Mi se samo volimo i to je to

Adisa (44) i Vehid (49) iz Kaknja su u sretnom braku već 27 godina. (foto: Mitar Simikić)

Adisa i Vehid Ahmedović u braku su 27 godina, kako kažu trebali bi imati dupli bračni staž, jer radeći zajedno provedu skoro cijeli dan skupa. Oboje su rođeni u Kaknju, gdje i danas žive. U brak su stupili, kako i sami ističu, mladi. Vehid, poznat kao Crni, tada je imao 23 godine, a Adisa 18. Vjenčali su se za vrijeme rata, 1993. godine.

Crni (Vehid) je romske nacionalnosti, i ističe da mu ne smeta taj nadimak. U šali napominje da je skoro bila nagradna igra na lokalnom radiju sa pitanjem koje je njegovo pravo ime, jer ga tu svi znaju kao Crnog.

Poklopile se energije

Adisa je po zanimanju frizerka, vlasuljar i majstor, a Vehid je završio mašinsku školu, ali je oduvijek želio biti frizer, te je u tim vodama i završio. Vjeruju da ih je baš njihovo zanimanje spojilo. Naime, upoznali su se u frizerskom salonu u kojem je Crni već radio, a Adisa se poslije zaposlila. Složni su da su im se jednostavno energije odmah poklopile.

,,Hodali smo mi tako jedno godinu i po dana i poslije toga kada se energija poklopila, udružili snage i nastavili“, prisjeća se Crni.

Za njih važi ona izreka da se suprotnosti privlače, pa Adisa opisujući Crnog govori kako je dobar, pozitivan, smiren i povučen.

,,Adisa je energična, hiperaktivna, što je i dobro i loše, dobro za posao, a loše za nju“, govori Crni.

Frizerskim zanatom bave se skoro tri pune decenije. (foto: Mitar Simikić)

Uvijek su podrška jedno drugome

Adisa je jako srčana osoba i kroz život ide s premisom da nema toga što ona ne može. Uvijek nastoji pomaknuti svoje granice, a ne nedostaje joj podrške od njenog muža. Trude se preko svake prepreke preći s humorom.

Prisjeća se kako je jedne prilike trebala ići u Novi Sad na takmičenje, a nije mogla uzeti auto od Crnog jer je i njemu trebalo. Pošto ne podnosi vožnju autobusom, Crni se brinuo kako će proći taj put.

,,Otišla sam u apoteku i kupila sve moguće za putovanje i otišla za Novi Sad. Ja sam prespavala cijeli taj put, ali sam otišla. Ne možeš mi reći da ja nešto ne mogu, ima mogućnosti. I naravno odem, takmičim se i kada sam završila takmičenje, zaboravim popiti tabletu. Jer u suštini to bude cijeli dan takmičenje. Ja ušla u autobus, sve mi smrdi. Kažem ja vozaču ‘stop, ja moram tabletu popit, 15 minuta pauza’. Popila tabletu, ušla, niko i ništa mi ne smrdi, super. U mene je nos hipersenzibilan i ja sve osjetim”, priča Adisa, a Crni u šali dodaje kako se treba zaposliti na aerodromu umjesto pasa tragača.

Adisa je jako srčana osoba i kroz život ide s premisom da nema toga što ona ne može. (foto: Mitar Simikić)

Ljubav pobjeđuje sve

Kada su se upoznali nije im bila bitna nacionalna pripadnost. Adisa je izgubila oca kad joj je bilo devet godina, pa je njena majka bila posebno zaštitnički nastrojena, njihova veza joj je u početku bila neobična i bilo je teško. Sada tvrdi da Crnog voli više nego nju.

,,Kroz ljubav prema poslu i prema dragoj smo prebrodili sve moguće nedaće. To je formula za sve mlade, borba i borba. Ljubav pobjeđuje sve“, dodaje Vehid.

,,Mi jesmo bili mladi u tim godinama, ali dosta zreliji nego mnogi danas, razmišljali smo dosta u pozitivnom smjeru i razmišljali tri koraka unaprijed“, prisjeća se Crni.

Adisa za svog supruga kaže da je miran i staložen i da njihove različitosti prave savršen balans. (foto: Mitar Simikić)

Adisa smatra da je danas dosta lakše stupiti u mješoviti brak nego što je to bilo za vrijeme rata, na primjer. Ipak, nije sigurna koliko je ljudi tada zaista iskreno podržavalo takve veze onda, a ni sada.

