Životni putevi dovode strance u Bosnu i Hercegovinu.
Neki od njih pokrenu i vlastite biznise poput pekare, turističke agencije ili konsultantske kompanije uprkos administrativnim i drugim poteškoćama. Iza svake od tih poduzetničkih priča stoji kako navode „ljubav na prvi pogled“, „ostvarenje sna“ ali i vjerovanje u potencijal Bosne i Hercegovine.
Sarajlija Nermin Numić zvani Numo napustio je Bosnu i Hercegovinu uslijed ratnih dejstava. Živio je u Njemačkoj, Vijetnamu i Češkoj, a svoju buduću suprugu Kathi, koja je iz Njemačke, upoznao je u Južnoj Africi. Odlučio se vratiti kući, kako navodi, s proširenom perspektivom.
„Počeo sam vidjeti ljepotu zemlje koju sam prije uzimao zdravo za gotovo – planine, kulturnu raznolikost, arhitekturu i jezik. Na primjer, djevojka s maramom na glavi najbolja je prijateljica djevojke u mini suknji“, smatra Nermin.
Pokazao je Kathi zemlju i bila je to ljubav na prvi pogled. Razočarana što se većina turističkih paketa fokusirala isključivo na ratnu historiju BiH, Kathi je došla na ideju o pokretanju putničke agencije koja nudi nešto drugačije: ture s pričama, časove kuhanja, degustacije vina i avanture izvan utabanih staza za turiste koji govore njemački i engleski. Osnovali su agenciju Cheyf, koja posluje s malim ali rastućim timom. Nada im je da Agencija postane međunarodno poznata kako bi mogli dovesti još više turista u zemlju i pokazati im pravu ljepotu i raznolikost Bosne i Hercegovine.
,,Ona [Kathi] je introvertna, a ja ekstrovert. Ona me usmjerava da ne donosim ishitrene odluke, a ja nju smirujem. Također mi je dala neke njemačke perspektive. Teško je biti i par i poslovni partner, ali uspjeli smo to jako dobro organizirati. Kathi je razlog zašto danas imamo naš posao“, kazao je Nermin, izražavajući zahvalnost svojoj supruzi.
Jedini problem s kojim se, kako kaže, susreo u poslovanju u BiH je birokratska neučinkovitost. „Sve zahtijeva vrijeme i dodatni novac, a stvarno je oduzelo puno vremena koje smo mogli potrošiti na izgradnju poslovanja“, navodi Nermin u nadi da će biti više digitalizacije i platformi prilagođenih poduzetnicima, a što bi olakšalo proces i privuklo lokalne i strane poduzetnike da pokrenu biznise u Bosni i Hercegovini.
Turski san ostvaren u Sarajevu
Turkinja Hiba Altayeb sanjala je o otvaranju pekare u Istanbulu zajedno sa svojom prijateljicom Merve Büyükbayrak. Budući da su živjele u različitim gradovima, Ankari i Istanbulu, san je, prema njihovim riječima, odgođen. Nakon što se Merve preselila u Sarajevo kako bi završila magisterij i ponovno se povezala sa svojim korijenima, prijateljica Hiba je posjetila u septembru 2023. Tokom boravka u zemlji, zaljubila se u ljude, krajolik i gostoprimstvo. Stoga se u februaru 2024., kada je imala priliku raditi na daljinu kao humanitarka, gotovo odmah preselila u Sarajevo kako bi otvorile pekaru. Međutim, snalaženje u postupku osnivanja kompanije u stranom vlasništvu nije bilo lahko.
Registracija, osiguranje prostora, dobivanje radnih i boravišnih dozvola te koordinacija s agencijama za sigurnost hrane trajali su mjesecima. „Nije postojao jasan kontrolni popis i morate puno pitati“, objasnila je Hiba.
Uprkos preprekama, Babka Blend and Bakery, je otvorena u Sarajevu u novembru 2024. i od tada je sve postalo lakše. Već su postale poznate po slasticama – babki, rolnicama s cimetom i tortama od sira.
