice, odlučili potražiti pomoć jer su prepoznali simptome anksioznosti ili depresije. Naravno, pišu mi i žene, mlade djevojke koje mi kažu da su zahvaljujući mom videu prvi put otišle ginekologu, naučile kako postaviti granice i izvukle se iz toksičnih odnosa“, objašnjava Azra.
Seksualna edukacija, kako navodi, u Bosni i Hercegovini i ne postoji već se samo jedan dio obrađuje kroz biologiju.
„Treba nam sveobuhvatna, kvalitetna i empatična seksualna edukacija, prilagođena uzrastu, ali iskrena i direktna. Ne edukacija koja straši i sramoti, nego ona koja osnažuje i gradi povjerenje.
Šansa postoji, ali ne sama od sebe. Ako budemo čekali da sistem sam od sebe proradi, čekaćemo zauvijek“, navodi Azra.
Edukacijski influensing nije samo pasivno primanje informacija iz razloga što je sam po sebi interaktivan. Kao što smo vidjeli na Azrinom primjeru, on potiče na komentare, razgovore, privatne poruke i mnogo toga drugog.
Drugi edukacijski influenser s kojim smo razgovarali je Dejan Lučka, po obrazovanju diplomirani pravnik, koji ima završen master studij uže ustavnopravne naučne oblasti. Dejan trenutno radi kao direktor banjalučkog centra za ljudska prava i konsultant je za više domaćih i stranih organizacija. Svoju stručnost i znanje je uspio prenijeti na digitalne medije kroz koje je do sada dobivao razne upite.
„Ljude najviše zanimaju pitanja vezana za imovinu, nasljeđivanje ali i to da li npr. smiju da snimaju policiju“, kazao je Dejan, dajući odgovore: „Ljude koji su se interesovali za imovinu i nasljeđivanje sam upućivao na advokate koje se bave datim pitanjima, dok sam onima koji su se raspitivali za snimanje policije odgovarao da je dozvoljeno snimanje postupanja policije u javnom prostoru sve dok snimanje ne sprečava vršenje policijskih poslova i dok je usmjereno na kontrolu rada policajca“.
Navodi da je bilo i pitanja vezanih za pokretanje građanske inicijative, šta se sve smije prenijeti preko granice ili kako se šalje zahtjev za pristup informacijama.
Kao i kod Azrinog slučaja, i Dejan je mišljenja da je obrazovni sistem zakazao i kada je riječ o njegovoj struci.
„Umjesto da učenike uči kako da prepoznaju svoja prava, kako da ih koriste, štite i zahtijevaju, sistem ih uči kako da ćute, slušaju i dobiju dobru ocjenu. Rekao bih da predmeti koji se i dotiču prava nisu usmjereni na to da stvore slobodomisleće ljude koji će pokretati građanske inicijative, proteste, slati dopise i zahtjeve institucijama, koristiti ustav i zakone… nego ka tome da se stvari iz knjiga reprodukuju bez razumijevanja i da se stvore poslušni elementi u državnom sistemu“, istakao je Dejan.
Stvaranje kritične mase
Edukacija građana o njihovim pravima putem digitalnih medija je još jedan primjer na koji je moguće stvoriti vremenom kritičnu masu koja će biti svjesna svojih mogućnosti i prava u određenim trenucima. Iako je bitno naglasiti da videi sa društvenih mreža ne mogu zamijeniti savjet dobrog advokata, kompleksne teme ipak se na ovaj način znatno pojednostavljuju kroz video sadržaj.
„Pravni influenseri mogu probuditi interes, podići svijest, pružiti konkretne informacije i, možda najvažnije, pokazati da pravo ne pripada samo onima u parlamentima i sudnicama, već i svakom građaninu koji želi da zna i koristi svoja prava“, zaključuje Dejan.
I dok klasični influenseri pune naš feed sa savršenim videima u kojima obrađuju svoje potrošačke navike i slične teme, edukacijski influenseri polako ali sigurno kreiraju jedan drugačiji put.
Digitalni prostor jeste prostor u kojem je aktivizam potreban i sve češće baš u online svijetu se gradi ključna odbrana od neznanja i mitova. Priča Dejana i Azre nije samo priča o uspjehu na društvenim mrežama, već o dubokoj društvenoj odgovornosti.
