Oko 40 mladih na petom Festivalu mira, koji organizira Centar za postkonfliktna istraživanja, razgovarali su i učili o izgradnji mira kroz inkluzivnu memorijalizaciju, umjetnost kao način promišljanja o miru i razvijanju kritičkog mišljenja poštujući multietničnost i multikulturalnost u Bosni i Hercegovini.
Ovogodišnji Festival mira od 15. do 18. maja povezao je mlade iz 20 bosanskohercegovačkih gradova – Zenica, Kakanj, Kladanj, Ilijaš, Zavidovići, Tuzla, Breza, Donji Vakuf, Bugojno, Živinice, Srebrenik, Tešanj, Ključ, Ilijaš, Teslić, Bihać, Fojnica, Lukavac, Travnik, Sarajevo i Banja Luka, koji su obišli dva mjesta sjećanja u Vitezu i poklonili se ubijenima u Ahmićima i na spomen obilježju Osmica. Učili su i o tranzicijskoj pravdi ali i promišljali o načinima kako se suočiti s prošlošću.
Otvarajući Festival Tatjana Milovanović, programska direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja, naglasila je važnost uključivanja mladih u procese izgradnje mira i očuvanja kulture sjećanja.
,,Upravo kroz dijalog, učenje i međusobno povezivanje gradimo generaciju koja će čuvati sjećanje na prošlost, ali i aktivno raditi na stvaranju mirnije i pravednije budućnosti za sve“, kazala je Milovanović.
Drugog dana Festivala održana je interaktivna sesija „Kultura sjećanja u BiH“, koju je vodio Refik Hodžić, stručnjak za tranzicijsku pravdu, na kojoj su učesnici razgovarali o značaju suočavanja s prošlošću, izazovima memorijalizacije i ulozi mladih u izgradnji društva koje počiva na činjenicama, dijalogu i međusobnom poštovanju.
Poseban dio programa je bila posjeta Ahmićima i dijelu Viteza, gdje se nalazi spomen obilježje Osmica, gdje su učesnici razgovarali sa Mahir ef. Husićem i Ivanom Sajevićem.
Efendija Husić je govorio o suživotu u Vitezu i zločinu u selu Ahmići 16. aprila 1993. godine kada su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ubili 116 bošnjačkih civila. Zahvalio se učesnicima Festivala što su odali počast ubijenima u Ahmićima i naglasio da su mir i suživot jedine mogućnosti za budućnost u ovoj zemlji.
Na spomen obilježju „Osmica“ gdje je, prema optužnici, 10.06.1993. godine pala granata ispaljena sa područja koje je kontrolisala Armija Republike Bosne i Hercegovine i ubila osmero djece i petero ranila, Sajević je kazao da ovo „ne treba biti mjesto mržnje, već upozorenje da se ne ponovi nikome“. Danas, kako je dodao, na ovom mjestu se i dalje okupljaju djeca, igraju, smiju i ovo je „mjesto pobjede života nad smrću“.
Adem Ajdin, učesnik Festivala iz Ilijaša, opisao je: „ Fotografije stradanja i masovnog ubistva koje se dogodilo u Ahmićima mogu slobodno reci da lede krv u žilama. Priča o najmlađoj žrtvi koja je prilikom mučkog spaljivanja u kuhinjskoj rerni imala samo tri mjeseca je jako potresna. Roditelji stradale djece koje smo upoznali kod spomenika ‘Osmica’ su nam govorili o patnji s kojom su suočeni pogibijom djeteta. Ali nam je bilo drago jer su nas izuzetno lijepo ugostili i razgovarali sa nama o tragediji.“
Kako Adem shvata inkluzivnu memorijalizaciju, pojasnio je da je to osvrtanje i konstantno sjećanje na nesretne historijske događaje i gledanje na njih isključivo kroz sudski utvrđene činjenice, bez ikakve doze historijskog revizionizma, relativizacije počinjenog zločina i politizacije narativa.