Hiba navodi da joj je cilj jednostavan: „Želim usrećiti i zadovoljiti ljude, pa pekara uvijek koristi visokokvalitetne sastojke poput belgijske čokolade. Proizvodi su najbolje kvalitete i svježine, a porcije su velike.“ Ponuda pekare nije u potpunosti strana posjetiocima budući da Turska i Bosna i Hercegovina imaju sličnu kuhinju i kulturu. Posjetioci, prema riječima Hibe, rekli su da je pekara ugodna i da vole hranu koju prave, a imaju i dosta stalnih gostiju, što im je posebno drago.
„Dati priliku Bosni i Hercegovini“
Kailash Kalyani, indijsko-njemački IT konsultant, zajedno sa suprugom i djecom živio je i radio u Njemačkoj. Supruga mu je dobila posao pa kako bi bio s porodicom, ali i kako navodi, usporio tempo, preselilu su se u Bosnu i Hercegovinu, gdje je osnovao IT kompaniju.
Generalno smatra da je broj iseljenika koji žive u Bosni i Hercegovini i dalje nizak u usporedbi s drugim evropskim zemljama, a većina ih radi za međunarodne organizacije i ambasade. Još nije upoznao druge osnivače tehnoloških startupova i priznaje sistemske izazove, uključujući ograničenu infrastrukturu e-trgovine, zastarjele sisteme plaćanja i birokratsku tromost.
„Bankarstvo je užasno, a korisnička podrška ne postoji“, kazao je Kailash. Prisjeća se pokušaja otvaranja Paypal Business računa i nailaska na probleme jer je te kreditne kartice teško izvaditi u BiH. Ipak, smatra da se dolazak u Bosnu isplatio: „Pristupačno je, sigurno i blizu mjesta gdje su moji klijenti. Ljudi su vrijedni, a bazen talenata ovdje je nedovoljno iskorišten.“
Osnivanje kompanije zahtijevalo je, kako pojašnjava, pravnu pomoć i oduzelo mu je puno vremena, ali nakon što je uspostavljena, poslovni model omogućio je fleksibilnost. Uprkos izazovima koje je spomenuo, Kailash ostaje optimističan i predlaže da međunarodni klijenti daju Bosni i Hercegovini priliku: „Ako bi bh. vlada mogla napraviti neke promjene u strukturnim aspektima, smanjila birokraciju i učinila ekonomski sektor dostupnijim prema stranim i međunarodnim vlasnicima kompanija, Bosna bi mogla biti regionalno tehnološko mjesto.“
Uprkos činjenici da imaju potpuno različita porijekla i karijere, sva tri poduzetnika spomenula su slične izazove: suvišne birokratske i administrativne sisteme te nedostatak digitalnih usluga. Registracija kompanije ili dobivanje boravišne dozvole rijetko je jednostavno i uvijek oduzima puno vremena. Pouzdana korisnička služba je nedostižna, a pravila oporezivanja su složena. Ipak, njihove priče nisu priče o razočarenju, već o upornosti. Ono što je svima zajedničko je gostroprimstvo mještana.
Hiba napominje da se, uprkos tome što ne govori tečno bosanski, osjeća kao kod kuće: „Zajednica je prihvatila pekaru kao da je oduvijek bila ovdje.“ Uz slične osjećaje, Nermin i Kailash ukazuju na redovne klijente, komšije koje su uvijek tu i opću znatiželju za novim idejama.
Ovi biznisi ne samo da unapređuju i šire lokalnu ekonomiju, već i grade bogatiju i inkluzivniju priču o tome šta Bosna i Hercegovina jeste i šta bi mogla postati. Dok se Bosna i Hercegovina bori s emigracijom mladih i ekonomskom stagnacijom, priče poput ovih nude potencijalni poticaj i za ekonomiju i za međunarodni ugled zemlje. Strani poduzetnici ne samo da ulažu u zemlju, već i preispituju što ona može ponuditi. Kao što Hiba ističe: „Nismo ovdje došli s planom. Došli smo sa snom, a Bosna nam je dala prostor da ga pretvorimo u nešto stvarno.“
