Poslije sukoba, društva su suočena sa izazovom obnove obrazovnih sistema pod okriljem novih političkih krajolika. Djeca su najčešća grupacija kojoj ovi slomljeni obrazovni sistemi štete, posebno djeca sa fizičkim, mentalnim ili emocionalnim nedostacima.
U bosansko-hercegovačkom društvu osobe sa invaliditetom nisu prepoznate kao ravnopravni članovi, a vrlo često se prema njima odnose sažaljevački ili prestrašeno.
U svojoj knjizi Od ogorčenosti do hrabrosti, feministkinja Anne Firth Murray navodi: „Biti rođen kao žensko je opasno za vaše zdravlje. Ova stvarnost možda nije istinita za mnoge čitatelje, ali za većinu žena koje žive u siromašnim zemljama širom svijeta, to je poražavajuća činjenica.”
Da u današnjem svijetu nije lako biti žena, nije nepoznata stvar. No, sve veće razlike u tretiranju žena i muškaraca vidno utječu na statistiku koja govori o zaposlenosti žena u BiH.
Toaleti, kupatila, autobusi, stepenice su niz prepreka za osobe sa invaliditetom jer im nisu prilagođene. Za njih predstavljaju nemoć a pokazatelj su diskriminacije u našem društvu.
Ovo je trebala biti priča o nacionalnim manjinama, a prerasla je u manjkavost riječi pred veličinom čovjeka koji ne dozvoljava da se određuje prema tome šta je, već ko je on prema svim važnim parametrima, a koji nacionalnu pripadnost ne mjere.