Bračni par Ostojić: Multietnička obiteljska pozadina i ljubav

Foto: Mitar Simikić

Ljubavna priča Vahdijane (1988.) iz Srbije i Momira (1984.) Ostojića iz Bosne i Hercegovine započela je upoznavanjem preko zajedničkih prijatelja. Učiteljica, koja radi s učenicima s poteškoćama u razvoju i programer, uz neke „prijeke poglede“ nisu imali drugih prepreka u ljubavi i krunisali su je brakom. Žive u Brčko distriktu i imaju dvoje djece.

„Nama je to sve bilo normalno, nismo imali prepreka. Što se tiče okoline bilo je sve ok, s obzirom na to da smo bili u istom društvu“, započela je Vahdijana razgovor o svojoj ljubavnoj priči, dok je Momir ipak zapazio da je bilo „prijekih pogleda“.

Iako se ne žele etnički definirati, Momir je kazao da kada bi se morao izjasniti bio bi Srbin, dok Vahdijana s obzirom da je iz Srbije ne može da sebe nazove Bosankom. Saglasni su da ne bi mijenjali grad (Brčko) u kojem žive, iako Momir podsjeća na izjavu da je „uvijek tuđa trava zelenija“.

Momira i Vahdijanu upoznali su zajednički prijatelji. (Foto: Mitar Simikić)

„Iz ove perspektive vidimo kakvi su odnosi u drugim gradovima, možda jednonacionalnim, možda bi nam bilo čak i lakše nego u Brčko distriktu, ali sa druge strane, poremećena nam je perspektiva, imamo samo jedan pogled i možemo samo s te strane da gledamo“, pojasnio je Momir.

Zbližavanje Momira i njegove izabranice započelo je 2006. godine, desetak godina nakon ratnih dešavanja, ali oni se nisu obazirali na ništa negativno. Momir smatra da su takve ličnosti. „To je nama nekako bila svakodnevnica“, dodaje Momir. 

Riječ „miješani par“ mu je poznata kroz čitav život te im je zbog toga bilo lako pristupiti drugima. Ipak, navodi kako u Brčkom ima sve manje brakova, pogotovo multietničkih.

„Brčko ima taj nacionalni ključ, ono što nas ovdje drži zajedno ovdje je linija razdvajanja jer uvijek postoji jasno razgraničena crta između nacionalnosti“, naglasio je Momir dok je Vahdijana navela da je u Brčkom potrebno naglasiti pri zaposlenju koje su nacionalnosti, što oni ne žele, a što je jedan od razloga zašto se Momir samozaposlio.

Navode da iako nisu religiozni, vjerske praznike, kako kažu, njihovih roditelja, slave iz poštovanja tradicije. „Najveći je problem kod ovih praznika gdje se preklapamo, kada želimo da posjetimo i jedne i druge, to nam je prvi problem. Tako da ova naša pomiješanost je možda i olakšavajuća okolnost bar kad su praznici u pitanju. Imamo puno praznika da slavimo, nama je lijepo“, naglasio je Momir ljepotu različitosti.

Interijer kućnog doma bračnog para Ostojić (Foto: Mitar Simikić)

S obzirom da su 17 godina zajedno, Vahdijana naglašava da su dosta slični, dok njen muž dodaje: „meni je supruga pola mene“. Sviđa mu se njen entuzijazam, posvećenost poslu i porodici, i smatra da je njegova supruga dobra osoba. 

„Imala sam 18 godina kad smo se upoznali. Najbolji smo prijatelji, mislim da je to čak i najbitnije u svemu ovome. I povjerenje koje imamo jedno u drugo“, kazala je Vahdijana.  

Uz ljubav, Momir navodi povjerenje kao važnu stvar za očuvanje zajednice. „Ne znam drugi par koji je toliko vremena provodio zajedno dok smo se zabavljali, stvarno smo posvećeni jedno drugom, i to nam je jako bitno u životu. Trudimo se da našem sinu prenesemo te vrijednosti, jer smatramo da je bitno da voli“.  

Momir i Vahdijana su se vjenčali 2006. godine i imaju dvoje djece. (Foto: Mitar Simikić)

Mladima poručuju da u današnjem vremenu ne bi trebalo biti prihvatljivo da se gledaju kroz naciju. 

„Znam da je nama bilo lakše zato što smo i mi iz miješanih sredina i iz takvih multietničkih brakova potekli, i tolerantniji smo što se toga tiče, ali stvarno mislim da kada prestanemo da ljude gledamo kroz vjeru, kroz naciju, boju ili bilo šta drugo, imamo prilike da napredujemo“, poručila je Vahdijana.

Ova priča je nastala u okviru projekta ,,Priče o ljubavi” kojeg realizuje Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) sa grupom mladih dopisnika Balkan Diskursa. Projekt se realizuje uz finansijsku podršku VII AkademijeBOLD programa Američke Ambasade BiH i razvojnih grantova CPI, sa ciljem dokumentovanja priča o uspješnim romantičnim vezama osoba različite etničke pripadnosti u BiH i razbijanja narativa da su ovakvi odnosi nepostojeći i neodrživi u trenutnom društvenom poretku.

Kristina je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Ljubuškog koja u svojem fokusu rada istražuje ljudska prava, postkonfliktno društvo i rodne stereotipe. Magistrirala je novinarstvo i informatiku/informatologiju na Sveučilištu u Mostaru. Surađuje s nevladinim organizacijama Oštra Nula, Forum ZFD i ONAuBIH. Članica je Udruženja “BH Novinari” i dobitnica njihove nagrade za najbolji studentski rad o radnim pravima novinara.

Vezani članci

Muzika, umjetnost, teatar i kultura: uzdizanje iznad nacionalizma u Mostaru
Sve dok svojim zajedničkim radom budu stvarali pjesme, djela i pozorišne komade, vratit će Mostaru onaj pravi „mostarski identitet“, koji je svačiji i svako ko ga voli mora ga poštovati.
Podrška svjedocima: Prvi korak ka prekidu nekažnjavanja
Međunarodne organizacije iznova pozivaju Bosnu i Hercegovinu (BiH) da “ukine praksu nekažnjavanja” za počinitelje sistematskog seksualnog nasilja koje se dogodilo između 1992. i 1995. godine.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu