Ranih 90-ih, niko nije vjerovao da će rat pogoditi Sarajevo, niti da će Jugoslovenska narodna armija postati neprijatelj stanovnika ovoga grada. Sarajevo je stoljećima bio multikulturalni grad, sa svojim džamijama, sinagogama, katoličkim i pravoslavnim crkvama. Stoga niko nije mogao zamisliti da bi neko imao moć da pretvori Sarajlije koji su živjeli u miru rame uz rame u neprijatelje.
Prošlo je više od dvadeset godina od kada je Dejtonski sporazum doveo do kraja najkrvavijeg sukoba u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Svakodnevni život u Sarajevu je mnogo drugačiji danas nego što je bio tokom opsade, ali iako grad i regija sada djeluju u relativnom miru, još uvijek postoje ljudi na koje su sukobi iz 1990-ih imali snažan uticaj. Za mnoge, Dejtonski sporazum je služio za zaustavljanje nasilja tako što je zamrznuo osnovne uzroke konflikta, umjesto da ih riješi.
Cameraperson autorice Kirsten Johnson predstavlja lični osvrt na njena iskustva snimanja dokumentarnih filmova širom svijeta. Film vodi publiku na putovanje kroz osjećanja, dileme, radosti i brige koje prate filmskog stvaraoca od trenutka kada prvi put počne snimati.
U Mostaru se vode polemike i rasprave o rekonstrukciji i obnovi Partizanskog spomen-groblja. Iako su od Drugog svjetskog rata prošle 72 godine, revionizam je još uvijek prisutan na prostoru država bivše Jugoslavije.
Na sarajevskoj Baščaršiji, neke zanatske radnje turistima nude nesvakidašnje suvenire. To su objekti iz rata koji inače služe kao podsjednici na krvavu i burnu prošlost Bosne i Hercegovine, ali su u ovom slučaju pretvoreni u nešto prelijepo.
Kako očekujemo da se oporavimo kada je prošlost protkana nasiljem, sadašnjost zločincima omogućava nekažnjivost, a preživjelima pruža tako malo? Dva filma Joshue Oppenheimera, "Akt ubijanja" i "Pogled tišine", nude odgovor na ne samo ovo pitanje, već i na mnoga društvena pitanja koja se javljaju nakon genocida.