Tuzla opominje i ne zaboravlja 25. maj 1995. godine

Foto: Mirko Pincelli

Historijski spomenik u gradu Tuzla je svjedok mnogih događaja ali zasigurno jedan od najkrvavijih i najtužnijih bio je prije 28 godina, masakr nad tuzlanskom mladošću, za koji gotovo niko nije odgovarao iako je pravosnažno presuđen zločin. 

Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) su 25. maja 1995. godine u 20:55 sati ispalili granatu s planine Ozren na sami centar Tuzle – Kapiju i ubili 71 osobu i više od 120 ranili. Među ubijenima je i tada dvoipogodišnji Sandro Kalesić. Njegov otac Dino, kojem je Sandro preminuo u naručuju, je kazao da mu je sve teže o ovome govoriti jer svaka godišnjica budi bol i emocije. 

„Taj dan smo cijeli dan proveli zajedno. Otišli smo u jedan kafić, i samo što smo sjeli i poručili, pala je jedna granata i u sekundi je palo sve. Muk, tišina, i onda počinju krici“, objašnjava Sandrov otac trenutak kada je pala prva granata. 

Za zločin na tuzlanskoj Kapiji u Sudu Bosne i Hercegovine je osuđen Novak Đukić, komandant taktičke grupe „Ozren“ VRS-a na 20 godina zatvora ali je pobjegao u Srbiju i nije na izdržavanju kazne. Đukić je bio osuđen na 25 godina zatvora ali zbog primjene blažeg zakona, koje je važio u vrijeme počinjenja djela, presuda je poništena i on je pušten iz zatvora u februaru 2014. godine dok ne bude preinačena presuda. On je to iskoristio za odlazak u Srbiju. Iako je nekoliko puta trebalo biti ročište kako bi pravosuđe Srbije preuzelo presudu pravosuđa BiH, to se nije dogodilo sa opravdanjem da je Đukić „lošeg zdravstvenog stanja“. 

Dino Kalesić na grobu svojeg preminulog sina Sandra na spomen groblju žrtava poginulih na Kapiji. (Foto: Mirko Pincelli)

Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle, kazao je da je osuđen Đukić kao naredbodavac a nisu osuđeni, niti je pokrenut postupak protiv izvršilaca monstruoznog zločina, čije su žrtve najvećim dijelom mladi sa Tuzlanske Kapije, čime pravda nije i ne može biti u potpunosti zadovoljena. 

Kada je u pitanju prihvatanje presude kako bi Đukić bio upućen na izdržavanje kazne, Lugavić je pojasnio da se stalno odgađaju ročišta pred Višim sudom u Beogradu, koji kao opravdanje za nepojavljivanje Đukića pred sudom i prisustvo ročištima prihvata izvještaj medicinske komisije o navodnim „zdravstvenim problemima“, zbog kojih je Đukić 2017. bio smješten na Vojno-medicinsku akademiju u Beogradu. 

„Vještačenjem iz 2018. godine, Novak Đukić je zbog navodnih „psihičkih“ problema proglašen privremeno procesno nesposoban, te iako je određeno novo vještačenje za godinu dana, ne raspolažemo podacima da li je do novog vještačenja uopšte došlo i da li se Novak Đukić nalazi u bolnici ili kući sa porodicom“, naveo je Lugavić. 

Podsjetio je da je u novembru 2019. u Ministarstvu odbrane Republike Srbije organizovana promocija knjige pod nazivom „Tuzlanska kapija-režirana tragedija“ autora Ilije Brankovića, kojom se negira zločin na Kapiji. Promociji su prisustvovali ministar odbrane Srbije Aleksandar Vulin ali i osuđeni Đukić. 

„Kako bi opravdali skrivanje jednog ratnog zločinca tj. Novaka Đukića, režim Srbije vrijeđa žrtve ratnog zločina i Bosnu i Hercegovinu, bruka sve građane Srbije i vrši brutalnu propagandnu aktivnost negiranja ratnog zločina i osporavanja pravosnažne presude na način koji je nemilosrdan i monstruozan, baš kao i što je to zločin počinjen 25.05.1995. godine“, istaknuo je Lugavić. 

U savremenom demokratskom svijetu, kako je dodao gradonačelnik Tuzle, moguće je da monstruozni ratni zločin na Tuzlanskoj kapiji ostane nekažnjen a da žrtve ratnog zločina i njihove porodice ne dobiju satisfakciju. 

Na Kapiji je granatom ubijeno 71 osoba, a 120 ih je ranjeno. (Foto: Mirko Pincelli)

„Imajući u vidu da ratni zločin ne zastarijeva, očekujem od nadležnih pravosudnih organa BiH, da otvore istragu i otkriju izvršioce ratnog zločina na Tuzlanskoj „Kapiji“ i da iste procesuiraju“, poručio je Lugavić.

Kako bi dali podršku porodicama žrtava, ali i dokumentovali zločin na Kapiji, Memorijalni centar Srebrenica i Centar za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa engleskom producentskom kućom PINCH Media uradili su film „Kapija'95“, koji je premijerno prikazan prošle godine u Potočarima i u gradu Tuzli tokom obilježavanja godišnjice tuzlanskom masakra, te na nekoliko televizijskih stanica ali i poklonjen Memorijalnom centru Kapija u Tuzli. 

Velma Šarić, predsjednica i osnivačica Centra za postkonfliktna istraživanja, koja je producentica filma „Kapija'95“, kazala je da su dokumentarni filmovi izuzetno važan alat za edukaciju javnosti o ratnim zločinima i njihovim posljedicama, važna platforma za svjedočenje preživjelih masakra, ali i važna poruka mladima da se isto ne ponovi. 

„Centar za postkonfliktna istraživanja će nastaviti dokumentovati zločine koji su se dogodili tokom proteklog rata kako isti ne bi bili negirani ali i kako bismo prihvatili sudski utvrđene činjenice“, dodala je Šarić.

Amina je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Sarajeva. Velika strast su joj engleski jezik i mirovni aktivizam. Diplomirala je engleski jezik i književnost, te nedavno magistrirala na odsjeku za Sigurnosne i mirovne studije Univerziteta u Sarajevu.

Vezani članci

Kemal Nedžibović: „Odrasti na Balkanu najveći je izazov’’
Kemal Nedžibović je primjer mlade osaobe iz Bosne i Hercegovine koja je svoj aktivizam pretvorila u djelo. Ovaj dvadesetčetvorogodišnji Tuzlak stručnjak je u području evropskog prava i politike, te evropskih integracija.
Profesionalnim izvještavanjem sačuvati privatnost žrtava rodnog nasilja
Problem rodno zasnovanog nasilja u medijima u Bosni i Hercegovini zauzima sve više prostora, ali nerijetko zbog želje za ekskluzivnošću i većom vidljivošću osnovni postulati profesije budu prekršeni, a zbog čega žrtva i njena porodica trpe posljedice i doživljavaju traume.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu