„Kad odeš negdje vani i pokušaš tamo nešto novo započeti, nešto u tvom srcu te uvijek vuče natrag u domovinu.“
Ovako najčešće predstavnici bh. dijaspore govore o matičnoj državi, a neki od njih uprkos mogućnostima za stabilnije prilike negdje drugdje, odluče se vratiti u Bosnu i Hercegovinu kako bi pokrenuli posao. Među njima su osnivači firme Cemedic, SIAA Energies i agencije Beyond.
Rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) te ekonomsko i političko stanje u postkonfliktnoj državi neki su od glavnih motivatora da gotovo dva miliona građana napuste BiH (Svjetska federacija dijaspore BiH).
Vlasnici poduzeća podijelili su niz iskustava o pokretanju posla u BiH. Dok su neki spomenuli poteškoće s trajanjem procesa integracije, visokim porezima na dohodak, nedostatkom digitalizacije i dugotrajnim pravnim procesima, drugi su tvrdili da se suočavaju s malo ili nimalo značajnih izazova.
Suad Ganibegović, osnivač tvrtke Cemedic, koja pruža ortopedske i protetske usluge u Zenici i u Bosni i Hercegovini, napominje da su na njegovu odluku o povratku u BiH uticali emocionalni i kulturni faktori. Jasno je dao do znanja da finansijska razmatranja nisu bila temelj preseljenja te je naglasio da se „samo osoba kojoj novac nije glavni prioritet može vratiti iz Njemačke u Bosnu“.
U kombinaciji s kvalitetom života kao odlučujućim faktorom za otvaranje posla u BiH, Leyla Mattison, osnivačica agencije Beyond, marketinške i konzultantske firme u Sarajevu, dodala je da nakon uspješne karijere u inozemstvu u New York-u i Parizu želi „pokušati učiniti nešto značajno u Bosni“.
Politika i upravljačke strukture neke su od mnogih prepreka koje sprečavaju ljude da ulažu u Bosnu, kaže Ganibegović. Te institucije, kako pojašnjava „previše su fokusirane na trenutnu situaciju. Bave se onim što se događa danas i ne rade na stvarima koje će biti za 20 godina“.
Almira Kelecija, osnivačica SIAA Energies u Kiseljaku, firme usmjerene na čiste i obnovljive izvore energije, naglasila je nedostatak digitalizacije u Bosni. Mattison se slaže s tim, jer su u mnogim slučajevima za papirologiju bili potrebni fizički pečati, što nije potrebno u zemljama iz kojih dolaze. To je i zakompliciralo i produžilo proces otvaranja poduzeća.
Uz probleme koji proizlaze iz fragmentirane strukture bh. administrativnog aparata, Mattison je svoje izazove s pokretanjem poduzeća u Bosni pripisala i trenutnoj političkoj klimi. Prema njenim riječima, latentna korupcija unutar sistema daje više ljudima koji su specifično povezani s određenim strankama a ne daje ništa ljudima koji nisu politizirani.
„Kao vlasnica firme u Bosni, morala sam sama plaćati sve doprinose i platu, na primjer, u Francuskoj to ne moram raditi, mogu odabrati da platu ne primam“, kaže Mattison. Ovo zakonodavstvo stavlja dodatna finansijska opterećenja na nove vlasnike firmi.
Na pitanje što bi potaknulo ostatak dijaspore da se vrati u Bosnu i pokrene posao, dobiveni su različiti odgovori. Ganibegović smatra da su potrebni posebni uslovi za buduće vlasnike firmi iz dijaspore. „Posebno onima koji žele proizvoditi stvari u Bosni i Hercegovini… Dao bih im zemljište i prostor besplatno tokom prvih tri do pet godina.“
Kelecija spominje koristi za bosansku dijasporu kao što je otvaranje tržišta kad se Bosna i Hercegovina pridruži Evropskoj uniji. Govoreći o izazovima izvoza proizvoda u druge evropske zemlje pojašnjava: ,,Poslat ćete kamion koji će na granici stajati tri, četiri dana. Zbog tih kašnjenja izvoz se manje isplati“. Sugeriše da bi se učinkovitost trgovine poboljšala ako bi BiH ušla u Evropsku uniju.
Kako bi potaknula poduzetništvo u Bosni i Hercegovini, Mattison razmišlja o članku u Financial Times-u, koji bi naglasio fiskalne prednosti pokretanja biznisa u zemlji, po uzoru na onaj u National Geographic-u koji je značajno doprinio razvoju turizma. ,,Sarađujte s medijima i pričajte o Bosni više kao brendu, I jednostavno predstavite Bosnu I sve prilike na način na koji biste to učinili za bilo koji drugi nacionalni brend”, poručila je Mattison.
Uprkos svim birokratskim i političkim izazovima, članovi bh. dijaspore i dalje vide prilike za poduzetništvo u svojoj domovini. Ovi napori ističu otpornost i potencijal povratnika da unaprijede ekonomske prilike. Kao što Mattison govori: „Zaista podižemo nivo onoga što poduzeća ovdje mogu postići i konkurirati na međunarodnoj osnovi.“