,,Podržavali su oni (društvo) nas dok sjedimo svi skupa, čim se okreneš to je ono ‘auuuu’. Oni koji su govorili, ‘ja ne bih nikad’, potrefilo ih je upravo to, ali mi uopšte nismo razmišljali o tome. Mi smo se samo voljeli i to je to. Danas živimo, radimo, znamo da smo stvoreni da radimo i da se volimo. Meni je ovih 27 godina prošlo kao tri godine”, govori Adisa.

Vehid dodaje kako nije obraćao pažnju šta okolina misli i govori kada su se vjenčavali.

,,Ja sam borac kroz život, imao sam još tada iza sebe 12 godina radnih akcija, bio sam vrlodobar učenik. Nisam se ni u jednom momentu osjećao ugrožen, nisam ja na to obraćao pažnju, niti sam imao ikakvih problema.“

Vjeruju da ih je upravo ljubav prema frizerskom zanatu spojila jer su se upoznali u salonu u kojem su zajedno radili. (foto: Mitar Simikić)

U svim ljudima vide dobro

Komentirajući miješane brakove prije rata i danas, Adisa se prisjeća da su nju uvijek učili da cijeni sve ljude bez obzira na njihove izbore i opredjeljenja.

,,Moj Crni je Rom, ali radi sve što treba, vjeruje i sve kao pravi musliman. Ja u svim ljudima vidim dobro. Meni je važno da sam pred Bogom čista. Ljudi se jako brzo mijenjaju, brzo postaju zli. Imala sam prijatelje 25 godina, puno sam uložila u ta prijateljstva i ispostavilo se da su oni sa mnom iz interesa. Ja to tako nikada ne gledam“, govori nam.

Zaključuju da je, nažalost, Kakanj danas vrlo jednolična sredina, skoro da nema mješovitih brakova, a to je u velikoj mjeri uzrokovano činjenicom da je mnogo ljudi napustilo grad i državu.

,,A nekada ljudi nemaju živaca da se prilagođavaju drugačijem od sebe, lakše je. Moja djeca, da su mi živa i zdrava, šta oni odaberu ja se s tim slažem. Moja Nana (Aldijana-kćer) se zaručila, njegovi su hadžije, ja njih poštujem, od Denija punac je hadžija. Često kažem da sam ja razvratnica među tim ljudima, volim se zezati“, dodaje ona.

Ja sam imao jedan zadatak u životu, da pokažem ljudima da ljudi romske populacije mogu biti jako uspješni i da se sve može poštenim putem uraditi. (foto: Mitar Simikić)

Ljude dijele na dobre ili loše, ne po boji kože ili vjeri

Iako je Crni romske nacionalnosti nikada to nisu potencirali u razgovoru sa djecom, te dodaju da im nikada nisu pokušavali objasniti nacionalne razlike na način ovo je Srbin ili ovo je Hrvat.

,,Deni kad je imao 8 ili 9 godina igrao je fudbala na stanici i kaže ‘Joj mama mi smo igrali Bijeli protiv Crnih, i pitam ga ja u šali, kojih Crnih? Ti si mogao u dvije ekipe igrati. Pita on: Pa kako? Rekoh, pa vidiš kakav ti je otac. Kaže on, joj ja zaboravio.’ Nikada nismo bili opterećeni s tim.”

Svi smo mi ljudi, ja ih dijelim na dobre i zle, ne po boji, ne po vjeri. Ja svojim prijateljima kad im je krizma, krštenje, u crkvu uđem. Sve što je dobro podržavam“, priča nam Adisa, te dodaje kako su njihovi najbolji prijatelji iz Makarske, Kristina i Drago, uvijek bili uz njih.

,,Ja sam imao jedan zadatak u životu, da pokažem ljudima da ljudi romske populacije mogu biti jako uspješni i da se sve može poštenim putem uraditi. Ja sam lično zapošljavao mnoge nacionalnosti. Sve je uvijek u pozitivnom smislu bilo“, govori Vehid, dok nas u razgovoru “ometa“, mušterija, koja želi da istakne kako je iz Minhena došla kod njih da se ošiša.

Ovo danas radimo ne zbog finansijske dobiti, već zbog ljubavi prema ljudima. (foto: Mitar Simikić)

U životu se oslanjaju na vjeru i svoj pošten rad

Oboje su muslimani i obilježavaju vjerske praznike. Kako nam govore vjera je stup porodice.

“Vjera u kući, u Boga, to je stup porodice, jer ako nema vjere u kući nema ni porodice. Obilježavamo normalno, hvala Bogu i klanjamo. Sin je estradni umjetnik, a estradni umjetnici, znate i sami…izazov im je veliki, što se tiče i alkohola i droge, tako da vjera iz kuće je pokretač svega. On je sve to prebrodio, zaobišao i on je sam vjernik i klanja, tako da smo prezadovoljni“, priča nam Vehid.

Za razliku od nekih parova koji u brak ulaze sa imovinom i materijalnom podrškom porodice, oni su sve što imaju danas sami ostvarili, svojim radom, redom i disciplinom. Iza sebe imaju skoro 30 godina rada u salonu, a i dan danas stalne mušterije su tu, jer prepoznaju vrijednost i kvalitet njihovog rada i njih kao osoba.

,,Najbitnije mi je da budem čovjek prije svega. Ne gledam kroz interes, nego onako kako jeste, ko god mi dođe dobro mi došao, kad želiš da se “prodaješ“ i uzmeš nekom novac brzinski to ne traje dugo. To je kratka vijeka, možeš se prodavati godinu, dvije, tri, ali ne duže“, objašnjava Adisa.

Svi smo mi ljudi, ja ih dijelim na dobre i zle, ne po boji, ne po vjeri. (foto: Mitar Simikić)

Ljubav kao pokretač

,,Ljubav pobjeđuje sve. Sve predrasude i sve moguće sisteme. Ljubav prema poslu, naša ljubav, da nema ljubavi ne bi bilo to što jest. Trideset godina mi postojimo i 30 godina nas ta ljubav prema poslu vodi i rezultati dolaze. Ništa politika, nismo članovi ni jedne stranke. Dragi Bog nam dao šta je dao i to koristimo, tako da nam ne treba niko“, s ponosom ističe Vehid.

Zadovoljni su rezultatima svog rada i svojom pozicijom u društvu i ne bi ništa mijenjali, jer vjeruju da su upravo tu gdje jesu zbog istinske posvećenosti svom poslu.

,,Da je moj babo gore na vlasti ja bih opet bio frizer, zato što to volim. Ovo danas radimo ne zbog finansijske dobiti, već zbog ljubavi prema ljudima, a to nas održava i dan danas“, govori Crni, te poručuje mladima u BiH da se uvijek trude raditi ono što zaista vole, a ne radi reda jer onda to ne donosi zadovoljstvo i uspjeh.

Ljubav pobjeđuje sve. Sve predrasude i sve moguće sisteme. (foto: Mitar Simikić)

Simbol radnih građana grada

Tokom rata, Vehid je za UNPROFOR radio subotom skoro dvije i po godine, te je dobio ponudu i za posao u Parizu koju je odbio. Kako nam govori, i tada, a tek sada njihov salon je prepoznatljiv i priznat, te im nije žao što su ostali gdje jesu i izgradili se.

,,Iz Sarajeva su dolazili generali da se šišaju, čak je bio i poznati novinar CNN-a, tako da sam stvorio sebi jednu jako finu atmosferu. Oni su me voljeli i ponudili su mi čak da radim za njih u Parizu u bazi UN-a kao civilno lice i ja sam to odbio. Nisu vjerovali da ja to odbijam glatko, to je 1994-1995. godina, a odbio sam iz razloga što smo bili prepoznatljivi u gradu. Razmišljao sam, ako odem tamo, a ovdje imam sve, tražit hljeba nad pogačom, kad imam sve to. Tako smo to odbili i nismo se pokajali. Uzeo sam ja par dana da razmislim, čak su dva transportera dolazila po mene, sav komšiluk gleda šta se dešava. A njima je bilo bitno da se ošišaju da budu uvijek IN, bez obzira što je rat. I to je svake subote bilo. I tako sve smo to odbili, bez obzira što je rat“, prisjeća se Vehid.

Danas su Adisa i Vehid svojim radom ostvarili skoro sve što jedan zanatlija može ostvariti, te se većina novih frizera učila kod njih.

