Dio nuklearnog otpada iz elektrane Krško mogao bi se uskoro naći u blizini granice između Hrvatske i BiH, gdje je najavljena izgradnja skladišta, a što je izazvalo strah građana obje države.
Dio nuklearnog otpada iz elektrane Krško mogao bi se uskoro naći u blizini granice između Hrvatske i BiH, gdje je najavljena izgradnja skladišta, a što je izazvalo strah građana obje države.
Nuklearna elektrana Krško, u vlasništvu je Hrvatske i Slovenije a izgrađena je u vrijeme bivše Jugoslavije. Ipak, nuklearni otpad iz slovenskog gradića Krško treba biti izmješten u Trgovsku Goru koja se nalazi na prostoru hrvatske teritorije Dvor na Uni, nedaleko od granice BiH.
Dobijanje dozvole za izmještanje otpada očekuje se iduće godine, a radovi na izgradnji skladišta bi trebali trajati dvije godine.
Najava izgradnje skladišta za nuklearni otpad naišla je na negodovanje stanovnika Dvora, ali i njihovih susjeda iz Bosanskog Novog, najbližeg grada u BiH. Stanovnici su zabrinuti za svoju bezbjednost, te kako bi otpad mogao utjecati na okolinu i zdravlje. Dvorani strahuju i za omladinu, te smatraju da je bolje da ih isele ako se nuklearni otpad bude odlagao u njihovoj opštini.
“To nam ne treba k'o ni treće oko u glavi što kažu. Ovaj kraj treba ostati ovakav kakav je, priroda, čistoća“, tvrdi jedan od mještana.
Ništa manje nisu zabrinuti ni građani BiH koji su gušće naseljeni na tom području. Prema riječima profesora međunarodne bezbjednosti na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci, Miloša Šolaje, stanovništvo je opravdano u strahu.
“Imamo problem tehnologije i održavanja. Koliko male države imaju mogućnosti da održavaju tako skupe sisteme bezbjednosti. Treća je stvar da je tim malim državama, posebno onim koje su siromašne energijom, to jako dobar izvor energije i da im je vrlo važno da to funkcioniše. Ta energija je i relativno jeftina i čista, ali u slučaju katastrofe bi zaista mogla da bude opasnost koju bi kasnije bilo teško kontrolisati“, kazao je Šolaja.
On ističe da se ovakve situacije trebaju rješavati u koordinaciji među državama, te da je sigurniji način rješavanja ovog problema uništavanje nuklearnog otpada kroz globalne sisteme, koji su za to predviđeni. Primjer je Srbija koja je svoj nuklearni otpad poslala u Rusiju.
Čedomir Crnogorac, profesor geoekologije na Prirodno matematičkom fakultetu u Banjoj Luci tvrdi da skladištenje nuklearnog otpada ima izuzetno stroge standarde u globalnim i evropskim okvirima, te jasno definisane standarde bezbjednosti. Prema tome, skladištenje nuklearnog otpada u Evropskoj uniji (EU) je strogo kontrolisana procedura.
“Potencijalna prijetnja uvijek postoji, ali ne vjerujem da će se neko “igrati“ sa povjerenjem i drastičnom kaznom međunarodne zajednice. Rijeka Una i rijeka Sava su granične rijeke i svako njihovo zagađivanje bi teško narušilo kredibilitet Republike Hrvatske u svijetu. To bi ugrozilo u prvom redu turizam, ali i niz drugih aktivnosti. Pomislite samo koliko bi bile smanjene mogućnosti plasmana poljoprivrednih proizvoda iz Hrvatske u zemlje EU, ali i druge prostore evropskog i vanevropskog kontinenta“, objašnjava Crnogorac.
Kolika je stvarna opasnost trenutno je teško odrediti, obzirom da su mišljenja podijeljena. Crnogorac dodaje da ovakvo pitanje nikada nije lokalni problem, niti problem jedne države, nego da se njegova ozbiljnost posmatra globalno.
“U startu su reakcije isuviše prenaglašene tamnim nijansama, bez vidljivog naučnog i stručnog elaboriranja. Oko 90 posto reakcija su u dnevno-političke promocije i dizanje tenzija, a riječi eksperata gotovo niko i ne sluša“, dodao je Crnogorac.
