Digitalne platforme predstavljaju velike izazove za suočavanje s prošlošću na Balkanu. Stručnjaci za tranzicijsku pravdu iz bivše Jugoslavije diskutovali su o ovome na konferenciji Centra za postkonfliktna istraživanja (CPI) o prevenciji zločina, „Izgradnja zajedničke agende za prevenciju na Zapadnom Balkanu“. Njihova zabrinutost, izražena na konferenciji održanoj 21. i 22. marta u Podgorici, u Crnoj Gori, odnosila se na pitanje poricanja genocida i iskrivljenih narativa na društvenim medijima.
Liječenje od prošlosti na Zapadnom Balkanu zahtijeva izgradnju zajedničkog narativa o jugoslavenskim ratovima 1990-ih. Ključni alati za pomoć u postizanju ovoga uključuju obrazovanje i pravilno rješavanje međugeneracijskih trauma. 25 godina nakon što su posljednje puške na Kosovu utihnule, ovaj cilj tek treba biti u potpunosti ostvaren.
Oni koji su preživjeli ratove na području bivše Jugoslavije ključni su za izgradnju mira. Njihova svjedočanstva služe kao podsjetnik na prekršeni imperativ “nikad više”. Priznavanje njihovih prava uključuje i pravo na reparaciju. Reparacije su ključne za pomirenje i sprečavanje ponavljanja zločina. Štoviše, reparacije će omogućiti postkonfliktnim društvima da marginalizaciju preživjelih iz rata izvuku iz njezinih korijena.
Uprkos naporima civilnog društva i međunarodne zajednice, trendovi negiranja genocida i masovnih zločina i revizionizma na Zapadnom Balkanu i dalje predstavljaju izazov za pomirenje. Kako bi se suzbio ovaj trend, neophodan je zajednički nastup predstavnika civilnog društva i međunarodne zajednice na izgradnji održivog sistema prevencije zločina i suočavanja s prošlošću.
Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) i neprofitna organizacija Impunity Watch održali su u martu ove godine dvodnevnu konferenciju o sprečavanju zločina. Konferencija „Izgradnja zajedničke agende za prevenciju na zapadnom Balkanu” je održana u glavnom gradu Crne Gore, Podgorici. Na konferenciji su se okupili predstavnici civilnog društva iz bivše jugoslavenske regije i šire. Ciljevi konferencije bili su višestrukim: jačanje regionalne saradnje, identifikacija budućih zajedničkih akcija i promicanje solidarnosti sa i među društvima postkonfliktnih područja.
Pandemija, neimaština, težak socijalni položaj, besperspektivnost, period poslijeratnog odrastanja, neaktivan život, nedostatak zanimacije su neki od razloga zbog kojih osobe posežu za kockom/klađenjem, nikotinom, drogom i alkoholom, a naročito sada, i za internetom.