Društveno Prihvatljiva Bolest

Sigurna sam da ne postoji ni jedan stanovnik BiH, vjerovatno i Balkana, koji nije čuo koliko je zdravo popiti čašicu rakije ujutro na prazan stomak. Rečenica uz koju je većina djece odrasla, ostavila je svoj trag. Pitamo se da li će slušanje o alkoholu kao lijeku, a ne poroku, rezultirati stvaranjem novih generacija alkohiličara. Mladi …

Sigurna sam da ne postoji ni jedan stanovnik BiH, vjerovatno i Balkana, koji nije čuo koliko je zdravo popiti čašicu rakije ujutro na prazan stomak. Rečenica uz koju je većina djece odrasla, ostavila je svoj trag. Pitamo se da li će slušanje o alkoholu kao lijeku, a ne poroku, rezultirati stvaranjem novih generacija alkohiličara.

Mladi u Visokom se dijele na one koji konzumiraju alkohol, one koji kriju i oni koji ga ne piju. Kroz razgovor sa mladim može se zaključiti da su svi probali alkohol u period od 13. do 18. godine života.

Iako je zakonski prodaja alkohola zabranjena mlađima od 18 godina, u Visokom ga bez problema možete kupiti u većini prodavnica. Problem nećete imati ni da ga naručite u većini popularnih kafića.

Kao uzrok rane konzumacije alkohola kod mladih, psihologinja Nejra Dlakić navodi negativan utjecaj okruženja koje “bombarduje” adolescente frazama poput “u piću je utjeha”, “popij – opusti se”, “popij da zaboraviš”.

“Tekstovi pjesama, bez obzira da li se radi o turbo folku, panku, roku ili drugom žanru muzike, su prepuni poziva na konzumaciju alkohola i veličanja dejstva pive/votke/rakije. U tom periodu života kada se mladi pronalaze, pripadnost određenoj skupini je nešto čemu svi teže a ona je u većini slučajeva, nažalost, uvjetovana spremnošću da konzumiraju alkohol”, kazala je Dlakić.

Prema njenim rječima, mlade osobe koje nemaju izgrađenu ličnost podlježu pritiscima okoline i uključuju opijanje kao preduslov dobrog provoda.

“Bez obzira da li mislimo na muškarce ili žene, nesigurne osobe su sklone uticajima sredine ali i samoinicijativnom posezanju za alkoholom jer su uvjereni da je to riješenje u datom momentu“, istakla je Dlakić, dodajući da navike stečene u tom period života mali broj mladih ljudi promjeni.

Za one koji su probali alkohol ali ga više ne konzumiraju glavni razlog je vjera.

“Dok sam bio tinejdžer bio sam znatiželjan i povodljiv i alkohol sam konzumirao da se uklopim u društvo. Međutim, odgojen sam u islamskoj porodici i bio sam svjestan da je alkohol zabranjen. On opija i nisi u mogućnosti da koristiš zdrav razum”, kazao je student koji sebe smatra zrelom osobom i koji ne konzumira alkohol.

Adisa (24) je probala alkohol ali joj ne prija i ne konzumira ga.

“U mom društvu skoro svi piju alkoholna pića uglavnom vikendom, ja sam tu sa njima ali ne vidim u čemu je draž alkohola tako da ga i ne pijem“, kazala je Adisa, dodavši da joj nije problem da se uklopi u društvo iako ne pije alkohol.

Ipak, Nermin (21) priznaje da je alkohol počeo konzumirati radi društva, iako u početku uopšte nije uživao. Danas smatra da nema dobrog provoda bez alkohola.

“Obično se “zagrijemo“ uz par piva u Visokom, nekad u parku nekad u kafićima pa onda idemo dalje u provod – Kiseljak, Kakanj, Sarajevo, pošto je Visoko mrtvo poslije 23h“ kazao je Nermin, ističući da ni jedna dobra priča ne počinje pijenjem čaja.

Za mlade koji ne piju, kazao je da “ne znaju šta propuštaju”. Iako tvrdi da ne može zamisliti dobar provod bez alkohola, Nermin se ne boji da će postati alkoholičar. “Ja ne pijem toliko puno i toliko često kao što to rade alkoholičari, sve i kad bi htio, nemam dovoljno para za to”, objašnjava on.

84_b_B

Većina mladih sa kojima smo razgovarali u Visokom, alkohol konzumira dva puta sedmično i za praznike. Na pitanje šta im znači opijanje kazali su “opuštenost i samouvjerenost”.

Oni koji konzumiraju alkohol a kriju su uglavnom djevojke koje održavaju određeni imidž u javnosti, odnosno nastoje ispuniti očekivanja roditelja. Pojašnjavaju da konzumiraju alkohol samo u određenim društvima i na mjestima gdje ih niko neće vidjeti. Vikendom imaju rutinu da piju vino u parku ili u kući kada im roditelji nisu prisutni i odlaze u kafiće i piju bezalkoholna pića. Smatraju da bi njihovi roditelji burno reagovali na konzumaciju alkohola iz religioznih razloga, navodeći da vole da piju alkohol jer ih opušta i ubija monotoniju izlaska u malom gradu.

Ajla (19) je kazala da uprkos strogim roditeljima i religioznom odgoju alkohol vidi kao najbolje sredstvo za opuštanje kada je nervozna i ima tremu.

“U sobi uvijek imam sakrivenu flašu višnjevače, kada krenu ispitni rokovi. To mi je jedini spas da ubijem tremu i nervozu”, kazala je Ajla, ističući da nema naviku da pije u društvu, osim kad su neke posebne prilike. Svjesna je da posezanje za alkoholom nije idealno rješenje ali se nada da će završetkom studija moći u potpunosti da izbaci tu naviku iz svog života.

Ono što je zajedničko za sve, bez obzira da li konzumiraju alkohol ili ne, jeste kontakt sa osobom koja je oboljela od alkoholizma. Svi imaju u široj porodici ili komšiluku primjer bar jednog alkoholičara.

Na pitanje da li smatraju da mogu postati alkoholičari, većina mladih odgovara da se to njima ne može desiti. Ne odobravaju alkoholizam, ali ga doživljavaju sa velikom dozom humora. Oni koji žive sa alkoholičarima, alkoholizam vide u pravom obliku poredeći tu ovisnost sa ovisnošću o teškim drogama.

Alkoholizam danas je društveno prihvatljiva bolest koju će nasljediti nove generacije nesvjesno srljajući u ponor pijući čašicu više i neshvatajući kakve lančane reakcije pokreću. Stvarajući mit o alkoholu kao lijeku, čineći ga društveno prihvatljivom bolešću, otvara se put mladima da iskuse pakao ovisnosti ne znajući rizike koji se povećavaju svaki put kad eksiraju piće više.

Lejla Bečar je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Visokog. Lejla je arheolog i trenutni član omladinskog savjetodavnog odbora Index on Censorship platforme.

Vezani članci

Amna, čuvarica prošlosti i vizionar budućnosti
U ljeto 2003. godine na košarkaškom terenu upoznala sam Alisu, djevojku koja je bila najbolji playmaker u ekipi XXL Basketa, a kojoj sam se ja tek bila priključila. Već prilikom prvog zajedničkog treninga shvatile smo da živimo u istom naselju. Kako su zajednički treninzi bili česti, postale smo bliske prijateljice. Alisa se s porodicom doselila …
Biti žena: blagoslov ili teret?
U BiH postoje jednaka prava. Ali samo na papiru.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu