Međureligijsko vijeće Bosne i Hercegovine (MRV BiH), koje okuplja predstavnike islamske, pravoslavne, katoličke i jevrejske vjerske zajednice, je primjer izgradnje suživota i održivog mira.
Vjerski lideri, poput predstavnika koji služe u MRV-u BiH, mogu funkcionisati kao ‘mostovi mira’, ujedinjujući svoje vjernike oko pomirljivih ideala: kroz poštivanje raznolikosti kao temelja vjerovanja, razlika kao blagoslova, prijateljstva kao zajedničkog razumijevanja i vjerskih zajednica kao svjedoka nade i empatije.
Iako ne postoji univerzalno pravilo za efikasan dijalog, nije slučajno što je Savez civilizacija Ujedinjenih naroda (UNAOC) sazvao konferenciju u oktobru 2025. godine pod nazivom “Poziv na mir, kraj ratova i poštivanje međunarodnog prava” u Sarajevu. Ova konferencija je prepoznala napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla ka pomirenju i istakla ulogu koju vjerske vođe igraju u uspostavljanju trajnog mira, historijski i danas, za zajednice koje su nekada bile pogođene ratom.
Prije diskusije posvećene graditeljima mira na Zapadnom Balkanu i šire, konferencija je otvorena minutom šutnje. Ovaj kolektivni čin odjeknuo je do samog vrha Gazi Husrev-begove biblioteke, zgrade djelimično uništene tokom opsade Sarajeva tri desetljeća ranije. Nijemo je prizvao sjećanje na 56 aktivnih sukoba u svijetu – od Palestine do Ukrajine i Sudana. Okruženi zidovima koji su svjedočili ratu, učesnici su podsjetili da nematerijalnu vrijednost zajedničkog života najbolje razumiju oni koji znaju cijenu njegovog odsustva.
Dok je tišina ispunjavala dvoranu, svi pogledi su se usmjerili prema podiju. Na njemu su, poredani u nizu, bile najistaknutije vjerske vođe Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i članovi Međureligijskog vijeća Bosne i Hercegovine (MRV BiH), koji predstavljaju islamsku, pravoslavnu, katoličku i jevrejsku zajednicu. Tokom sljedeća dva sata, ovi lideri su razmišljali o „Vjeri i djelovanju“ u izgradnji mira, opisujući svoju dužnost u unapređenju ovog procesa.
Sljedećeg dana, Zajednička sarajevska izjava proglasila je vjerske vođe i vjerske aktere „Mostovima mira“, koji igraju „vitalnu ulogu… u podsticanju međusobnog razumijevanja, pomirenja i poštovanja među zajednicama… [dok istovremeno služe] kao mostovi za dijalog preko podjela, suzbijanju netolerancije i nasilja, te promoviranju vrijednosti suosjećanja, solidarnosti i jedinstva u različitosti.“ U MRV-u BiH, ovaj ideal nije dalek.
Nastanak i uloga MRV-a BiH
MRV BIH prvobitno je osnovano 1997. godine nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, u partnerstvu s organizacijom Religije za mir, kao prvi napor da se uspostavi međureligijski dijalog i obnovi povjerenje. Vijeće je od tada stručno upravljalo poslijeratnim međureligijskim netrepeljivostima. Osim pukog simbolizma, MRV BiH je aktivno oblikovao pejzaž suživota i tolerancije, na primjer, izradom Zakon o vjerskim slobodama i pravnom položaju crkava I vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini koji je usvojio bh. parlament 2004. godine i a samim tim i pristup zaštiti svetih mjesta s više zainteresovanih strana od 2010. godine do danas. Ovaj nestranački uspjeh u postizanju međureligijskog mira pružio je Vijeću širok kredibilitet i priznanje od strane nacionalnih i međunarodnih upravnih tijela i nevladinih organizacija.
MRV BiH se oslanja na okvir međureligijskog dijaloga i izgradnje mira kojim upravlja organizacija Religije za mir, koja je u posljednjih 50 godina pomogla u osnivanju više od 100 nacionalnih Međureligijskih vijeća (MRV) u šest regija. Oni, poput Vijeća u Bosni i Hercegovini, nastoje preokrenuti „status quo kroz naše zajedničko uvjerenje da su religije moćnije, inspirativnije i uticajnije kada rade zajedno“. Poziv na mir u Sarajevo dolazi odmah nakon pokretanja programa Religija za mir i UNAOC-a u Gerniki, Španija, u aprilu 2025. godine. Povezujući Gerniku i Sarajevo, Poziv na mir ukazuje da „sjećanje na ratne tragedije može poslužiti ne samo kao upozorenje već i kao katalizator za dijalog, razumijevanje i izgradnju mirnije budućnosti“.
Sarajevo kao primjer očuvanja mira
Uspjesi MRV BiH uzdižu ga kao kardinalni primjer izgradnje mira koji se može primijeniti u drugim regijama pogođenim sukobima. Tokom sesije Vjera i djelovanje, reis-I-ulema Husein Kavazović, glavni muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, izjavio je da „lekcije iz prošlih kriza otvaraju nove kanale komunikacije. Bosna i Hercegovina – i Sarajevo – šalju globalnu poruku kao primjeri upravljanja krizama, očuvanju mira i obnavljanja komunikacije.“ Reisu-l-ulema je nastavio: „Sarajevo je oduvijek bilo otvoreno za one koji traže utočište.“
Slično tome, Mitropolit dabrobosanski Hrizostom Jević, koji je i predsjedavajući Skupštine MRV-a BiH, naveli su dugo naslijeđe međureligijskih vijeća u Bosni i Hercegovini, sugerirajući da se prvo vijeće pojavilo u Sarajevu tokom 1890-ih pod austrougarskom vlašću. Stoga, za istočno-pravoslavnog vođu, moderna iteracija predstavlja obnovu i restauraciju mnogo starije tradicije.
Velečasni dr. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski, kazao je: „Vjerske zajednice trebaju služiti kao dobar primjer… Mi smo svjedoci nade.“ Igor Kožemjakin, hazan Jevrejske opštine u Sarajevu, smatra da je „ponovna izgradnja suživota je živi zadatak za sadašnjost koji se mora njegovati kroz empatiju… Ne postoji univerzalni nacrt za dijalog. Učinkovitost pristupa ovisi o kontekstu svakog društva.“
Na kraju, muftija dr. Nedžad Grabus iz Sarajeva – član Skupštine Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini i kopredsjednik organizacije Religije za mir – smatra da BiH i njen glavni grad imaju „moć da povežu ljude, pružajući svijetu primjer uspješnog međureligijskog dijaloga. Mnoge crkve i džamije obnovljene su nakon rata, a ljudi su često donirali drugim vjerskim zajednicama izvan svoje kako bi doprinijeli obnovi.“ Za muftiju Grabusa, „Sarajevo ima otvoreno srce. To je mjesto mirnog suživota između ljudi različitih vjerskih uvjerenja.“
Vjerske vođe kao „mostovi mira“
„Vjerske vođe i vjerski akteri dugo su predstavljali stubove društvene kohezije, a danas je njihova uloga važnija nego ikad u vođenju svojih zajednica ka jedinstvu, suosjećanju, dijalogu i međusobnom poštovanju“, smatra podsekretar Miguel Ángel Moratinos, visoki predstavnik za UNAOC i specijalni izaslanik UN-a za borbu protiv islamofobije.
Stoga su vjerske vođe i članovi MRV BiH prikladno postavili presedan za Poziv na mir u Sarajevu. Tokom sesije Vjera i djelovanje, različiti lideri istraživali su vrijednosti koje smatraju svetima za svoj rad kao graditelja mira.
Za reisu-i-ulemu Kavazovića, podsticanje otvorenog izražavanja ključno je za „razvoj razumijevanja između grupa i obogaćivanje dijaloga… raznolikost je temelj vjerovanja, razlike u zajednicama su blagoslov.“ Dalje je izjavio da kako „zla mržnje rastu, [vjerski vođe] moraju ponovo potvrditi dobrosusjedske odnose“ i „vrata međureligijskog dijaloga moraju ostati otvorena“.
Mitropolit Jević je opisao prijateljstvo kao „pokretačku snagu“, pozivajući se na izreku: ‘Upoznaj svog bližnjeg. Tek tada ćeš upoznati sebe.’ Zaista, za njega prijateljstvo doprinosi istim ciljevima kao i oni koje je Raisu-I-ulema cijenio – podsticanju međusobnog razumijevanja. Konačno, mitropolit Jević je upozorio da bez njegovanja prijateljstva rizikujemo da budemo „zarobljeni u lažnom suživotu“, zaključivši da je „prijateljstvo katalizator mira“ i da nam naše međusobno oslanjanje preko vjerskih linija omogućava da „živimo zajedno“.
Riječima velečasnog Vukšića, „ljudsko dostojanstvo je ključna, zajednička vrijednost. Bog je stvorio sve ljude na isti način, na svoju sliku. Prijetnje ljudskom dostojanstvu, ljudskim pravima i miru krše Božju volju i pravila.“ Svjedočenje Božje ljubavi, za njega, je „preduvjet izgradnje mira“, jer „smo odraz Boga, koji je sam mir“.
Kožemjakin, govoreći u ime pet stoljeća stare Jevrejske opštine u Sarajevu i u svojstvu člana gradskog Vijeća nacionalnih manjina, naglasio je da je „međureligijski dijalog nužnost, a ne luksuz nakon rata“. Zaista, za Kožemjakina, vjerske vođe imaju odgovornost tokom kriza, navodeći: „naše riječi mogu rasplamsati ili smiriti.“ U procesu obnove nakon sukoba, zamišljao je vjerske zajednice kao „moralne partnere“, ispovijedajući da „mir nije odsustvo sukoba, već prisustvo međusobnog poštovanja.“ Potkrepljujući svoj stav, Kožemjakin se pozvao na koncept u judaizmu, Tikkun Olam, što znači „priprema/popravak svijeta“, kako bi tvrdio da je (ponovna) izgradnja suživota „živi zadatak za sadašnjost koji se mora njegovati kroz empatiju“.
Završavajući sesiju Vjera i djelovanje, muftija Grabus je kazao da „međusobno poštovanje i ljudsko dostojanstvo su u korijenu islamskih učenja. To su zajedničke vrijednosti. U islamskim učenjima, Bog je mir. Nasilje uništava suštinu religije.“ Zatim, zacrtavajući put naprijed za međureligijske odnose u Bosni i Hercegovini i ulogu vjerskih vođa, muftija Grabus govori da „izgradnja mira mora imati intelektualni i duhovni nivo.“ Kao takvi, vođe se moraju podjednako fokusirati na rješavanje predrasuda prema vanjskim grupama u obrazovnim i vjerskim okruženjima.
Budućnost izgradnje vjerskog mira u Bosni i Hercegovini
Govoreći na konferenciji Poziv na mir, članovi MRV-a BiH otvoreno su se osvrnuli na prepreke i vanjske pritiske koji otežavaju njihovu misiju graditelja mira.
U Bosni i Hercegovini, na primjer, postoji dvostruka stvarnost pluralizma i segregacije. Ni u jednom kontekstu ova istovremena blizina i odvojenost nisu upečatljiviji u jednom od 56 slučajeva Dvije škole pod jednim krovom, prema izvještaju Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) iz 2018. godine. Nakon masovnog raseljavanja i rezultirajuće etničke/vjerske homogenizacije u mnogim regijama BiH zbog sukoba 1990-ih, inicijativa dvije škole pod jednim krovom je donesena kao privremena mjera. Ona je predstavljala preambulu za reintegraciju kao odgovor na poslijeratni etnički podijeljeni obrazovni sistem.
Međutim, u tri decenije od svog osnivanja, ovaj model postao je aspekt obrazovanja u BiH, uprkos naporima međunarodne zajednice da osigura njegovu tranziciju. U praksi, Dvije škole pod jednim krovom odvajaju djecu po etničkoj pripadnosti (i religiji) s paralelnim monoetničkim administracijama koje vode svaku “stranu” škole. Ovaj sistem učvršćuje međugrupne podjele, podstiče nepovjerenje među pripadnicima različitih nacionalnih grupa i, u konačnici, ometa pomirenje.
Unutar Dvije škole pod jednim krovom postoji de facto odvojenost vjerskog obrazovanja. Uprkos historijskoj i savremenoj etničkoj/religijskoj raznolikosti Bosne i Hercegovine, ovakav sistem školovanja ograničava religiju kao strogi i nedodirljivi marker identiteta. Ove podjele implicitno utiču na to kako učenici doživljavaju “drugog”. Dvije škole pod jednim krovom i etno-nacionalistički pogled koji sistem promoviše su u suprotnosti s međureligijskim dijalogom.
Važno je napomenuti da ove škole obuhvataju ograničenja o kojima su raspravljali članovi Međureligijskog vijeća. Na primjer, mitropolit Jević je spomenuo „paralelni, sukobljeni svijet prijateljstva i razumijevanja“ kojim vladaju nacionalni i politički interesi. Ovakav sistem služi kao podsjetnik da su vjerske vođe samo jedna neizostavna komponenta postkonfliktne izgradnje mira.
Za mitropolita Jevića, „svrha vjerskih vođa je da služe kao dobri primjeri svijetu i svojim zajednicama vjernika koji im vjeruju. Na taj način, vođe mogu poticati ljubav, dobru volju i prijateljstvo među ljudima.“ Raisu-I-ulema Kavazović govori da „svaka osoba treba da se zagleda u sebe kako bi identifikovala i razvila mir iznutra. Bog je izvor unutrašnjeg mira. Zajedno moramo raditi na širenju dobra. Naš prvi korak mora biti rad unutar samih vjerskih zajednica. Vjerske vođe moraju ukazivati na dobro, osuđivati loše i ostati savjesni, uprkos političkim pritiscima“, zaključio je.
Svi članovi MRV-a BIH također su naglasili važnost primjene vlastitog vjerskog znanja i umijeća u djelo. Velečasni Vukšić i muftija Grabus ponudili su obećavajuće primjere inovativnih međureligijskih obrazovnih programa koji osnažuju buduće graditelje mira u Bosni i Hercegovini. Za velečasnog Vukšića, škole na svim nivoima trebaju ,,učiti toleranciji, oprostu, povjerenju i suživotu. Ove vrijednosti su paralelne s učenjima različitih religija.“ Usvajanje ovih principa osnažuje mlade da postanu lokalni graditelji mira koji prevazilaze vjerske podjele.
U prošlosti su članovi Vijeća zajedno šetali ulicama Sarajeva, šaljući dobre primjere suživota. Ipak, Kožemjakin se zalagao da se međureligijski savezi ,,premjeste sa simboličnog na opipljivo“, na primjer, kroz dugoročne nesektaške programe obrazovanja u zajednici, projekte za mlade i pružanje osnovnih socijalnih usluga. ,,Moramo slaviti raznolikost kroz djelovanje“, kazao je Kožemjakin, dodajući: ,,možemo svi napraviti male korake da postignemo povjerenje i pomirenje.“
