Ovo je šesti i završni dio našeg serijala o posttaumatskom stresnom poremećaju (PTSP) i vizalnoj umjetnosti.
Ovo je šesti i završni dio našeg serijala o posttaumatskom stresnom poremećaju (PTSP) i vizalnoj umjetnosti. Prvi članak možete pročitati ovdje.
Zaustaviti genocid i masovne zločine je vrlo teško. Mnogo je efektivnije ako se fokusiramo na ranu prevenciju: odgovor na teške životne uslove, razvijanje pozitivnih osjećanja i konstruktivnih ideologija koje humaniziraju ‘’druge’’. – Ervin Staub (2012)
‘’Obični heroji’’ su dokumentarni serijal kojeg je producirao sarajevski Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) u saradnji sa produkcijskom kućom PINCH Media. Do danas, serijal se sastoji od četiri 30-minutne epizode od kojih svaka prenosi priče običnih bosanskih građana (Srba, Hrvata, Jevreja i Bošnjaka) koji su, tokom nedaća rata, odlučili da rizikuju svoje živote kako bi spasili živote drugih. Ove osobe su ”živi spasioci” Bosne i Hercegovine. Projekat je i dalje u toku, a CPI aktivno ohrabruje mlade u BiH da pronađu još priča o hrabrosti i ljudskoj samilosti u svojim zajednicama. Ove priče moraju biti ispričane ne samo zbog istorijskog naslijeđa, nego i zbog njihovog značaja kao alata za jačanje posttraumatskog rasta (PTR) nakon haosa i pokolja kakav je bio rat u Bosni. Dakle, iako je sama sadržina dokumentaraca fascinantna, posebno je interesantan način njihove upotrebe.
CPI koristi ‘’Obične heroje’’ kao sastavni dio svojih omladinskih radionica ‘’Heroji u nastajanju’’, još od 2014. godine. Bazirane na radu poznatog američkog psihologa Ervina Stauba, radionice su dizajnirane da uče i njeguju moralnu hrabrost među mladima u BiH, prikazujući i istražujući društvene uticaje koji mogu dovesti do rata i masovnih zločina. Tokom dugogodišnjeg rada, Staub je okarakterizovao neke od ovih psiholoških procesa kao međuetničko rivalstvo, demoniziranje drugoga i efekat posmatrača. CPI koristi priče o PTR-u u cilju borbe protiv nekih od ovih društvenih uticaja i jačanja moralne hrabrosti među učesnicima.
U kratkom videu ispod, Velma Šarić, osnivačica i predsjednica CPI, objasnila je strukturu omladinskih radionica, upotrebu multimedijalnog sadržaja i kako je dokumentarni serijal ”Obični heroji” inkorporiran u diskusije. U videu možete vidjeti Agatu ”Jagodu” Čolić – jednu od inspirativnih ”živih spasilaca” koju su prikazani u ”Običnim herojima”. Takođe na kratko možete vidjeti i Hamdiju – čovjeka koga je Agata spasila.
CPI je, do danas, realizovao preko 30 omladinskih radionica ‘’Heroji u nastajanju’’ širom BiH sa više od hiljadu učesnika. Naglašavajući priče o moralnoj hrabrosti i PTR-u, ove radionice šalju jasnu poruku da ‘’istorija’’ ne predstavlja ‘’sudbinu’’. PTSP je čest kod bosanske omladine. ‘’Obični heroji’’ i ove radionice pružaju priliku mladima u BiH da internaliziraju posttraumatski rast svojih predaka, preuzmu ga na sebe i počnu se smatrati značajnim agentima promjene u budućnosti. Kao što nas Krippner, Pitchford i Davies (2012) podsjećaju, nije presudan događaj koji je vodio ka PTSP, već ‘’način na koji osoba protumači događaj je taj koji vodi snazi ili slabosti, rastu ili padanju’’ (p. 142). Posttraumatski stres i međugeneracijska trauma nisu životne osude. Bosna i njeni građani mogu rasti i prevazići rat.
Zaključak: pitanja tumačenja
Ovaj serijal je počeo sa pitanjem ‘’Koju ulogu vizualna umjetnost ima u javnom zdravstvu?’’ Tokom proteklih sedmica istražili smo PTSP kao problem javnog zdravstva i njegovu povezanost sa međugeneracijskom traumom i posttraumatskim rastom. Istražili smo nekoliko pristupa, uključujući skulpture, dokumentarne filmove i kombinovane prezentacije. Moja želja je bila da vam bliže objasnim kako ove različite umjetničke forme i medijumi nude interpretativni okvir za probleme javnog zdravstva. Nebitno da li je ideja da se sjećanje na genocid ‘’položi ispred svih’’ (‘’Milion kostiju’’) ili da se ispita ko su uopšte žrtve rata (‘’Uspomene 677’’), umjetnost pomaže da se u pitanja kao što su PTSP, međugeneracijska trauma i javno zdravstvo unese koncept ‘’javnosti’’. U vremenu kada postoji tendencija da se individualiziraju zdrvstveni problemi kao što je PTSP i da se pojedinci krive za svoje patnje, vizualna umjetnost nas podsjeća da su svi zdravstveni problemi, a posebno oni koji su rezultat rata, zaista problemi društva.
Daljnje čitanje:
Krippner S, Pitchford D B, Davies J. (2012) Post-Traumatic Stress Disorder. Santa Barbara, California: Greenwood.
Staub, E. (2012) the roots and prevention of genocide and related mass violence, Zygon: Journal Of Religion & Science, 47 (4): 821-842.
