Da je Sarajevo čovjek, kako bi on izgledao? Zamišljam čovjeka sa pomalo razbarušenom crnom kosom. Grube crte lica još više se ističu dubokim smeđim očima u kojima se ogleda kompleksna i odlučna duša koju karakterišu antagonizmi sa krajnjom melanholijom. Njegova karizma bi privukla mnoge ljude privlačnim i toplim osnovnim i otvorenim notama koje mu olakšavaju da se poveže sa drugima. Njegov višeslojni i zanimljivi utisak koji odaje pojačan je tetovažama i ožiljcima koje ima po cijelom tijelu.

Kakve bi ti priče čovjek zvani Sarajevo ispričao? Mogao bi pričati o ludim zabavama, ukusnoj hrani i zanimljivim susretima. Mogao bi ti pričati i o svojoj dubokoj duhovnosti i kako kombinovati savremenost sa osjećajem tradicije i suživota. Ili se možda sjeća teških vremena punih patnji koje je uzrokovao rat; ili govori o svom očaju, jer se prečesto osjeća zarobljen u svom životu i ima duboki unutrašnji konflikt koji ponekad eksplodira u agresivnost.

Dok čovjek može izraziti svoja iskustva iz prošlosti pričanjem priča, grad ne može. Obično ljudi su ti koji pričaju priče o nekom mjestu. To čine otvaranjem muzeja i izgradnjom spomenika, stvaraju priče o prošlosti i sve to stavljaju u određeni okvir sve dok sve ne dobije smisao s njihove sadašnje tačke gledišta. Postoji i drugi, direktniji način za pristupanje prošlosti, a za njegov doživljaj nisu potrebni muzeji i spomenici. Kao i čovjek, i grad ima svoje vlastito tijelo koje vremenom raste i mijenja se. I upravo kao što sijeda kosa ili bore mogu reći nešto o čovjeku, tako i zgrade i trgovi mogu dati informacije o historiji grada.

Skoro 20 godina nakon rata, gradska topografija Sarajeva još uvijek je izrešetana rupama od metaka i kraterima od granata: ožiljcima Sarajeva. I kao što nam ožiljci na ljudskom tijelu mogu reći nešto o prošlosti te osobe, sarajevski ožiljci nam otkrivaju informacije o njegovoj prošlosti. Međutim, kako bismo razumjeli neverbalni jezik kojim ti se obraćaju ovakvi ožiljci, moraš promijeniti način percepcije kao bi primijetio sve što ostaje oko tebe. Inače, ožiljci će ostati nijemi.

Otvoreni ožiljci

Još uvijek su vidljive rupe od metaka i krateri od granata. Izvan centra grada, mnoge fasade još uvijek nisu obnovljene. Ovi ožiljci su najvidljiviji ostaci Opsade Sarajeva koja je postojala tokom bosanskog rata. Trajala je 1425 dana, od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, i poznata je kao najduža opsada jednog glavnog grada u historiji savremenog ratovanja.

Ožiljci se razlikuju po veličini i izgledu. Negdje su zgrade samo izbušene sa nekoliko rupa od metaka. Neke fasade su jako oštećene rupama od metaka i gelera. Razno oružje je korišteno tokom opsade, uključujući granate, tenkove, protuavionsko oružje, teške mitraljeze, VBR-ove, raketne avionske bombe i snajperske puške.

 Rupe od metaka i krateri od granata koji su ostali nedirnuti svjedoče o destruktivnoj moći koju ima oružje. Njihovo naglašeno postojanje posmatraču direktno pokazuje svu brutalnost rata.

Skriveni ožiljci

Mnogo fasada je djelimično obnovljeno. Krateri i rupe od metaka su ispunjeni kamenom ili žbukom kako bi se zgrade zaštitile od daljeg propadanja. Iako su ovi ožiljci Opsade prekriveni, i dalje je očito njihovo porijeklo. Na ovaj način, sjećanje na rat se čuva, a osnovni standardi restauracije sprečavaju dalje propadanje zgrada.

Sporadično pokrivanje rupa i kratera žbukom stvara zanimljive, pa ponekad i bizarne uzorke. Neki izgledaju kao djela savremene umjetnosti, a drugi podsjećaju na ožiljke od akni. Njihovo pokrivanje je moglo umanjiti snagu koju ovi krateri imaju na svakoga ko ih vidi, pa zato onaj ko ih vidi mora mnogo više upotrijebiti maštu da vizuelno zamisli brutalno porijeklo tih ožiljaka.

Transformisani ožiljci

Neki rijetki primjeri prikazuju kako su rupe od metaka i krateri transformisani kako bi prenijeli određenu poruku. Na taj način, građani preuzimaju vlasništvo nad svojom prošlošću stvarajući spomenik od onoga što je ostalo od Opsade, te transformišući ga u nešto značajno za sadašnjost. Javni prostor u ovom smislu ne samo da otkriva nešto o prošlosti grada, već nudi i savremene impresije i interpretacije stanovnika grada.

Ponegdje su ožiljci transformisani na način koji pojačava konfrontaciju publike sa kraterima od granata. Gornja slika pokazaje krater od granate ispunjen žbukom i ofarban u crveno da podsjeća na kapi krvi koje su posljedica smrtonosne granate. Nalazi se ispred ulaza u zgradu Bosanskog Zavoda za zdravstvo.

Ovaj prizor podsjeća na “sarajevske ruže”. Sarajevske ruže su krateri od granata na pločniku koji su ispunjeni crvenom smolom [fotografija ispod]. Svaka ruža označava mjesto gdje je poginulo najmanje troje ljudi. U zemlji u kojoj mjesta stradanja često nemaju neki zvanični spomen podignut u njihovu čast, ovi transformisani ožiljci mogu poslužiti kao spomenici u čast žrtvama Opsade. Međutim, zbog građevinskih radova, sve više ruža nestaje. Neki aktivisti i organizacije pokušali su to spriječiti, te je 2012. godine Sarajevski kanton potpisao ugovor sa jednom bosanskom kompanijom za rekonstrukciju “sarajevskih ruža”.

Grafiti su još jedan od načina na koji su ljudi transformisali rupe od metaka. U nekim slučajevima, grafiti su upotrijebljeni da negativan utisak koji je ostao od rupa od metaka preobrate u nešto pozitivno, kao što su na primjer uradili kada su na rupe od metaka iscrtali lice sunca koje se osmjehuje [fotografija ispod]. U drugim slučajevima, rupe od metaka su zanemarene kod stvaranja grafita, ali ožiljci ostaju vidljivi iako je možda moć njihove ekspresije umanjena. U ovom smislu, ožiljci služe samo kao pozadina na platnu koja čeka kreacije budućih umjetnika aludirajući na vremena prošla.

U sklopu umjetničkog projekta “Grad zvijezda”, umjetnik Edin “Edo” Vejselović transformisao je rupe od metaka u zvijezde kako bi stvorio nešto lijepo od ožiljaka koji podsjećaju na destrukciju i smrt. To je primjer kako možemo sačuvati ostatke rata i preokrenuti ih u nešto pozitivno. Njegovi radovi se mogu vidjeti na zidu iznad Galerije 10m2 i na zidu duž ograde Historijskog muzeja. Njegova fotografija je izlagana u sklopu nekoliko umjetničkih izložbi.

Zaliječeni ožiljci?

Nakon rata, skoro cijeli grad je bio uništen. Zahvaljujući angažmanu domaćih i stranih investitora, Sarajevo je prošlo proces velike rekonstrukcije. Oštećene zgrade su popravljene; danas, sve više modernih zgrada gradi se širom grada. Sarajevo je postalo jedan od gradova koji se najbrže razvija u regiji. Mnogi ožiljci su nestali, a samo nekoliko ih je ostalo. I dok je gradski centar skoro potpuno obnovljen, rezidencijalna područja Sarajeva i dalje trebaju biti izgrađena. I upravo u tim dijelovima nalazi se većina ožiljaka koji su nekad bili uobičajeni u cijelom gradu.

Skoro sve fotografije u ovom eseju nastale su duž onoga što se nekad zvalo “aleja snajpera”. Tokom opsade, to ime je dobio glavni bulevar u Sarajevu koji spaja gradski centar sa aerodromom i industrijskim područjima. Zbog visokih zgrada i planina koje ga okružuju, ova “Aleja” je snajperistima nudila najbolje moguće mete. Na gornjem dijelu bulevara nalaze se savremeni trgovački centri i banke, a donji je slabije razvijen i okružen rezidencijalnim područjima još uvijek obilježenim teškim ožiljcima nastalim od metaka i granata.

Vjerovatno nestanak ožiljaka Sarajeva u javnom prostoru nije izraz izliječenja. Sarajevo je i dalje politički podijeljen grad, a tenzije među ljudima i dalje su neriješene zbog političke i ekonomske stagnacije u zemlji. Moderno osvijetljene reklame na savremenim trgovačkim centrima u centru Sarajeva prikrivaju stalnu borbu sa kojom se suočava grad i njegovi stanovnici. Blještava fasada modernosti i konzumerizma sija, a unutrašnji konflikti i problemi i dalje se ne rješavaju ili se čak i ponovo izazivaju.

Kao pojedince, savremene zgrade koje bi trebale predstavljati bogatstvo i napredak lako nas mogu zaslijepiti. Čak je i lakše nenamjerno se pridržavati uobičajenih ratnih priča koje i dalje doprinose atmosferi nepovjerenja i mržnje. Ispitivanje ostataka rata i dalje prisutnih u javnim prostorima, kao što je sarajevska topografija ožiljaka, daje jedinstvenu priliku za povezivanje historije Sarajeva na jedan nekonvencionalan način. Za neke, lakše je usvojiti prethodne društvene ili institucionalno postavljene naracije. Potrebna je hrabrost za kritičko ispitivanje posljedica rata, ali bez obzira koji se metod odabere, važno je stvoriti vlastito razumijevanje onoga što se desilo u prošlosti. Odluka da se posljedice rata ispitaju na ovaj način bila je izazov, ali vrijedna pokušaja.