Svi nosimo nit dobrote u sebi

Foto: Ivo Čagalj/Pixsell

Životni putevi sestre Blanke i mualime Šejle su različiti, ali su ih s istom željom i motivima u konačnici spojili u Livnu.  

Put sestre Blanke (53) počinje kako ona kaže u ravnoj Slavoniji, a završava u brdovitoj Bosni i Hercegovini (BiH). ,,Rođena sam u jednom selu tik do Vinkovaca. Kada sam odlučila postati časna sestra po svaku cijenu sam željela doći u BiH, moji roditelji su rođeni ovdje, a 1962. godine doselili su se u Slavoniju. Dakle, ljubav prema bosanskohercegovačkom čovjeku bez obzira na vjeru i naciju dovela me u BiH’’, priča sestra Blanka. 

Mualima Šejla (32) je kao dijete ostala bez oca s majkom i dvije sestre. Njena porodica je u jeku rata protjerana iz Bratunca, gradića na istoku Bosne u blizini Srebrenice. Nakon udaje dolazi u Livno gdje je odmah kao i sestra Blanka postala aktivna članica zajednice. 

Od prodaje kolača do simbola dobročiniteljstva 

Blanka i Šejla su po dolasku u Livno počele u zajednici organizirati različite aktivnosti, jednako i za mlade, kao i one starije. Prva suradnja je počela na jednoj zajedničkoj humanitarnoj akciji prodaje kolača.  

Šejla se prisjeća kako je stigao poziv od Koalicije uvažavanja Livno, grupe nevladinih organizacija koja djeluje na tom području, za učešće u jednoj humanitarnoj akciji, u kojoj se prodajom kolača prikupljao novac za brata i sestru koji su oboljeli od multiple skleroze. 

„Naravno ja sam pristala na to kao i moje žene članice i napravile smo hrpu kolača i svi smo proveli jedan dan na trgu. Odmah na početku došla je Blanka s grupom mladih, to je grupa koja se primarno bavi humanitarnim radom. Ona je tako vedrog duha, zanimljiva, duhovita, komunikativna, svi su bili opušteni i zezali se, fotografisali smo se, igrali košarku i onda je jedna od fotografija nas dvije otišla u medije. Da se mi tada nismo upoznale možda od te daljnje suradnje ništa ne bi ni bilo’’, priča Šejla koja u Livnu živi sedam godina.  

Ona aktivno radi u Medžlisu Islamske zajednice u tom gradu, u sektoru sa ženama. Upravo u okviru tog rada su se u livanjskoj zajednici pozicionirale kao udruženje koje se može pohvaliti svojim aktivnostima i projektima.  

„Blanka se aktivirala, došla je lično u naš ured Medžlisa i tražila moj broj telefona, i pozvala me da radimo humanitarnu akciju u svrhu nabavljanja jedne veš mašine jednoj porodici u kojoj ima četvero male djece. Mislim da je taj projekt s veš mašinom bio ,,okidač” da od tada pa sve do danas imamo uspješnu suradnju’’, govori Šejla. 

Njih dvije trenutno imaju dvije porodice kojima stalno pomažu, a više je porodica kojima pomažu po zahtjevu ili po pozivu.  

“Isto tako nas vežu i lica sa smetnjama u razvoju i s invaliditetom, jer sestra Blanka vrlo često s grupom mladih kojih ima tridesetak organizuje razne aktivnosti, u koje se uključim i ja sa svojim ženama članicama. Pored toga radimo akcije po potrebi ili kada nas neko pozove ali imamo i porodice kojima konstantno pomažemo” objašnjava Šejla. 

Građani Livna se obično uvijek odazovu svakoj akciji koju najave mualima Šejla i sestra Blanka. Iako se do sada nisu obraćale gradskim vlastima za pomoć u akcijama koje su organizovale, za ono što rade od vlasti u Livanjskom kantonu dobijaju otvorenu podršku. 

„Ljudi blagonaklono gledaju na naš rad u zajednici, i mogu reći da sve što činimo i gospođa Šejla i ja činimo iz dubokog uvjerenja da to činimo za dobrobit svakoga čovjeka, i činimo to svaka sa svoje strane i u svom vjerskom opredjeljenju unoseći svoja vjernička bogatstva u taj rad’’, ističe Blanka. 

Sestra Blanka i Mualima Šejla su 2019. godine dobile nagradu Večernjakov pečat za međureligijski dijalog (foto: Željko Milićević/Anadolu Agency)
Sestra Blanka i Mualima Šejla su 2019. godine dobile nagradu Večernjakov pečat za međureligijski dijalog (foto: Željko Milićević/Anadolu Agency)

Pričkoja je potrebna cijelom bosanskohercegovačkom društvu 

Iako su priče zbog kojih sestra Blanka i mualima Šejla organizuju akcije teške, one su dijelom priče koja je obradovala cijelo bosanskohercegovačko društvo, onoj o potrebi činjenja dobra. 

Šejla ističe: ,,Zato su nam potrebne ovakve priče da nas podsjete da svi imamo to u sebi, tu nit dobrote samo je nekad malo potisnemo i zaboravimo da postoji. Nekada se treba na to natjerati, kao što vježbamo za svoje tijelo možemo vježbati da budemo sve više i više dobri.” 

Blanka dodaje da ne voli izraz ,,humanitarka’’, jer za nju svaki čovjek ima nešto humano u sebi. ,,Svaki čovjek to ima u sebi, nešto što čovjek donosi samo za ovaj život, samo za tijelo, čovjek koji nije vjerski opredijeljen nerijetko se tu zaustavlja i to je razlika između čovjeka koji pomaže iz čiste ljubavi prema Bogu i on može donijeti nešto za dušu, to je humanitarac. Ja želim povrh svega darovati ono nešto za dušu i nadam se da milošću Božijom to i uspijevam.’’ 

Šejla kaže još kako iskreno uživa u humanitarnim aktivnostima. Ona i Blanka, kako kaže, često razgovaraju o tome otkud motivacija i empatija prema ljudima u potrebi. Zaključile su kako su obje ustvari kao vrlo male ostale bez oca i da nisu imale jednostavan životni put. 

,,Moja majka je ostala sama s tri kćerke, tako da nema teške situacije koju ne mogu prepoznati, od neimaštine do toga da nemaš sendvič kad si dijete u školi. Sve je to mene lično učilo kako da se boriš i izboriš za sebe, ali i da sutra svu tu podršku koju sam ja kao dijete dobivala od drugih, jer uvijek je tu bilo ljudi koji su znali biti podrška, trebam i ja vratiti kroz svoj život, onima kojima možda treba moja podrška”, objašnjava mualima Šejla. 

Sestra Blanka dodaje da se vodi onim sto je izrekao Sveti Vinko da ,,što je siromah neugodniji, prljaviji, što je neugledniji to više u njemu ako se dobro zagledamo, možemo prepoznati s druge strane medalje lice Božije.”. To je bit  koja je pokreće iz koje crpi snagu i za to je, kako kaže, neizmjerno zahvalna Bogu što joj je dao taj dar, to razumijevanje i tu ljubav.  

,,Bez dara Božijega, bez razumijevanja, bez ljubavi nema niti djelovanja. Ja često jako molim Gospodina da mi udijeli milost da spoznam šta on to želi od mene i da mi dá snagu da ja to vršim, jer uzalud spoznaja ako ne vršim, vrlo je važno i jedno i drugo, a ponajviše je potrebno ustrajati u dobru”, poručuje Blanka.  

Azra Berbić

Azra je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Kaknja. Diplomirana je pravnica i novinarka a radi i kao volonter. Azra tvrdi da nevjerovatno dobro poznaje historiju Bosne i Hercegovine i jako dobro razumije trenutnu situaciju u zemlji. Voli planinariti i pjevati, posebno sevdalinke.

Vezani članci

Vibeke Lilloe: Potrebno je osnažiti žene u BiH
“Najbolji način da se pomogne ženama u BiH je da budu reintegrisane u društvo, tako da im se osigura plaćeni rada”, kazala je Vibeke Lilloe, ambasadorica Kraljevine Norveške u BiH tokom sastanka sa predstavnicima Centra za post-konflikta istraživanja. Lilloe je kazala da ambasada Norveške u BiH podržava proces pomirenja i želi osnažiti organizacije civilnog društva …
Pinch Media: Dokumentovanje priča o spasiocima i spašenim
Deset je sati u srcu Bosne, a na drugoj strani Kanala je još uvijek devet. Prilično je rano, bar za intervju. Palim Skype i poziv počinje. Mirko Pincelli i ja sjedimo, svako u svojoj kuhinji. Ja sam u Sarajevu a on u Londonu, obojica sa šoljicama kafe u rukama. Mirko, režiser dokumentaraca i igranih filmova …

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu