Povodom 31. godišnjice od početka opsade Sarajeva, najduže opsade u modernoj historiji, otvoren je muzej “Život u Sarajevu pod opsadom 1992-1995”, koji na autentičan način pokazuje svakodnevni život građanki i građana Sarajeva koji su bili izloženi teroru u sklopu kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja tadašnjih srpskih vojnih, političkih i drugih struktura.
Hladno martovsko jutro 1993. godine zauvijek je obilježilo sudbinu djece iz mahale Srmać u Kladnju, kao i vojnika Ujedinjenih Nacija (UN-a), koji se sreću 30 godina kasnije, prisjećajući se osmijeha na licima zbog slatkiša i igračaka koje su dobili od vojnika UN-a, a ujedno zaključujući da daljina i vrijeme ne mogu razdvojiti prijateljstva sve dok su ona stvorena željom, poštovanjem, pažnjom i ljubavlju.
Opsada Sarajeva – najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji ratovanja – ostaje zapamćena po svoj svojoj brutalnosti koja je išla protiv života. Ipak, usred teškog razaranja, svakodnevnog granatiranja i bitke za goli opstanak, Sarajlije se nisu predavale a uloga umjetnika se pokazala izuzetno važnom.
Mračni turizam (ENG: dark tourism) veže se za područja u kojima su počinjeni ratni zločini, genocid, teror ili su specifični po strašnoj prošlosti. Web stranica dark tourism za Bosnu i Hercegovinu navodi Sarajevo, Srebrenicu i Mostar kao mjesta koja mogu turistima ponuditi mračni turizam.
Turističke agencije u Sarajevu su počele s radom odmah nakon završetka rata. Prvi poslijeratni turisti počeli su dolaziti u grad 1996. godine, samo nekoliko mjeseci nakon opsade.
Tamo, iza stambenih blokova koji su nekoć zaklanjali inauguralnu iteraciju Festivala 1994. godine od snajperista Vojske Republike Srpske, smjestili smo se za posebnu pretprojekciju još uvijek nedovršenog dokumentarca Jasmile Žbanić o Emeriku Blumu.