Ars Aevi: Muzej za mir

[:en] Façade of the temporary home of Ars Aevi in Skenderija (Credit: Marta Vidal) [:bs] Fasada privremenog doma muzeja Ars Aevi u Skenderiji (Slikao: Marta Vidal)

Osnivač muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu lobira za nominaciju muzeja za Nobelovu nagradu za mir. Muzej je osnovan tokom rata u Bosni i Hercegovini kako bi predstavljao međunarodnu volju,odgovor na nasilje i uništenje u Sarajevu.

“Ako tražite pakao, pitajte umjetnika gdje je. Ako ne nađete umjetnika, onda ste već u paklu”, napisao je Avigdoor Pawsner 1793. godine. Dvije stotine godina kasnije, bosanski umjetnik Dean J. Toumin je citirao Pawsnera tokom rata u Sarajevu. Sada Pawsnerove riječi dočekuju posjetioce muzeja Ars Aevi.

Ars Aevi
Enver Hadžiomerspahić, ispred muzeja Ars Aevi (Slikala: Marta Vidal)

Enver Hadžiomerspahić je dobio ideju za muzej savremene umjetnosti u noći 27. aprila 1992. godine, tokom granatiranja Muzeja olimpijskih igara u Sarajevu. Projekat je uzeo zamaha kao rezultat reakcija ljudi na vjerske i etničke podjele tokom rata.

“Bilo je suludo govoriti o izgradnji muzeja savremene umjetnosti tada, tokom tih sedmica i mjeseci kada niko od nas nije znao hoće li živ dočekati naredni dan“, rekao je Enver Hadžiomerspahić, koji je odgovoran za koncepciju i strategije projekta Ars Aevi.

Zajedno sa lokalnim umjetnicima i zvaničnom podrškom ključnih osoba u Sarajevu, Enver je pozvao vodeće svjetske umjetnike da doprinesu zbirci.

‘’Cilj ove inicijative je bio da se odgovori na opsadu Sarajeva i rat izrazom međunarodne kolektivne volje… Željeli smo da Ars Aevi bude iznad svih nacionalnosti i vjera.“, kaže Hadžiomerspahić.

On vjeruje da su umjetnici dali svoje radove muzeju savremene umjetnosti u Sarajevu ne samo zato što je taj grad bio pod opsadom nego kao “emotivni odgovor gradu gdje se svjetovi sudaraju i susreću”. ‘’Umjetnici su htjeli doprinijeti kako bi pokazali da možemo živjeti skupa“, kaže osnivač muzeja.

U septembru 2015. godine, Hadžiomerspahić je zvanično najavio kampanju za nominaciju Ars Aevija za Nobelovu nagradu za mir 2018. godine. On vjeruje da bi ta nagrada prepoznala dvije decenije saradnje umjetnika iz cijelog svijeta.

Sandor Pinczehelyi
Djela Sandora Pinczehelyija (Slikao: Yen Duong)

Od svog osnivanja, Ars Aevi je uspostavio partnerstva sa drugim muzejima u Italiji, Sloveniji, Austriji, Turskoj i Crnoj Gori. Dobio je donacije od svjetski priznatih umjetnika kao što su Marina Abramović, Nan Goldin, Joseph Beuys i Anish Kapoor. Zbirka sadrži preko 150 umjetničkih djela i njena vrijednost se procjenjuje na više od 20 miliona eura.

Nebojsa Seric-Soba
Djela Nebojše Šerića-Šobe (Slikao: Yen Duong)

Ars Aevi znači “umjetnost epohe“ na latinskom, ali je i skoro anagram riječi “Sarajevo“. Zbirka se izlaže u jednoj od prostorija koja je pripadala kompleksu Zimskih olimpijskih igara, u Skenderiji, u centru Sarajeva.

Italijanski arhitekta Renzo Piano je dizajnirao posebnu zgradu za ovaj muzej, ali je izgradnja odgađana više puta. U međuvemenu, prostor koji muzej sada koristi u Skenderiji je prilagodio sarajevski arhitekta Amir Vuk, koji je dizajnirao drvenu kutiju, prenoseći ideju da je ovo privremeni skladišni prostor za zbirku.

“Niko ne razmišlja o općem interesu, zato ovaj projekat ostaje marginaliziran.“, ističe Hadžiomerspahić.

Marta Vidal je bivša pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja u Sarajevu. Studirala je žurnalistiku u Lisabonu, Portugal.

Vezani članci

Fotografsko putovanje Chrisa Leslieja kao simbol nade i otpora
Fotograf i reditelj Chris Leslie, dobitnik nagrade BAFTA Škotska, započinje svoju fotografsku karijeru kao volonter u bivšoj Jugoslaviji 1996. godine, nakon čega nastavlja da radi kao fotograf, reditelj i menadžer komunikacija za međunarodnu nevladinu organizaciju koja dokumentuje priče širom Afrike i istočne Evrope.
Lana Bastašić: U zemlji čuda na brdovitom Balkanu
Jedna „road trip’’ priča ima smisla jedino kada putnici, makar pogrešno, vjeruju u nekakav cilj, završetak putovanja kojim će se riješiti svi problemi i okončati sva muka. U Bosni cilja nema, sve su ceste naizgled jednako učmale i besmislene, vode te ukrug čak i kada ti se čini da napreduješ. Voziti kroz Bosnu zahtijeva drugačiju dimenziju: jednog izvrnutog, kosmičkog crva koji ne vodi ka nekom vanjskom, stvarnom odredištu već u sumorne, jedva prohodne dubine tvog sopstvenog bića. Riječi su književnice Lane Bastašić koja se publici predstavila romanom prvijencem „Uhvati zeca’’, u kojem njene junakinje poput Alise tragaju za odgovorima.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu