Trajni spomenik odao bi im svima zasluženo priznanje.
U Bosni i Hercegovini (BiH) se svake godine obilježava 12 dana aktivizma za mir, počevši od Međunarodnog dana mira 21. septembra, pa sve do Međunarodnog dana nenasilja 2. oktobra.
U ovom periodu godine se posebno osvrćemo na to kako se zemlja oporavlja od rata i nastavlja dalje. Ove godine, taj osvrt trebao bi uključivati i jednu neospornu činjenicu, a to je da više od trideset godina nakon završetka rata, priznanje za preživjele seksualnog nasilja tokom rata (CRSV) ostaje neujednačeno. Stalni spomenik svim preživjelima, prvi u BiH, bio bi značajan korak u ispravljanju ove neujednačenosti.
Značajan napredak ostvaren je u posljednje tri decenije kada je riječ o pravima preživjelih. Historijske presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) utvrdile su da je silovanje počinjeno tokom rata, zapravo zločin protiv čovječnosti. U godinama koje su uslijedile, BiH je poduzela dodatne korake. Preživjeli sada mogu ostvariti status civilnih žrtava rata ili žrtava ratne torture, čime im se otvara pristup mjesečnoj ekonomskoj podršci i zdravstvenoj zaštiti. Zaštita svjedoka i psihološka podrška preživjelima koji svjedoče pred sudom također su znatno unaprijeđene. Ovo su dostignuća koja zaslužuju da budu priznata.
Ipak, priznanje na papiru ne znači uvijek i jednak tretman u praksi. Budući da se ova prava ostvaruju odvojeno u entitetima i kantonima Bosne i Hercegovine, dvije osobe koje su preživjele isti zločin mogu dobiti veoma različitu podršku, ovisno o tome gdje žive. Naknada je takođe neujednačena. Čak i kada je počinilac osuđen, preživjela osoba i dalje može ostati bez zdravstvene zaštite, psihološke podrške ili dugoročne ekonomske pomoći. Ono što sud odluči i ono što preživjela osoba dobije, mogu biti dvije veoma različite stvari.
Ove godine, ta tema dobija i novu dimenziju. Više od tri decenije kasnije, preživjeli stare, njihove zdravstvene potrebe postaju sve ozbiljnije, a sa svakom godinom koja prolazi, dokazi i svjedoci nestaju. Podrška koju je BiH izgradila bila je namijenjena preživjelima koji se snalaze u krivičnim postupcima. Nikada nije bila izgrađena za preživjele u njihovim šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama, kojima je potrebna dugoročna zdravstvena zaštita, socijalna podrška i psihološka njega koja ima malo veze sa sudnicom.
,,Razgovor i priznanje su jedine dvije stvari koje nam mogu pomoći da se pokrenemo sa ove negativne tačke. Prestanimo govoriti da je sve loše i počnimo raditi na rješenjima i boljoj budućnosti.ˮ, riječi su Hasije koja je sa 18 godina preživjela seksualno nasilje tokom rata u BiH.
Ista potreba za hitnim djelovanjem odnosi se i na djecu rođenu iz ratnog seksualnog nasilja, a koja su danas i sama odrasle osobe. Njihov je status BiH tek nedavno počela priznavati. Brčko distrikt je 2022. godine postao prvo mjesto u Evropi koje je zakonski priznalo ovu djecu kroz Zakon o civilnim žrtvama rata. Federacija Bosne i Hercegovine je to uradila 2023. godine, a do januara 2024. godine njihova prava na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, zapošljavanje i stanovanje stupila su na snagu.
Ovo je bio jedan od najznačajnijih pomaka u ovoj oblasti, otvarajući pitanja identiteta, privatnosti, stigme i pristupa pravima, s kojima se institucije još uvijek uče kako nositi bez da naprave veću štetu za svoje građane. To što je ova grupa danas priznata u velikoj mjeri dugujemo hrabrosti malog broja pojedinaca koji su odbili ostati nevidljivi. Međutim, dok pravni okviri za djecu preživjelih postoje u Brčko distriktu i Federaciji, oni ne postoje u entitetu Republika Srpska.
Nacionalni spomenik posvećen preživjelima ratnog seksualnog nasilja bio bi oblik smislenog priznanja koje ne bi zavisilo od toga gdje neko živi, koji entitet ili kanton vodi njihov slučaj, niti pred kojim sudom je vođen postupak. Jednostavno bi poručio: ovo je počinjeno i ova zemlja pamti sve vas, jednako.
Bh. stručnjaci već su opisali kako bi takav spomenik trebao izgledati: da ga predvode preživjeli, da bude neutralan i dostojanstven te da ne bude podijeljen po etničkim ili političkim linijama. Takav već postoji. “Petrified Survivors” je globalni spomenik nastao u saradnji s preživjelima iz više od 30 zemalja, uključujući i preživjele iz BiH. Preživjeli iz BiH u okviru njega odabrali su bijelu ružu kao njihov simbol otpornosti i nade, što je rezultat partnerstva između nas i druge bosanskohercegovačke partnerske organizacije, “Kvinna til Kvinna”. “Petrified Survivors” pokazuje kako dostojanstvena memorijalizacija koju predvode preživjeli može izgledati u praksi.
Memorijalizacija je važna jer čini ono što sama pravosnažna presuda ne može. Presuda zaključuje slučaj. Spomenik čuva činjenicu živom u javnom sjećanju dugo nakon što se sudnica isprazni – za preživjele, za djecu rođenu iz ovih zločina i za zemlju koja se još uvijek suočava sa vlastitom prošlošću. Ovo bi moglo promjeniti i samo razumijevanje onoga što pravda zahtijeva u Bosni i Hercegovini. Od uskog fokusa na dokazivanje onoga što je počinjeno ka širem pitanju onoga šta se s preživjelima događa decenijama kasnije, njihovim zdravljem, ekonomskom sigurnošću, starenjem, porodicama i privatnošću. Trajni spomenik dio je tog šireg razumijevanja pravde.
BiH zaslužuje trajni spomenik, jednako dostupan bez obzira na entitet ili kanton, koji neće biti podignut kao simboličan gest, već kao dio dugoročne podrške koja je preživjelima obećana. Dvanaest dana posvećenih miru nije dovoljno ako trideset godina kasnije, još uvijek ne postoji mjesto na kojem se može stati i sjećati. Vrijeme je da Bosna i Hercegovina izgradi to mjesto.
