U tišini planinskih pejzaža i napuštenih parkova širom Bosne i Hercegovine, monumentalne betonske forme i apstraktne skulpture svjedoče jednoj od najvažnijih epoha evropske istorije, borbi protiv fašizma.
U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji memorijal za preživjele ratnog seksualnog nasilja usprkos važnosti njegovog postojanja – priznanje patnje, hrabrosti i dostojanstva, ali i simbola sjećanja na pretrpljeno zlo.
Posjeta spomen obilježjima za porodice žrtava i preživjelih ima višestruku važnost, ali najčešće ostaje zatvorena u okvirima pojedinačnih zajednica. Iako je takav način komemoriranja važan, stručnjaci upozoravaju da ne doprinosi suočavanju s prošlošću.
Memorijalizacija u postkonfliktnim društvima često se zanemaruje, iako je sjećanje je jedan od najefikasnijih alata za definisanje sadašnjosti i legitimizaciju trenutnog sociopolitičkog okruženja.