Centar za postkonfliktna istraživanja u suradnji s Memorijalnim centrom Srebrenica organizirao je četvrtu ljetnu Školu za mlade Srebrenica, na kojoj je 40 mladih ljudi iz zemalja Zapadnog Balkana, Bosne i Hercegovine i svijeta, imalo priliku steći znanja iz oblasti tranzicione pravde, memorijalizacije i gradnje historijskih narativa, ali i odati počast ubijenima u genocidu u Srebrenici.
Puno prije jula 1995. godine, kada su svjedočili uništenju svog grada jedinim priznatim genocidom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, znali su i učili o Holokaustu. Ovo je potvrdila Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, kojoj su sin i suprug bili među više od 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana koje su snage bosanskih Srba ubile tokom jula 1995. godine.
U okviru obilježavanja 28. godišnjice od genocida u Srebrenici, u Istanbulu i Beogradu je postavljena instalacija „Majčina marama“ – postavka koja pokazuje da su sve žene svijeta uz majke Srebrenice i da se samo zajedno mogu boriti za istinu.
Omladinski lideri u Bosni i Hercegovini (BiH), a među kojima je i Adnan Družić iz Bosanskog Petrovca, preuzimaju vodeću ulogu u neophodnim promjenama i svojim aktivizmom potiču mlade ljude da doprinesu pozitivnim promjenama u lokalnim zajednicama.
Protestima na kojima traže pravdu i podsjećaju da se ne zaboravi, šetnjom, čitanjem imena i prezimena ubijenih, različitim kulturnim ali i drugim događajima obilježava se genocid u Tuzli, Gradu, u koji su preživjeli uspjeli doći nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine. Zajednička poruka je: „Ne mrzimo, ali nećemo nikada zaboraviti.“
Nekima karte služe kao jednostavni medijum kako bi stigli od tačke A do tačke B, ali za tim projekta Subjektivni atlas, sam čin kartografije predstavlja složeno putovanje potaknuto politikom, historijom i ličnim odnosima prema prostoru.