Nemoguće je govoriti o bosanskohercegovačkoj historiji i kulturnom naslijeđu a ne spomenuti stećke ili nekropole stećaka, a koje danas obilježavaju mnoga područja Bosne i Hercegovine.
Među njima je i općina Vareš, u kojoj postoji oko 40 nekropola sa oko 500 stećaka, od kojih su dvije proglašene i nacionalnim spomenicima – nekropola Lipa u Stupnom Dolu i nekropola stećaka i nišana u selu Budoželje. Sve češće se navodi da u Varešu, svako selo ima svoju nekropolu.
Historičar Almir Čikmiš koji radi i kao stručni saradnik u Jedinici za upravljanje lokalnim razvojem u Općini Vareš, kazao je da brojni stećci na području vareškog kraja svjedoče bogatoj historiji i kontinuitetu života na ovim prostorima.
„Najznačajniji, najreprezentativniji i najautentičniji spomenici bosanskog srednjovjekovlja“, kazao je Čikmiš, opisujući brojne stećke na području vareškog kraja.
Za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine – nekropola Lipa u Stupnom Dolu, i nekropola stećaka i nišana u Budoželje, nije ništa urađeno na njihovoj zaštiti. Prema Čikmišu, kod nas je običaj da se nešto proglasi nacionalnim spomenikom i onda se prepusti zubu vremena i propadanja, i apsolutno se ništa ne radi na njihovoj zaštiti.
„Status nacionalnog spomenika apsolutno ne znači da će se prema tome spomeniku i odnositi kao prema posebno zaštićenom spomeniku od značaja za državu, naprotiv ovaj status često znači da su i procedure za zaštitu spomenika sada uveliko komplikovanije i zahtjevnije što ujedno predstavlja problem prilikom nekih eventualnih radova na samom lokalitetu“, pojasnio je Čikmiš.
Prema njegovim riječima, status nacionalnog spomenika u ovoj državi je u ogromnoj većini slučajeva mrtvo slovo na papiru, u praksi to samom spomeniku ne donosi ništa što se tiče posebnog statusa i ulaganja u njegovu zaštitu, očuvanje i promociju.
.„O stećcima se puno priča i piše, ali iz godine u godinu nekropole su sve zapuštenije i nepristupačnije“, upozorava Čikmiš, dodajući da je glavni problem u zaštiti i promociji ovih spomenika nedostatak sistemske volje.
Lokalne zajednice, kako je dodao, nemaju ni osnovni budžet da se bave zaštitom stećaka, niti postoje izdvajanja iz budžeta općina za očuvanje nekropola stećaka. On smatra da bi se problem zaštite stećaka trebao rješavati sistemski i da bi inicijativa trebala dolaziti s viših nivoa vlasti, uz stručnu i financijsku podršku.
Uz nedostatak sistemske podrške, često su spomenici izloženi nemaru, devastaciji i uništavanju, što uglavnom ne prati bilo kakav oblik sankcije ili pravnih posljedica.
O oštećenjima stećaka na području Vareša navodi se u magistarskom radu Samile Beganović „Stećci vareškog kraja iz 2023. godine, autorice Samile Beganović koja je uradila pregled stanja na osnovu terenskog rada. Magistarski rad je odbranjen 2023.godine na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Godinu ranije, objavljena je i knjiga „Mramorje Breze i Vareša“, autora Ćamila Omerhodžića i Edina Hadžimustafića, koji su uradili sveobuhvatan popis i evidenciju nekropola i stećaka sa područja Vareša i Breze.
Prema zvaničnom popisu čiji su rezultati objavljeni početkom 1970-ih, kako stoji na istraživačkoj platformi nekropola.ba, u Bosni i Hercegovini je bilo nešto više od 70.000 stećaka. Ipak savremena terenska istraživanja sugeriraju da ih ima oko 100.000. S obzirom na stradanja u prošlosti, propadanje i ne vođenje računa, može se pretpostaviti da ih je bilo znatno više.
Stećci su unikatni i jedinstveni za Bosnu i Hercegovinu. Njihovi oblici, ornamenti, natpisi, dimenzije, brojnost i nadasve potpuna ukorijenjenost u srednjovjekovnom društvu, prema nekropola.ba, izdvajaju ih iz svega sličnog u tadašnjim evropskim i svjetskim okvirima. Zbog toga su prepoznati i fenomen stećaka je na listi svjetske baštine UNESCO-a.
