Prošle godine, šesta po redu povorka ponosa u Sarajevu je okupila hiljade ljudi na ulicama u znak podrške queer zajednici u Bosni i Hercegovini, a atmosfera je bila vedra, svečana i ispunjena pozitivnom energijom.
„Queer“ ili „LGBTI+“ zajednica okuplja osobe koje nisu heteroseksualne, kao i na osobe čiji rodni identitet nije u skladu s tradicionalnim rodnim normama.
Nije bilo napetosti između učesnika Povorke, posmatrača i policije, a vidljive mjere sigurnosti bile su svedene na minimum. Iako je izgledalo kao da je Povorka ponosa oduvijek dio grada, od održavanja prve, prošlo je tek sedam godina. Danas je to najveći događaj ove vrste u Bosni i Hercegovini. Dok se glavni grad postepeno navikava na vidljivost queer zajednice, ostatak Bosne i Hercegovine još uvijek mora napraviti mnogo koraka ka prihvatanju i sigurnosti njenih učesnika.
Srca iza prozora
Prva sarajevska Povorka ponosa održana je 2019. godine, a Jelena Kravljača, govoreći u ime neformalne grupe Bh. Povorka ponosa, opisala ju je kao „vrlo značajan događaj za bh. društvo“. Uoči prve povorke, među organizatorima i učesnicima vladala je neizvjesnost zbog mogućih reakcija javnosti. Sigurnosne mjere bile su pojačane, a prisutan je bio i osjećaj opreza. Ipak, Povorka je protekla bez većih incidenata. Jedan od učesnika prošlogodišnje Povorke, koji sebe opisuje kao „heteroseksualnog, dosadnog, irskog bijelca“, kaže da je ovo njegov peti dolazak na sarajevsku Povorku ponosa. Prisjeća se napetosti koja je pratila prvo izdanje, kao i opsežnih sigurnosnih mjera koje su tada bile na snazi. Istovremeno, sjeća se i izrazito pozitivne atmosfere, koju opisuje kao „nevjerovatnu“.
“Hodali smo kroz centar grada, umjesto gornjom rutom, i dok smo prolazili pored prozora, svi su pravili srca ljudima na prozorima, a oni su im uzvraćali. Prozori su duž cijele rute bili puni ljudi koji su to činili”.
Pozitivan odjek prve Povorke ponosa ulio je osjećaj sigurnosti i ohrabrenja queer zajednici i njenim pristalicama. Nakon nekoliko godina kontinuiteta u održavanju Povorke, učesnici i organizatori danas se osjećaju sigurnije obilježavajući povorku u Sarajevu. Kravljača ističe da pojačane sigurnosne mjere, koje su obilježile prvo izdanje Povorke, više nisu potrebne te da danas uglavnom vlada opuštena atmosfera. Ipak, bilo je slučajeva govora mržnje, kao i kontraprotesta, što pokazuje da odnos prema “LGBTI+” zajednici u Bosni i Hercegovini još uvijek nije obilježen osnovnim prihvatanjem i razumijevanjem.
Ključna uloga zakona
Kao i prethodnih godina, i dalje pozivaju na iste ključne zahtjeve koji se nalaze na njihovoj web stranici: pravno priznanje istospolnih partnerstava, uključivanje rodnog identiteta u zakonsku zaštitu, zaštitu queer osoba od nasilja u porodici, uvrštavanje zločina iz mržnje u zakon te izmjene zakona o javnom okupljanju kako bi se Povorka prepoznala kao politički protest. Ovi zahtjevi su isti od prve povorke pošto se radi o pitanjima koja su bitna za LGBTI+ zajednicu Bosne i Hercegovine. Do sada nijedan od zahtjeva nije ispunjen.
“Danas smo to mi, ali sutra to već možete biti vi ili netko treći. Zato je važno da se držimo zajedno, jedne uz druge. Sedam godina izlazimo na ulice Sarajeva sa istim zahtjevima – da naše porodice budu zakonski priznate, da smo zaštićene od nasilja, da dobijemo Zakon o rodnom identitetu i da pravo na okupljanje bude jednako za sve građanke i građane BiH. Lezbijke, biseksualne, interseksualne, trans, gej i kvir osobe čekaju te zakone cijeli život jer ni iza jednog od naših zahtjeva ne stoji politika. Mi ne želimo da se o našim životima raspravlja kao o političkom pitanju. Iza naših zahtjeva stoje naši životi, naše porodice, naše ljubavi, naša budućnost”, naveli su iz organizacionog odbora.
