U sjevernom dijelu Vojvodine u Srbiji, jedan čovjek je osnovao “Jugolend’’, mjesto posvećeno Titu i Jugoslaviji – replika koja služi kao memorijal i koja, u pokušaju da obnovi “dobre stare dane’’, odaje pomen bivšoj Republici. Za Blaška Gabrića, osnivača i vlasnika “Jugolenda’’, Jugoslavija je predstavljala mir. “Imali smo mir. Imali smo bratstvo. Neki kažu da …
U sjevernom dijelu Vojvodine u Srbiji, jedan čovjek je osnovao “Jugolend’’, mjesto posvećeno Titu i Jugoslaviji – replika koja služi kao memorijal i koja, u pokušaju da obnovi “dobre stare dane’’, odaje pomen bivšoj Republici. Za Blaška Gabrića, osnivača i vlasnika “Jugolenda’’, Jugoslavija je predstavljala mir.
“Imali smo mir. Imali smo bratstvo. Neki kažu da je to sve bilo umjetno. Meni se hiljadu puta više sviđa umjetno bratstvo nego rat među braćom. (…) Nijedna Biblija ne bi mogla da opiše predivni raj koji smo imali u Jugoslaviji. Imali smo najljepšu zemlju na svijetu.’’, rekao je Gabrić u intervjuu za BBC.
U BiH, Sarajevu nalazi se mjesto za opuštanje i druženje za mladim ljudima – “Caffe Tito”. Mjesto odiše bronzanom prašinom komunističkog doba sa starim pisaćim mašinama i telefonima. Na podu je velika crvena zvijezda, a na zidovima uramljeni članci o Titu, a satovi su zaustavljeni na 3:05 – vrijeme Titove smrti.
“Svi smo mi jugonostalgičari. Svi ljudi koje znam se osjećaju kao Jugosloveni. I svi mi znamo da imamo iste korijene. Jedino se promjenilo ime jezika i ime države’’, kazala je Nikolina, koja ima 23 godine.
Sa njom se slaže i 21–godišnji Branko, navodeći da bi 99 posto ljudi u “Caffe Tito” odgovorilo pozitivno na pitanje da li bi se željeli vratiti u period Jugoslavije.
Lični kult Tita u Sarajevu je vidljiv kroz statue i ulicu koja nosi naziv bivšeg predsjednika Jugoslavije. Kada su vlasti u Sarajevu, 2004. godine predložile da glavna ulica Maršala Tita bude preimenovana u Alije Izetbegovića, prvog predsjednika BiH, došlo je do negodovanja velikog broja javnosti i naziv ulice nije promijenjen. Uz to, stotine ljudi svake godine se okupljaja kod Titove statue u Sarajevu tokom ceremonije obilježavanja godišnjice njegove smrti.
Hiljade ljudi iz čitave bivše Jugoslavije posjećuje njegovo rodno mjesto Kumrovec u Hrvatskoj ili grob u Beogradu. Svakog 25. maja, mnogi bivši Jugosloveni takođe nastavljaju slaviti ‘’Štafetu mladosti’’ kao godišnju štafetnu trku, proslavu Titovog rođendana.
Čak i na internetu možete pronaći mnogo jugonostalgičnih sadržaja. Internetska domena “.yu’’ je bila veoma popularna do 2010. godine. Jedna od možda nazanimljivijih stranica je “Tito’Home page”, kreirana od strane dva mlada Slovenca. Čitava stranica je napisana u prvom licu, i možete poslati e-mail Titu na adresu [email protected]. Na stranici možete pronaći rijetke fotografije, komunističke pjesme, te čitavu Titovu biografiju, bibliografiju i filmografiju.
Takođe na internetu je dostupan i Leksikon of Yu Mitologije, on-line projekat koji ima i svoju štampanu verziju. Veliki tom od skoro 500 stranica, uređen je od strane Srba i Hrvata, a sadrži različite podatke i detalje iz jugoslovenske kulture i svakodnevnog života Jugoslovena od 1943. do 1991. godine. Autori raspravljaju kako je popularna kultura bila potpuno neistražena i nerazvijena u Jugoslaviji. Umjesto eksperata iz regije, ovaj projekt je uključio sve građane koji su željeli da daju doprinos, vjerujući da su svi ravnopravno podobni da komentarišu pop kulturu Jugoslavije.
Ive Pauker sa Fakulteta društvenih i političkih nauka, Univerziteta u Melburnu kazao je da jugonostalgija i njene kulturalne manifestacije bi mogle biti prilika za pomirenje u regiji.
“Iako pomirenje ne može postojati samo u popularnoj kulturi, bilo bi dobro proširiti fokus istraživanja i uključiti je ne samo kao alat pomirenja nego i kao mjeru uspjeha”, navodi Pauker u svom članku “Reconciliation and Popular Culture: A Promising Development in Former Yugoslavia?“
Kao što je naprijed navedeno, jugonostalgija je prisutna u čitavoj bivšoj Jugoslaviji. Može se definisati kao nastalgija za poželjnim aspektima koji se vežu za Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju i njenog harizmatičnog vođu – poznatog Tita. Može to biti samo nostalgija za folk muzikom ili za danima kada je porodica mogla otići na ljetovanje u Hrvatsku bez graničnih kontrola, ali i mnogo više.
Shvatanjem razloga lakše ćemo razumjeti ljude i prihvatiti cijelu regiju. Ono što ja, sa “zapadnjačkim mozgom” mogu zaključiti je da je Jugoslavija imala svoje mane ali je bila mnogo više od komunističke diktature. Jednostavno, bila je način života.
