„Mislim da je kulminacija epidemije i novi talas panike od smrti učinio da umjetnost bljesne svojim punim sjajem, vrati ljudima nadu i podsjeti ih koliko političari, zapravo, nisu presudni za njihove živote. Ugasite televizor i oni nestanu“, kaže umjetnica Jelena Medić povodom svoje izložbe „Budni“, objavljene nakon izbora u Bosni i Hercegovini.
Jedinstvena izložba „Budni“ zamijenila je lica političara na predizbornim bilbordima foografijama nasmijanih ljudi, nakon opštih izbora, koji su u Bosni i Hercegovini (BiH) održani u novembru 2020. godine.
Cilj izložbe bio je da donese svjetlost, a ona je to učinila u ulicama Banja Luke, Sarajeva, Mostara, Trebinja, Zvornika, Bijeljine, Tuzle, Doboja, Prijedora, Novog Grada, Brčkog, Modriče, Dervente, Prnjavora, Gradiške, Laktaša, Čelinca i Kotor Varoša.
Kako kaže umjetnica Jelena Medić, na ulicama u velikim formatima pojavili su se neki ljudi koji se smiju. To je već svjetlo i to nezanemarivo.
Svoju izložbu „Budni“ publici je predstavila dva dana nakon izbora, jer je kako kaže, pažnja javnosti usmjerena na politiku tada bila enormna. Preuzeti tu pažnju bilo je mudro.
„Činilo se logično da će u godini ekonomske krize, nakon izbora, ostati dosta praznih reklamnih mjesta, koja bi, uz malo razumijevanja, mogla poslužiti kao reklama za ono što je stvarno važno“, objašnjava ona.
Kroz fotografije predstavila je 25 ljudi za koje je vjerovala da imaju kapacitet da se oslobode svoje i tuđe slike o sebi i da uđu u dublji proces samootkrivanja.
„Bude se ljudi polako. Ne samo kod nas, već svuda po svijetu. Neki se bude voljno i radosno, neki na silu, a neki, nažalost, ni po cijenu života neće da se probude. Ove nedaće su svakako rezultat predugog hodanja u snu, prejakog otuđenja od tijela, prevelikog oslanjanja na sisteme. A čovek nije šraf, ma koliko nekad želio da se do te mjere pojednostavi. Umjetnost ima nježnija sredstva od života da mu na to ukaže, ako je voljan da progleda“, kaže Jelena Medić.
Neobična vremena rađaju kreativnost
Izložbu „Budni“ nazvala je „jednim od uspjelih projekata pandemije“.
Neki od uspješnih ljudi čije fotografije krase ulice bosanskohercegovačkih gradova su i fotografkinje Tea Jagodić i Tajana Dedić Starović, te glumac Zlatan Vidović. Njih troje, svako na svoj način, doživjeli su ovo „otvaranje“, ne samo pred kamerom, nego i pred cjelokupnim stanovništvom.
„Bilo mi je zanimljivo da me prvi put neko drugi fotografiše u studiju, budući da sama sa sobom radim već deset godina, pa mi je ta promjena jako prijala. Bilo je neobično u početku dok se nisam navikla da je tu neko drugi ko me gleda iza“, kaže Tea Jagodić.
U početku je, kako priča, to sa Jelenom bila opuštena priča, da želi da fotografiše ljude i njihove ličnosti, želi da se odmakne od komercijalnog fotografisanja kojeg se zasitila.
„Spomenula je na kraju neku mogućnost kreiranja kalendara, tako da u tom momentu nisam mogla ni da zamislim da će to otići u jedan fenomenalan kalendar, a još manje da će biti izložba na bilbordima širom zemlje, što je stvarno bila nevjerovatna ideja“, dodaje Tea Jagodić.
Kako kaže, njena porodica i prijatelji su bili veoma sretni da je vide na bilbordima, te su iste fotografisali i odmah joj javili lokaciju na kojoj je njen bilbord.
„Dosta njih tom rutom ide na posao pa ih pozdravim svako jutro na ulasku u grad što mi je na kraju bilo simpatično. Kada sam se prvi put približila da fotografišem bilbord za objavu, arhivu i uspomenu i vidjela se, bila sam sramežljiva sama pred sobom, jer mi je bilo previše neobično. Kasnije mi je postalo potpuno normalno jer sam dio toga sa velikom grupom ljudi i činimo zajedno jednu fenomenalnu priču. Nisam sama iako smo svi samostalno stajali u jako velikim formatima“, objasnila je ona.
Uspješna, umjesto već viđenih lica
Ono što je primijetila je da neobična vremena u kojima smo se svi našli, tjeraju ljude da rade pozitivne stvari i da se uzdignu iznad svega lošeg.
„Ako sami ne napravimo da nam bude bolje, makar jedan dan, niko to za nas neće uraditi. Da nam je stalno dobro i sve kako treba, mislim da bi se ulijenili i ne bi uradili dosta stvari. Ova izložba na bilbordima je primjer jedne jake simbolike gdje ne trebaju daljnji komentari – umjetnici koji su „skinuli“ političare sa bilborda širom zemlje“, naglasila je Tea Jagodić.
Još jedna fotografkinja koja se ovaj put našla ispred kamere je i Tajana Dedić Starović. Za nju je ovo bilo nevjerovatno iskustvo.
„Način na koji Jelena pristupa modelu je zaista specifičan. S obzirom da sam ja i fotograf i psiholog po struci, Jelena me je „izula iz cipela“, toliko je dobra. Osjećala sam se zaista prijatno, ali i ogoljeno. Bilo je predivno kada je projekat najzad realizovan, kada su sve divne fotografije i ti predivni ljudi osvanuli na bilbordima. Osjećala sam da sam dio nečeg baš bitnog i velikog“, ispričala je ova mlada umjetnica.
Primijetila je da se javnost zainteresovala za projekat, te su ga ljudi većinom vidjeli kao nešto lijepo i simpatično.
„Mislim da se budnost i događa u kriznim vremenima. Svako pokušava da nađe neko svoje mjesto i na kraju krajeva, nekakvo objašnjenje. Nema ništa loše u tome, dokle god uspijevamo da ostanemo racionalni i dosljedni sebi i svojim uvjerenjima“, kaže ona.
Pred objektiv Jelene Medić stao je i glumac Zlatan Vidović kojem ovo iskustvo nije strano.
„Jelena Medić i ja se već dugo poznajemo, radili smo zajedno i neke pozorišne predstave koje je ona režirala, a u kojima sam ja glumio. Takođe, i ranije me je fotografisala, ali ovo je zaista bilo jedno novo iskustvo, koje je jako vrijedno za mene. Bilo mi je veliko zadovoljstvo biti dio ovog projekta. Još veće zadovoljstvo je bilo vidjeti slike uspješnih ljudi na bilbordima umjesto političara i svih tih gluposti koje nas svakodnevno zapljuskuju. Mislim da je ovo jedno veliko osvježenje za čitav naš prostor i zaista jedna prava stvar koja se desila na Jeleninu inicijativu“, kaže on.
Kultura mora da postavlja pitanja
Vjeruje da je u budućnosti potrebno mnogo više ovakvih projekata, jer se bosanskohercegovačko društvo, kako objašnjava, trenutno nalazi u nekom letargičnom vremenu koje ne nudi nikakve odgovore.
„A i sami smo nekako inertni i ne postavljamo puno pitanja. Jedan od načina da se „iskobeljamo“ iz te inertnosti i te neke ravne linije su upravo ovakve izložbe. Kultura mora da postavlja mnogo više pitanja, da sasijeca i bude društveno angažovana i da „šeta“ po tankoj ivici. Mladi ljudi treba da preuzmu stvari u svoje ruke, jer njihova energija je ono što će da pokrene i preokrene ovaj svijet koji je trenutno u veoma lošem stanju“, kaže Zlatan Vidović.
Na putu ka uspjehu, a samim tim i ovoj izložbi, Jelena Medić je napustila komercijalni rad i slijedila svoje snove.
„Hrabrost je drugo lice straha. Što je strah veći i hrabrost mora biti veća. Jasno sam vidjela da ću se razboljeti ako odbijem da prihvatim svoje sljedovanje života, a i sama pomisao na bolest mi je strašna, tako da sam to uzela kao nemanje izbora. A nemanje izbora je najjača motivacija“, kaže ona, i zahvaljuje svim umjetnicima koji su stali pred njenu kameru u ovom projektu.
Poklonili su joj povjerenje, a neki od njih su se, kako objašnjava, prepuštali lakše, neki teže, ali svi su se na kraju emotivno otvorili i sa svakim od njih je barem na čas doživjela, ljepotu punog prisustva, budnosti i povezanosti u trenutku.
„Iskustvo koje je svako od nas pojedinačno prošao, ostavilo je traga na čitavu grupu i promjene koje su se u nama dogodile neminovno će inicirati slične promjene i u posmatraču. To je ta nevidljiva snaga i ljepota umjetnosti“, naglašava Jelena Medić.
Kako objašnjava, sada je skoncentrisana na vraćanju sebe u stanje mira kako bi ispisala roman koji je započela.
„Iluzija „mijenjanja svijeta“ koju mi je izložba donijela je vrlo primamljiva pa se još, kao nekad, zaluđujem da mogu nešto spolja promijeniti. A duboko vjerujem da se sve promjene dešavaju unutra. Hvala na pitanju, probudili ste me njime. Dozvoliću si da ponovo budem inspirisana. Producent Zoran Galić iz Vizarta i ja bismo voljeli nastaviti saradnju i opet napraviti nešto magično. Vidjećemo šta život misli o tome“, rekla je autorka izložbe „Budni“.
Jelena Medić rođena je 1980. godine u Novom Sadu, a 2000. godine je došla u Banja Luku da studira, što je bio pravi trenutak da počne da traga za tim ko je ona u stvari. Završila je glumu i dramaturgiju, a sve što je u životu napravila, napravila je, kaže, igrajući se. Tema čovjeka i njegovog karaktera je, kako smatra, ona kojom će se zauvijek baviti.
