“Presretnuti razgovori: Pripreme za rat” autora Hikmeta Karčića, Emira Suljagića i Seada Turčala je knjiga koja je 09. januara ove godine predstavljena u Sarajevu, a u kojoj se nalazi niz presretnutih razgovora, odnosno pisanih transkripata, vođenih u periodu od maja 1991. do marta 1992. godine između srpske političke i intelektualne klase koje je snimila Služba državne bezbjednosti Bosne i Hercegovine, a iz kojih je analizom vidljivo kako su se pripremali za rat u Bosni i Hercegovini.
Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, autori su istaknuli da su tokom izrade ove knjige koristili kolekciju dokumenata, presretnutih razgovora, audio i pisanih transkripata između gotovo svih učesnika udruženog zločinačkog poduhvata koji je kasnije rezultirao formiranjem entiteta Republika Srpska.
„Promocija knjige “Presretnuti razgovori: Pripreme za rat” na današnji datum [09. januar] nije slučajna. Samo 14 kilometara od nas, proslavlja se početak priprema za rat, institucijalizacija etničkog čišćenja, zločina protiv čovječnosti i genocida. Obilježava se neustavni dan Republike Srpske“, kazao je Sead Turčalo, jedan od autora knjige i dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Emir Suljagić, autor knjige i direktor Memorijalnog centra Srebrenica, zahvalio se pripadnicima Službe državne bezbjednosti Bosne i Hercegovine, patriotama koji su radili svoj posao, pokazali kako se koriste instrumenti države za njenu zaštitu i snimili razgovore resora Državne bezbednosti Srbije (današnje BIA-e) jer se u historiji nije desilo da jedan šef državne bezbjednosti jedne države bude prisluškivan dok organizuje napad na drugu državu i zločine u njoj.
Memorijalni centar Srebrenica će kao nastavak ovog projekta objaviti online platformu na kojoj će svi razgovori biti na raspolaganju u online formatu i u pisanom obliku na bosanskom i engleskom jeziku.
Uvid u planiranje napada i uništenje
„Svi lideri udruženog zločinačkog poduhvata koji je na kraju rezultirao formiranjem entiteta Republika Srpska su snimljeni ovdje. Mislim da je jako mnogo ljudi, od Joje Tintora i izvjesnog Koprivice do Miloševića, Karadžića, Jovice Stanišića, Gojka Đoge koji su sa Karadžićem strastveno maštali kako će Sarajevo biti karakazan u kojem će biti ubijeno 300.000 muslimana i tako dalje. Dobrica Ćosić je tu […]“, kazao je Suljagić, naglasivši da su ti ljudi aktivno davali savjete i aktivno huškali, pogotovo Karadžića da će biti historijska ličnost koja zaokužuje historijsku ideju ujedinjenja Srba nakon što je ujedinjenje južnih Slavena propalo.
Suljagić je naglasio da ne postoji bolji uvid u stanje svijesti srpske političke i intelektualne klase od ovih razgovora, razgovora koje su oni vodili vjerujući da razgovaraju samo jedni s drugima, da tu nema trećeg, potpuno opušteni planirajući otvoreno napasti drugu zemlju i uništiti njeno nesrpsko stanovništvo.
Preko presretnutih razgovora, kako je dodao, mapira se srpska politika, locira vrijeme i prostor i identificiraju akteri i njihova namjera.
Edina Bećirović, profesorica na fakultetu Kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu i istaknuta stručnjakinja u oblasti genocida, za knjigu je kazala da je neprocjenjiv historijski doprinos za razumijevanje genocidne namjere i dinamike upriličene agresije na Bosnu i Hercegovinu.
„Analiza ovih razgovora koje su za nas uradili Suljagić, Karčić i Turčalo u periodu između maja 1991. i marta 1992. zajedno sa selekcijom transkripata je jedinstven dokument koji daje uvid bez presedana u današnjoj povijesti o tako detaljnom i temeljitom planiranju raspada jedne zemlje i planiranja genocida“, kazala je Bećirović, istaknuvši koliko razgovori daju značajan doprinos za komparativne studije genocida posebno u polju koje analizi genocida pristupa iz ugla počinitelja.
Hikmet Karčić, autor knjige i stručnjak za genocid, kazao je da u ovoj knjizi nisu stavljeni svi presretnuti razgovori već dio jer bi bila u suprotnom ogromna knjiga, zahvaljujući se kolegama iz Memorijalnog centra Srebrenica koji su bili tehnička i istraživačka pomoć.
Pojasnio je da u presretnutim razgovorima se može vidjeti uloga akademske zajednice, od toga šta da rade do terminologije koju će koristiti i tako dalje. U budućnosti će biti nastavljen ovaj projekat, a sve će biti prevedeno na engleski jezik.
Kolektivna traumatizacija
Uz knjigu “Presretnuti razgovori: Pripreme za rat” na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu promovisana je knjiga “Torture, Humiliate, Kill: Inside the Bosnian Serb Camp System” autora Hikmeta Karčića, koja predstavlja istraživanje o logorima u Bosni i Hercegovini, što je prvo takvo istraživanje na ovim prostorima. U knjizi se opisuju logori u Bijeljini, Prijedoru, Bileći i Višegradu, u kakvim su okolnostima ti logori nastajali, ko je imao upravu nad njima i u kakvim uslovima su boravili zatočenici.
„Ova knjiga predstavlja istraživanje o logorima u Bosni i Hercegovini koji su postojali od 1992. do 1995. godine. Ove dvije knjige danas smo promovisali i zapravo to je naš odgovor na provokacije. Naš odgovor je naukom“, rekao je Karčić.
Profesorica Bećirović je istakla da su obje knjige neprocjenjiv historijski doprinos za praćenje razvoja genocidne namjere i agresije na Bosnu i Hercegovinu ali umjesto da se ovakvi transkripti koriste u obrazovnom i sigurnosnom sistemu kao temelji postojanja genocidne namjere, ratni zločinci se još uvijek slave kao heroji. „Ne možemo reći da se radi o laži već o masovnoj samoobmani o herojstvu kao motivu za genocid koji najviše košta taj isti narod. Poricati se može samo ono što se zna“, istakla je Bećirović.
Profesor Jasmin Medić je kazao da su prije knjige “Torture, Humiliate, Kill: Inside the Bosnian Serb Camp System” o logorima pisali bivši zatočenici opisujući torture kroz koje su prolazili tokom zatočeništva. Prema njegovim riječima, logori nisu nastajali spontano jer se više mjeseci vršila priprema, samo se razlikuju po broju ubijenih i količini brutalnosti kojoj su bili izloženi zatočenici. Na pitanje zašto su postojali logori, Medić je kazao da je to zbog kolektivne traumatizacije.
„Izazivanje kolektivne traumatizacije kod zatočenika [je vršeno] sa ciljem da ih dolazak u zavičaj ponovno vraća u period kada su doživjeli teške torture i da to bude glavni razlog da se nikada ne odluče na povratak“, kazao je Medić, istaknuvši da ih na torture podsjećaju i mjesta na kojima su uhvaćeni, gdje su razdvojeni od porodica. Isto tako, kolektivnoj traumatizaciji kumuje i to što je velika vjerovatnoća da će tokom boravka ponovno se susresti sa ljudima koji su zlostavljali njih ili njihove prijatelje ili članove porodice.
O važnosti ovih knjiga govorio je i Hariz Halilovich, profesor sa RMIT Univerziteta (Royal Melbourne Institute of Technology). „Ono što je nekad izgledalo trivijalno, ležerno, banalno, danas se institucionalizira, mislim na zlo koje je započelo, pripremama, razgovorima“, pojasnio je Halilovich, dodavši da je prilikom čitanja transkripata primijetio ležernost prilikom obavljanja razgovora, koja u Hikmetovoj knjizi iz ležernosti prelazi u brutalnost.
Promocija obje knjige na 09. januar je bila simbolična. Dok jedni i dan danas slave ideju o stvaranju etnički čiste srpske države, postoje i oni koji svim silama se trude da se zlo ne ponovi.
,,Kada neko slavi genocid i njegove posljedice, kaže nam da je nasilje u redu i to povećava vjerovatnost novog nasilja. Kada se slavi nasilje i genocid onda pate žrtve. Zato treba podizati svijest. Podsjećajući se na posljedice genocida jedino tako možemo da ga spriječimo. Pamćenje ima ograničen rok trajanja jer se sve manje sjećamo onoga što je prije bilo. Bez sjećanja gubimo spoznaju o svemu. Živimo sa okom prema budućnosti i nastojmo se pozabaviti onim što se dešavalo prije“, kazao je profesor Turčalo.
