Gotovo tri decenije poslije sukoba koji su odnijeli hiljade i hiljade života i duboko oblikovali one koji su uspjeli preživjeti, još uvijek ostaje otvoreno pitanje u državama Zapadnog Balkana: kako se glasovi, iskustva i potrebe onih koji su najviše pogođeni mogu staviti u središte politike i društvenog djelovanja.
Nasilje zasnovano na identitetu i njegovi uzroci i dalje su široko rasprostranjen problem širom Zapadnog Balkana, čak i trideset godina nakon završetka ratova 1990-ih.
Predstavnici 25 organizacija civilnog društva, međunarodnih organizacija i mirovni aktivisti iz regije okupili su se 3. i 4. marta u Evropskoj kući u Podgorici, Crna Gora, na inauguralnom Mirovnom forumu Zapadnog Balkana (MFZB), koji je organizirao Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa partnerima.
Dok političari u regiji sve češće posežu za nacionalističkom retorikom i produbljuju podjele, mladi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine (BiH) i Srbije razvijaju drugačiju praksu - onu utemeljenu na svakodnevnoj zajedničkoj suradnji, solidarnosti i učenju.
Usprkos podjelama, ratnim narativima i teretima prošlosti 90-ih, mladi u regiji pronalaze načine kako da grade mostove i stvaraju zajedničke prostore za izgradnju boljeg društva.
U 30-oj godini mira u Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, može se zaključiti da je međunarodna zajednica iz sudske uloge prešla u neophodnog partnera u osnaživanju institucija i nevladinih organizacija, poštivanju ljudskih prava, tranzicionoj pravdi, kao i podršci mladima.