Prošlogodišnji protesti ispred Vlade Federacije BiH pokazatelji su odnosa vlasti prema rudarima koji u veoma teškim uslovima, ponekad pogubnim za život, zarađuju hljeb sa sedam kora.
Milorad Naćić, magistar inženjer rudarstva iz Ugljevika, zna kako je kada porodica ovisi o novcu zarađenom u rudniku. Naime, njegova brojna rodbina s očeve strane radila je na površinskom kopu mrkog uglja ,,Bogutovo Selo“. ,,Kao malog otac me je odveo na rudnik i kada sam ugledao sve one ogromne mašine i postrojenja i kada sam doživio moju prvu vožnju damperom, tu se javila moja želja da se bavim rudarstvom. Kako su godine odmicale na kraju sam odlučio krajem srednje škole da upišem Rudarsko-geološki fakultet u Beogradu. Na studijama sam shvatio da rudarstvo predstavlja jedan od nosećih stubova privrede svake države. Ako pogledamo oko sebe, sve što nije napravljeno od drveta, to je neki rudar iskopao“, kazao je Naćić.
Kako pojašnjava, ljudi ne bi imali auta da nije gvožđa i aluminijuma koji su iskopali rudari, ne bi imali struju koju proizvode ugljenokopi i termoelektrane, ne bi imali grijanje, bakarne instalacije, kao ni zgrade od cigle i betona koji je napravljen od određenih vrsta glina koju također eksploatišu rudari.
„Nakon studija sam se zaposlio u ugljevičkom rudniku i vidio sam da je situacija jako teška. Radi se u teškim vremenskim uslovima, a u ljetnom periodu je otežano disanje zbog prašine. Ostalim godišnjim dobima se borimo s kišom, blatom, klizavim trasama kojima voze damperi natovareni s po 120 tona, električni bageri pod naponom od 6000 volti koji propadaju i zaglavljuju se u blatu. Svaki dan predstavlja novu borbu“, ispričao je Naćić u svojoj rudarskoj priči.
Uz ugljevički rudnik, na području Republike Srpske (RS) nalazi se još šest rudnika, ali u nekima se ne radi eksploatacija uglja. Ugalj se eksploatiše na tri lokacije – Gacko (lignit), Ugljevik (mrki) i Stanari (lignit). Gacko i Ugljevik proizvode ugalj za potrebe termoelektrana (98 posto plasmana) i široku potrošnju.
Prema podacima Elektroprivrede RS, kapacitet rudnika Gacko je 2.1 milion tona uglja, a rudnika Ugljevik 1.75 miliona tona godišnje. Obzirom da su postojeći površinski kopovi na kraju rezervi, potrebno je otvaranje novih u sljedećih tri do pet godina. Potrebna je i obnova rudarske mehanizacije.
Prema podacima Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, rudnici u Federaciji BiH (FBiH) zapošljavaju 6.800 rudara, od kojih je 2.000 osoba s invaliditetom. Radnici svih sedam rudnika, koliko ih ima u FBiH, a od kojih je dio pod državnim koncernom Elektroprivrede BiH, proteklu godinu su protestovali zahtijevajući veću platu i provedbu pravilnika o radnom učinku. Na ovaj način su izašli na površinu svi problemi s kojima se rudari svakodnevno susreću.
Rudarski posao je sam po sebi težak, no položaj bh. radnika u ovoj industriji još više otežava njihovo kritično stanje koje je rezultiralo zahtijevanjem radnih prava putem štrajka. Neredovne plate, loši uslovi rada, konstantna neizvjesnost u smislu zadržavanja radnog mjesta, ali i životna opasnost daju potpunu sliku o statusu rudara.
Svi ovi razlozi bili su okidač za pokretanje protesta ispred zgrade Vlade FBiH. Da je ozbiljno stanje, dokazala je činjenica da su rudnici dugovali oko 500 miliona maraka prema poreznim upravama i fondovima zdravstvenog i penzionog osiguranja u FBiH. Ipak, višednevni štrajk je završen, a postignut je Sporazum s Elektroprivredom BiH o zahtjevima rudara.
„Ne damo vam ćumura, odjekivalo je na posljednjem protestu rudara ispred Vlade FBiH, opisujući možda i najbolje stanje u našem društvu i ekonomiji. Mnogo je razloga za sami protest, a samo jedan od razloga je novi način obračuna plata. Ono što je važnije je višegodišnji problem neuplaćivanja doprinosa koji rudarima stvara probleme za odlazak u penziju ili za odlazak ljekaru, kao i loši uslovi rada – dotrajala oprema i izostanak modernizacije čija je posljedica i slaba produktivnost rudnika“, opisuje ovu problematiku Faruk Hadžić, predavač u Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST).
Ističe da se sve više i otvorenije u javnosti priča i o ogromnom problemu bh. društva, a to je višak administrativnog osoblja. ,,Da nije pitanje rudara došlo na dnevni red, možda ne bismo ni saznali da u rudnicima ima oko 2.200 administrativnih radnika viška, a da pri tom nedostaje kopača. Ovaj ogromni višak administracije osjetno smanjuje lošu produktivnost rudnika“, objašnjava Hadžić.
Šerifa Buševac, inženjerka geologije i studentica magistarskog studija na Rudarsko-Geološko-Građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli opisuje rudare kao ljude sa srcem poput planine.
„Najvećem broju humanitarnih akcija odazvali su se upravo rudari. Energetska tranzicija, prenamjena rudničkih prostora, zbrinjavanje rudara jedan je od gorućih problema, kako u svijetu tako i u našoj državi. Tražeći samo svoja prava i ono što im pripada nailaze na nerazumijevanje vlasti“, pojasnila je Buševac.
Kako opisuje, rudari svaki dan odlaze na posao da bi sebi i svojoj porodici donijeli hljeb sa sedam kora na njihov, već ionako skroman stol. Dok zvaničnog broja poginulih rudara nema, oni iz dana u dan se bore za opstanak. Zbog toga je potrebno stalno podsjećanje na njihovu žrtvu koju ulažu za bolja radničkih prava u BiH.
