Pitajte ljude koji u Bosni i Hercegovini rade na prevenciji zločina šta ta riječ znači i rijetko ćete dobiti jedan odgovor.
Tokom posljednjih nekoliko mjeseci razgovarali smo s organizacijama civilnog društva iz cijele BiH: novinarima, pravnicima, aktivistima koji se bave kulturom sjećanja, edukatorima i grupama koje rade sa preživjelima. Rade na vrlo različite načine, ali njihovi odgovori imaju zajedničku nit. Prevencija je svakodnevni rad: suprotstavljanje poricanju, dokumentovanje onoga što su sudovi utvrdili, obrazovanje mladih, obilježavanje mjesta stradanja i praćenje znakova upozorenja.
Nekoliko zaključaka posebno se izdvaja.
Zakon rijetko predstavlja problem. Problem je provedba. Bosna i Hercegovina je potpisala uredbe, donijela zakone i dobila sudske presude. Ljudi opisuju jaz između onoga što stoji na papiru i onoga što se stvarno dešava: obaveze se ne provode, odluke ostaju neizvršene, a odgovornost zavisi od političke volje.
Poricanje je simptom. Mnogi s kojima smo razgovarali poricanje i veličanje ratnih zločinaca vide kao završnu fazu dužeg procesa, koji počinje dehumanizirajućim govorom, selektivnim pamćenjem i neprorađenom transgeneracijskom traumom. Zato prevencija mora obuhvatiti i bavljenje uzrocima i procesuiranje zločina.
Obrazovanje je mjesto dešavanja. U mnogim školama rat 90-ih dobije samo mali dio nastavnog programa jedne školske godine, a djeca o njemu često uče iz porodičnih priča, a ne iz utvrđenih činjenica. Obrazovni sistem u BiH, sa svojih 13 ministarstava obrazovanja i nastavnih planova i programa, stvara veoma različite narative o prošlosti i sadašnjosti zemlje. Učionica može biti ključno mjesto pomirenja, ali samo ako se teškim temama pristupi otvoreno, kako to i sami mladi žele.
Sjećanje je dio prevencije. Neobilježene masovne grobnice, spomenici koji odaju počast jednim žrtvama, a drugima ne, te mjesta zločina preko kojih se gradilo bez ikakvog priznanja, stručnjaci doživljavaju kao znakove upozorenja. Isto važi i za nastavak šutnje o pojedinim grupama žrtava, uključujući preživjele seksualnog nasilja.
Upravo taj jaz želimo pomoći da se zatvori.
Do kraja novembra, Centar za postkonfliktna istraživanja i Koalicija za prevenciju genocida i masovnih zločina na Zapadnom Balkanu (CGMAP) okupit će edukatore, predstavnike civilnog društva i mlade iz cijele BiH u okviru posebnog programa prevencije zločina, u sklopu najnovijeg projekta BRIDGE.
Dani 1–2: Strateški sastanak CGMAP koalicije u BiH. Vodeće organizacije civilnog društva procijenit će trenutne rizike nasilja u BiH koristeći Okvir analize za masovne zločine Ujedinjenih nacija, razgovarati o rodnoj dimenziji i prevenciji masovnih zločina te dogovoriti zajedničke prioritete za zagovaranje za 2027. godinu.
Dani 3–5: Jačanje kapaciteta mladih za prevenciju nasilja
- Primjena Okvira analize UN-a: mapiranje konflikta, indikatori rizika i dokumentovanje ranog upozoravanja.
- Rodna dimenzija masovnih zločina i prevencije.
- Zagovaranje i komunikacija: pisanje policy brifova, rad s vladama i međunarodnim akterima te korištenje digitalnih medija.
Pratite nas na društvenim mrežama (@pcrcbih) kako biste ostali u toku s projektom!
_______
Ovaj članak dio je projekta BRIDGE, koji provodi Centar za postkonfliktna istraživanja, a podržava Kanadski fond za lokalne inicijative. Mišljenja iznesena u ovom članku ne odražavaju nužno stavove Vlade Kanade.