,,Neki kažu da smo nekako obilježili ovaj grad. Sve smo sami stekli svojim radom. To je naša veličina, što svakoga možemo pogledati u oči. Evo u mene je broj telefona star 20 i nešto godina, nema ništa da se krije, sve je transparentno“, zaključuje Vehid.

Neki kažu da smo nekako obilježili ovaj grad. Sve smo sami stekli svojim radom. (foto: Mitar Simikić)

Beneficirani bračni staž

Za uspješan brak, Crni kaže, najvažnija je ljubav i vjera.

,,To ako imate u kući, to vam je i uspjeh. Meni i Adisi treba upisati beneficirani bračni staž. Nije to samo 27 godina braka, već 40 godina, bili smo nerazdvojni. Na poslu po 10 sati, pa kod kuće 10 sati“, kroz smijeh nam govori.

Adisa dodaje kako je balans bitan u svemu. Pa i oni sami su karakterno dosta različiti, ali taman jedno drugom posluže kao balans.

,,Ja sam hiper, on je laganini ‘sutra ćemo, prekosutra’. Ide to meni na živce, ali čovjek se navikne. Ja sam ono daj da danas završim da ne moram sutra, a on nije taj tip. Mi se takmičimo, hodamo, on to i iz ćejfa radi, a ja imam i druge obaveze, porodica, skuhaj, operi. Ali ja sam takva. Moj ego meni nije dozvolio da ja budem samo takmičar. Koliko puta mi je Crni znao reći, hajde lezi odmori, šta spremaš sad..“, priča nam Adisa.

Borba do kraja

Adisa s ponosom ističe da u životu ima tri ljubavi; djecu, muža i posao.

,,Smisao ljubavi je kad jedva čekaš da ujutro ustaneš i da odeš na svoj posao, Bogom smo dani da radimo, da privređujemo, da bi svoje najmilije učinili sretnim“, govori, te dodaje da se vrijedi boriti ,,za čovjeka kojeg voliš, za svoje stavove i za sve što je vrijedno tebe”.

,,Danas su drugačija vremena, brak je nekada bio ozbiljniji, a sad žive po mjesec dva i skontaju da neće više. Najlakše je otići, odustati, a najteže ostati. Treba se izboriti do kraja“, zaključuje Adisa.

Najlakše je otići, odustati, a najteže ostati. Treba se izboriti do kraja. (foto: Mitar Simikić)

Urednik teksta: tim Balkan Diskursa; fotografija: Mitar Simikić; urednik fotografije: Dr. Paul Lowe

Ova priča je nastala u okviru projekta ,,Priče o ljubavi” kojeg realizuje Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) sa grupom mladih dopisnika Balkan Diskursa. Projekt se realizuje uz finansijsku podršku VII AkademijeBOLD programa Američke Ambasade BiH i razvojnih grantova CPI, sa ciljem dokumentovanja priča o uspješnim romantičnim vezama osoba različite etničke pripadnosti u BiH i razbijanja narativa da su ovakvi odnosi nepostojeći i neodrživi u trenutnom društvenom poretku.

Anja je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Banja Luke. Diplomirala je žurnalistiku i komunikacije na Fakultetu političkih nauka u Banja Luci, a magistrirala žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Anja piše za portal eTrafika i Lola magazin. Njeni glavni interesi su izvještavanje o ljudskim pravima i marginalizovanim grupama.

Vezani članci

Škola rokenrola koja ujedinjuje: Stvaranje potražnje za multietničke aktivnosti u podijeljenoj Mitrovici
Škola rokenrola u Mitrovici je jedna od rijetkih inicijativa koja je uspjela da kreira popularne aktivnosti, da se širi i napreduje, a sve zato što to žele ljudi iz lokalnih zajednica i različitih etničkih grupa.
Ajla Delkić: Jačanje bosanske zajednice u SAD-u
Zajednica američkih Bosanaca ima preko 250.000 članova i novac koji ta dijaspora šalje čini više od 10% bosanskog BDP-a. Sada se ova zajednica okupila u jedinstvenu neprofitnu organizaciju čiji su primarni ciljevi zagovaranje za Bosance u Americi i unaprijeđenje EU i NATO integracija Bosne i Hercegovine.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu