„Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare”- predstavlja maha mantru koju pripadnici Društva za svjesnost Krišne u Bosni i Hercegovini (BiH) pjevaju individualno i skupno na ulicama i trgovima gradova, a zbog čega su ih ljudi kolokvijalno prozvali Hare Krišna.
Koliki će biti njihovi dometi, sa kakvim izazovima će se susretati, na koliko podrške i osporavanja će nailaziti, članovi udruženja SARA-Srebrenica, nisu znali prije 20 godina kada su osnovali udruženje. Bila je to želja nekoliko ljudi koji su željeli pozitivne promjene i dijelili zajedničku viziju i opredjeljenje da unaprijede kvalitet života u Srebrenici.
Život Židova u Mostaru je danas sve, ali ne lagan. Malobrojni stanovnici grada na Neretvi koji pripadaju ovoj skupini ljudi se godinama trude da unaprijede svoj položaj u društvu i očuvaju bogato naslijeđe židovske kulture na ovim prostorima.
„Da nam je opet ono vrijeme, onu vlast, Titu i njegove pionire. Sve bi bilo lakše“, često ćete čuti od ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini. Ali, najveći nostalgiju primjetit ćete kada dođete u kraljevski grad Jajce krajem novembra i obiđete Muzej II zasjedanja AVNOJ-a.