„Spomen obilježja Ahmići i Osmica stoje kao stubovi sjećanja na pretrpljenu bol i zlo nanešeno nevinima i kao takva, mjesta su koja i nakon toliko godina bude osjećanja tuge i žali, međutim danas, sa ovih mjesta, kao mladi ljudi mi ne šaljemo poruku mržnje i osvete, nego šaljemo poruku sjećanja i ljubavi kroz želju za zajedničkim radom ka boljoj budućnosti tako da nikada više ne bismo dopustili zlu da vlada, već bismo ponovo dali šansu ljubavi i radili na izgradnji društva mira na koje možemo biti ponosni“, smatra Filip Spasojević, učesnik Festivala iz Teslića.
Mia Ćejvanović, učesnica Festivala iz Tuzle, navela je da su Ahmići i Osmica dvije različite priče, ali sa istom patnjom i boli, udaljene svega nekoliko minuta jedna od druge. ,,Pokazuju nam koliko su svi tokom rata patili i žalili za izgubljenim životima. Ahmići i Osmica nisu samo obilježja žrtvama, već i mjesta gdje se rađa nada i gdje ljudi osjećaju pokajanje. Oni su naša opomena za budućnost“, smatra Mia.
Trećeg dana Festivala održana je panel sesija „Generation Memory: Mladi u akciji“, tokom koje su učesnice istoimenog projekta Adelisa Mašić, Elma Hasanspahić i Jelena Savić govorile o istraživanju i izvještavanju o mjestima sjećanja u Bosni i Hercegovini. Moderator ovog panela Edvin Kanka Ćudić iz Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) koje godinama radi na memorijalizaciji u Bosni i Hercegovini, uključujući i izradu jedine regionalne baze o spomenicima koji su nastali nakon ratnih dešavanja, naglasio je važnost spomeničke kulture i pitao mlade učesnice šta za njih predstavlja istraživanje i pisanje o spomenicima i spomen obilježjima.
,,Vjerujem da tekst ima snagu otvoriti pitanja koja su na margini i potaknuti bitne dijaloge“, kazala je Elma.
U nastavku programa otvorena je izložba fotografija „Priče o ljubavi“, posvećena međuetničkim vezama i brakovima u Bosni i Hercegovini, koja je kroz lične priče podsjetila na važnost međusobnog razumijevanja i povezivanja ljudi.
Jelena Savić iz Gradiške govorila je o ulozi umjetnosti u očuvanju kulture sjećanja:
„Umjetnost može pomoći u očuvanju kulture sjećanja tako što priče i iskustva žrtava prenosi na emotivan i ljudski način. Kroz film, muziku, fotografiju, književnost ili pozorište ljudi lakše razviju empatiju, jer ne vide samo činjenice i brojke nego stvarne emocije, strahove i sudbine. Umjetnost također daje prostor mladima da uče o prošlosti na način koji ih podstiče na razumijevanje, dijalog i sprečavanje ponavljanja nasilja i mržnje.“
Govoreći o iskustvu učešća na Festivalu, dodala je:
„Sa ovog Festivala mira ponijeću nova poznanstva, različite perspektive mladih ljudi i još veću svijest o važnosti mira, tolerancije i međusobnog razumijevanja. Mislim da su razgovori, emocije i iskustva koja se ovdje podijele nešto što ostaje dugo nakon završetka festivala.“
Za mnoge učesnike Festival je bio prilika za sticanje novih znanja, ali i upoznavanje vršnjaka iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine.
Učesnica Emela Isanović iz Sarajeva naglasila je važnost aktivnog uključivanja mladih u ovakve projekte:„Inspirisalo me to što mladi danas imaju priliku da pričaju o važnim stvarima i da čuvaju uspomene na prošlost. Kroz ovaj projekat sam shvatila koliko je važno da mladi uče o prošlosti i pričaju o tome. Bilo je jako korisno, jer sam naučila puno novih stvari i upoznala ljude sa sličnim razmišljanjem“, dodajući da mlade treba uključivati u više aktivnosti, druženja i projekata gdje mogu pokazati svoje ideje jer ,,kada rade nešto zanimljivo i korisno, imaju više želje da budu aktivni u svojoj zajednici.“
Ovogodišnji Festival mira još jednom je pokazao da mladi ljudi u Bosni i Hercegovini žele razgovarati o prošlosti, učiti iz nje i graditi društvo zasnovano na empatiji, razumijevanju i poštovanju svih žrtava. Njihove poruke jasno pokazuju da kultura sjećanja ne pripada samo prošlosti, nego i budućnosti koju zajednički grade – budućnosti u kojoj biraju mir.
