Prvenac Aide Gavrić “Bezbojni”, koji je prikazan 14. oktobra u okviru projekta i fotografske izložbe “Priče o ljubavi” Centra za postkonfliktna istraživanja, prikazuje djecu iz mješovitih brakova, pogrdno nazvanim “mješancima” koja su prinuđena živjeti “negdje između”, u “paralelnim” svjetovima u Bosni i Hercegovini obzirom da je kompletna stvarnost prožeta nacionalnim ključem.
S ciljem izgradnje održivog suživota, perspektivnije budućnosti i međusobnog pomirenja ispočetka kao neformalna grupa građana “ADOPT Srebrenica”, a kasnije udruženje, kreirali su neutralan prostor gdje mogu slobodno razgovarati o zajedničkoj prošlosti, ratnim dešavanjima, posljedicama rata i aktuelnim prilikama.
Mjesta koja sasvim spontano i prvi put posjetite zaista imaju jednu posebnu auru i dušu. Upravo tako, s ovim emocijama, moj prvi odlazak u Ramu bio je zbog sicanja (bocanja ili križićanja), to jest tradicionalnog tetoviranja katolika u Bosni i Hercegovini.
Srpske vojne i policijske vlasti 14. jula 1995. godine pucale su na Mevludina Orića na stratištu u Orahovcu (općina Zvornik), jednom od više mjesta masovnih pogubljenja tokom činjenja genocida u i oko Srebrenice.
Turističke agencije u Sarajevu su počele s radom odmah nakon završetka rata. Prvi poslijeratni turisti počeli su dolaziti u grad 1996. godine, samo nekoliko mjeseci nakon opsade.
Tamo, iza stambenih blokova koji su nekoć zaklanjali inauguralnu iteraciju Festivala 1994. godine od snajperista Vojske Republike Srpske, smjestili smo se za posebnu pretprojekciju još uvijek nedovršenog dokumentarca Jasmile Žbanić o Emeriku Blumu.