Prema riječima organizacionog odbora, „nevidljivost, izolacija, nepriznavanje, isključenost i nasilje, kako u privatnoj tako i u javnoj sferi, predstavljaju najveće probleme za LGBTIQ populaciju u BiH“. Trenutno istospolni parovi u Bosni i Hercegovini, kao i njihova djeca, nisu zakonski zaštićeni na isti način kao druge porodice. Zakon ne prepoznaje dvije osobe u istospolnoj vezi kao članove porodice, što otvara pitanja u vezi sa zdravstvenom zaštitom, starateljstvom nad djecom, nasljeđivanjem i mnogim drugim oblastima. Također, postoje razlike u pravima queer osoba širom zemlje. Sarajevski otvoreni centar (SOC) je organizacija koja prati stanje i zagovara ravnopravna prava queer osoba u Bosni i Hercegovini. Njihov posljednji Pink Report, koji istražuje stanje LGBTI+ prava u Bosni i Hercegovini, pokazuje da u Federaciji BiH, iako postoji prostor za dijalog i razgovor o pravima queer osoba, institucionalni napredak ostaje ograničen. To potvrđuje činjenica da Federacija od 2018. godine radi na uspostavljanju zakonskog okvira za istospolna partnerstva, ali se ostvaruje mali napredak. U međuvremenu, Republika Srpska još više zaostaje i aktivno mijenja zakone unazad. Nedostatak pravne zaštite i propisa povezan je i s nedostatkom znanja o queer pitanjima. Ovdje su istospolni parovi manje vidljivi i prihvaćeni jer takvi odnosi nisu zvanično priznati. Nakon što je pojam „rodni identitet“ uklonjen iz svih zakona u Republici Srpskoj, transrodne i interspolne osobe postale su pravno nevidljive. Osobe ne mogu biti zaštićene zakonom ako ih zakon ne prepoznaje, zbog čega je od ključne važnosti da zakoni širom Bosne i Hercegovine uključe sve LGBTI+ osobe i štite njihova prava. Jednaka prava mogu dovesti do većeg društvenog prihvatanja, a istovremeno će prihvatanje doprinijeti bržem ostvarivanju jednakih prava. Istovremeno, nazadovanje u pravima queer osoba ili u stepenu prihvatanja u društvu međusobno negativno utiču jedno na drugo, što može stvoriti začarani krug.
Moć jednakih prava
Osim što zahtijeva jednaka prava, Povorka je također ključna za povećanje vidljivosti, prihvaćanja i podrške queer zajednici. Organizacijski odbor želi da ljudi shvate zašto je to toliko važno, jer mnoge queer osobe koje nemaju podršku svoje okoline osjećaju se zanemareno ili odbačeno, a mnoge se bore s lošim mentalnim zdravljem zbog diskriminacije s kojom se svakodnevno suočavaju. Veliki dio toga proizlazi iz nedostatka razumijevanja i vidljivosti, a cilj je da se godišnjom Povorkom ponosa to promijeni.
I organizacioni odbor Povorke ponosa i Sarajevski otvoreni centar (SOC) naglašavaju da bi jednaka prava omogućila bolji pristup zdravstvenoj zaštiti, zaštitu ljudskih prava i sigurniji porodični život za LGBTI+ osobe u Bosni i Hercegovini. Prema Pink Report-u, mnogi istospolni parovi u Bosni i Hercegovini žele ozvaničiti svoje veze, naprimjer kroz brak. Prihvatanje je neophodno kako bi se krenulo ka budućnosti u kojoj se djeca u Bosni i Hercegovini neće morati osjećati nesigurno zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta. Uvođenje jednakih prava ima potencijal da promijeni živote queer osoba. Odbor Povorke ponosa ističe da u njihovim zahtjevima nema ničeg posebnog, jer oni jednostavno traže ljudska prava za sve. Ove zakonske promjene predstavljale bi važne korake ka ravnopravnosti svih građana Bosne i Hercegovine.
Budućnost povorke
Sarajevo se u mnogo čemu odlikuje izuzetnom raznolikošću u odnosu na ostatak zemlje. To je slučaj i kada je riječ o Povorci ponosa. Izvan glavnog grada, vidljivost i prihvatanje queer zajednice mnogo je teže pronaći. Nijedan drugi grad ne organizuje Povorku ponosa, ali organizacioni odbor u Sarajevu tokom cijele godine radi na osnaživanju queer zajednica širom Bosne i Hercegovine. Iako bi u potpunosti podržali održavanje Povorke ponosa u nekom drugom gradu, ne očekuju da će to uskoro postati stvarnost. Osim toga, i u Sarajevu još uvijek postoji mnogo prostora za rad.
Uprkos vidljivosti queer zajednice u gradu, i dalje postoje LGBTI+ osobe u Sarajevu koje se plaše javno istupiti pred društvom. Jedna učesnica Povorke ponosa objasnila je da većina njenih prijatelja iz Bosne i Hercegovine koji su prisustvovali povorci nisu bili queer, dok se njeni LGBTI+ prijatelji nisu osjećali ugodno pridružiti povorci. Nesigurnost i dalje postoji unutar queer zajednice, ali kroz svoju otpornost i odlučnost, vidljivost queer osoba nastavlja se polako unapređivati u bosanskohercegovačkom društvu. SOC također uočava pozitivne promjene, iako se one uglavnom ostvaruju kroz djelovanje na lokalnom nivou. Kontinuirani aktivizam neophodan je za provođenje institucionalnih promjena. Kravljača naglašava da je „svaka osoba koja se pojavi na protestu – bilo da je direktni član zajednice, saveznik ili podržavatelj – od velikog značaja“. Odlučnost da se nastavi borba za jednaka prava izražavaju i učesnici Povorke ponosa: „Ljubav je ljubav – love is love – i čvrsto vjerujemo u to.“
