Revitalizacija hercegovačkog duhana – sjećanje na tradiciju

Foto: Alem Bajramović

Klima i tlo u Hercegovini pogoduju razvoju jedne od najkonzumiranijih biljaka – duhana, takozvanog „žutog zlata“, koje je osiguravalo financijske prihode brojnih hercegovačkih obitelji. Dok se pokušava vratiti prepoznatljivost hercegovačkog duhana, sjećanje na tradiciju je ovjekovječeno otvaranjem Muzeja duhana u Ljubuškom. 

Potražnja za hercegovačkim tipom duhana od velikih duhanskih divova poput BAT, Philip Morissa, JTI i Imperial je veoma mala ili uopće ne postoji. Lokalna sorta poluorijentiranog tipa davno je izbačena iz receptura blend cigareta. Zbog toga privatni kapital još nije prepoznao mogućnost profita. 

Federalni agromediteranski zavod Mostar ima nastojanja da se ide u revitalizaciju proizvodnje hercegovačkog tipa duhana ali isključivo kao rezani duhan u različitim pakiranjima, u početku za bh. tržište i susjedne zemlje, a ukoliko potražnja poraste može se razmišljati i o drugim državama. 

Institut za intelektualno vlasništvo BiH je izdao rješenje o pravu na ime podrijetla udruzi „Duvan Hercegovački Ravnjak“. Ipak, dok ne dođe do konkretnih pomaka svi zainteresirani mogu se prisjetiti nekadašnjeg hercegovačkog identiteta i prepoznatljivosti Hercegovine kao regije kroz antikvitete u Muzeju duhana u Ljubuškom. 

Nekadašnje srce „žutog zlata“

Duhan se na prostoru Hercegovine pojavio u 17. stoljeću, a uz pomoć uvođenja državnog monopola tadašnje Austro-Ugarske, dobio je veliki značaj i potporu za proizvodnju. Danas je sorta duhana Hercegovački ravnjak zaštićeni proizvod geografskog porijekla na listi Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO). Duhan u Hercegovini je bio srce „žutog zlata“, a uzgojem ove biljke hranile su se i školovale mnoge generacije. 

Benjamin Tomić, vlasnik jedinog muzeja duhana u regiji – muzeja duhana u Ljubuškom –  pojasnio je da je uzgoj duhana bio mukotrpan posao jer se sve radilo ručno i cijele obitelji su sudjelovale u uzgoju duhana. Danas, u Bosni i Hercegovini ostale su samo tri otkupne stanice duhana, a zatvorene su sve tvornice koje su postojale. Posljednja otkupna stanica duhana u Hercegovini je zatvorena prije deset godina u Stocu.

Unutrašnjost Muzeja duhana u Ljubuškom (foto: Alem Bajramović)

Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar kazao je da je 1985. godine procjena otkupa duhana u Ljubuškom iznosila 1.200 tona ili cca pet milijuna tadašnjih njemačkih maraka, što bi preračunato na današnje vrijednosti bilo četiri ili pet puta više.

„Nemamo iluzije da ćemo vratiti predratne količine proizvodnje, ali nam je cilj proizvesti premium proizvod, prepoznatljive kvalitete i tradicije u potrošnji, a koji će opet imati visoku cijenu”, kazao je Ivanković. 

Prema njegovim riječima, cilj je uzeti stvar u svoje ruke ili jednostavnije kazano – primarna proizvodnja – prerada (rezani duhan i pakiranje) – tržište (prodaja) bi bili u jednom pravnom subjektu. ,,Naša nastojanja idu u smjeru revitalizacije proizvodnje hercegovačkog tipa duhana isključivo kao rezani duhan u različitim pakiranjima. U početku je namjena bh. tržište i susjedne zemlje, a ukoliko bi potražnja porasla moglo bi se razmišljati i o drugim tržištima“, kazao je Ivanković. 

Tomić je mišljenja da proizvodnja duhana u BiH više nikada se neće revitalizirati zbog problema u zaštiti domaće proizvodnje te da je nemoguće konkurirati duhanskim tvrtkama koje imaju isti ili bolji način tretiranja po pitanju akciza i poreza na duhan i duhanske prerađevine.

Duhan je svugdje u svijetu monopol države, značajan izvor prihoda u proračunu, a proizvodnja se odvija po strogo utvrđenim pravilima i tržište je praktično isključeno. Međutim, u Bosni i Hercegovini nakon tranzicije društva iz socijalističkog u otvorenu liberalnu ekonomiju, Ivanković je kazao da svi segmenti uzduž lanca nisu pod monopolom. 

Odnos primarni proizvođač i organizator otkupa (duhanske stanice), kako je naveo Ivanković,  odvija se putem ugovora, ali na tržišnim načelima: ,,Svake godine se praktično potpisuju ugovori (duhanski izraz: kontrahaža) između organizatora otkupa i primarnih proizvođača duhana (OPG) i ugovaraju cijene na koje država ne utječe. U bivšem sustavu država je određivala otkupne cijene sirovog (nefermentiranog) duhana u listu”. 

U Bosni i Hercegovini ostale su još tri otkupne stanice duhana.(Foto: Alem Bajramović)

Individualni proizvođači, a i države u cjelini nastoje diferencirati svoje proizvode i regije, odnosno lokalitete na tržištu, kako bi postali prepoznatljivi i konkurentni. U tom kontekstu, u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH, navode da hercegovački duhan može biti jedan od prepoznatljivih elemenata hercegovačkog identiteta, koji može upotpuniti prepoznatljivost Hercegovine kao regije. „Hercegovački duhan je kroz povijest stekao reputaciju kvalitetnog duhana koji je bio poznat i izvan granica Bosne i Hercegovine”, naveli su iz Instituta.

Hercegovački duhan – turistički proizvod

U projektu „Revitalizacija proizvodnje hercegovačkog tipa duhana“, hercegovački duhan je predstavljen kao turistički proizvod čija bi prodaja bila isključivo rezani duhan za motanje. Voditelj tima koji je izradio projekt je bio Ivanković, ali nisu uspjeli dobiti podršku potencijalnih investitora. Svjesni da većina današnjih potrošača ne zna tehniku motanja duhana u projektu su planirali jednu aktivnost pod radnim naslovom „Škola motanja duhana“. 

S obzirom da je riječ o turističkom proizvodu, Ivanković je kazao da je logična ideja bila osnivanje muzeja hercegovačkog duhana. 

U svibnju ove godine u Ljubuškom je otvoren muzej duhana u bivšoj tvornici cigareta, koji je ujedno i jedini u regiji. U sklopu muzeja je restoran „Tabak“ koji je ispunjen antikvitetima – igle, avani za rezanje duhana, vaga, kuke i konci na koje se nizao duhan, sušio i tome slično. 

Tomić, vlasnik muzeja, ispričao je da su nakon što su tehnički opremili objekat, angažirali akademskog kipara i dizajnera Roberta Alilovića koji je predložio da sakupe što više antikviteta iz cijele regije. „Tako da smo mjesecima po cijeloj regiji (BiH, Hrvatska, Srbija, Slovenija, Crna Gora) kontaktirali kolekcionare, pretražili oglasnike, registrirali se na portale gdje se vrše aukcije za antikvitete i sl. Otkupili smo sve što je bilo u ponudi, tako da smo iskupili kolekciju za koju mislimo da je nemoguće da je netko ponovi”, kazao je Tomić. 

U sklopu Muzeja otvoren je i restoran Tabak. (Foto: Alem Bajramović)

Prema njegovom pojašnjenju, u muzejskom djelu su nastojali iskupiti antikvitete počevši od vremena Austro-Ugarske pa sve do danas. „Tako da imamo izložene antikvitete i iz vremena Austro-Ugarske, Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Kraljevine Jugoslavije pa sve do dana današnjeg. Usput smo se dotakli i svjetske povijesti duhana, poput poznatih svjetskih konzumenata duhana i duhanskih proizvoda, nekadašnjih svjetskih reklama za razne duhanske proizvode, dok se duhan još nije promovirao kao proizvod koji je štetan za zdravlje, te smo se dotakli i Kube, odnosno reklama za kubanske cigare i sl.”, opisao je Tomić.

Prvi pokušaj otvaranja muzeja duhana datira iz 1989. godine, kada je Fabrika duhana Mostar iskupila određenu kolekciju antikviteta i u sklopu tvornice su htjeli da naprave muzej, ali kolekcija je uništena u ratu i to se nikad nije realiziralo. Drugi pokušaj otvaranja muzeja, prema Tomiću, bio je od Federalnog agro-mediteranskog zavoda Mostar, ali nije siguran zašto ideja nije realizirana.

Kristina je obučena dopisnica Balkan Diskursa iz Ljubuškog koja u svojem fokusu rada istražuje ljudska prava, postkonfliktno društvo i rodne stereotipe. Magistrirala je novinarstvo i informatiku/informatologiju na Sveučilištu u Mostaru. Surađuje s nevladinim organizacijama Oštra Nula, Forum ZFD i ONAuBIH. Članica je Udruženja “BH Novinari” i dobitnica njihove nagrade za najbolji studentski rad o radnim pravima novinara.

Vezani članci

Američka borba za reproduktivna prava iz perspektive Bosne i Hercegovine
Borba za reproduktivna prava je jedna od najvećih borbi za osnovna ljudska prava u 2022. godini. Aktivisti i u razvijenim i u zemljama u razvoju dijele isti strah dok se njihove vlade polahko vraćaju na prethodno uspostavljena zakonska prava.
Inkluzija na djelu: Nova energija i snaga u „Zmajevom srcu“
„Nisam pio bolje kafe“, „Bravo majstore, svaka čast“, „Jao, kako ti je kafa bila dobra, svaka čast!“

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu