Više od stotinu mladih iz zemalja bivše Jugoslavije u jedinstvenom djelu “Zajednički narativi” Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatske, iznijelo je svoja viđenja o najkontroverznijim događajima devedesetih, prethodno odlazeći na mjesta stradanja, razgovarajući sa žrtvama i svjedocima, kao i istražujući dostupne podatke, a kako bi potakli zajednički dijalog, razumijevanje i slaganje oko „zajedničkog minimuma“ s ciljem okretanja ka budućnosti.
Mladi iz država obilježenih ratom ostavljeni su na milost dominantnim nacionalističkim diskursima i ratnohuškačkoj retorici, koju predstavnici vladajućih političkih opcija nemilosrdno koriste za manipulaciju i skoro tri desetljeća od rata. Postoji nekolicina nevladinih organizacija u zemljama bivše Jugoslavije koje su svoje djelovanje posvetile mirovnom aktivizmu, okupljaju mlade ljude iz država regiona, potiču njihovo umrežavanje i razmjenu iskustva. Jedna od njih je Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR Croatia) koja postoji kao regionalna mreža organizacija koje djeluju autonomno i međusobno nezavisno, sa sjedištima u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu.
Branka Vierda, programska direktorica YIHR Croatia kazala je da oni koji su politički odgovorni ne poduzimaju i ne provode politike koje bi teret nošenja s prošlošću maknuo s leđa „poslijeratnih“ generacija.
,,Ostavljeno im je u nasljeđe nepostojanje stabilne, smislene i odgovorne politike koja razumije i njeguje međuetničku, međunacionalnu, ljudsku suradnju i solidarnost. U naše etničke i nacionalne identitete upisana su značenja koja se oslanjaju na revizionističke politike koje dominiraju u priči o devedesetima“, pojasnila je Vierda, istaknuvši da ono kako doživljavamo sami sebe i ostale pripadnike svoje zajednice uvelike doprinosi onom kako ćemo se odnositi prema drugim zajednicama.
YIHR se od svog osnivanja 2008. godine odupire nacionalističko-revizionističkim politikama vladajućih ukazujući na činjenice ustanovljene pred sudovima i na tribunalu, te čuvajući sjećanje na zaboravljene (ili negirane) civilne žrtve rata. Kako bi poslijeratnim generacijama osigurali siguran prostor da se njihovi glasovi i različite perspektivi čuju, nastaje projekt, a kasnije i knjiga “Zajednički narativi” u izdanju YIHR Croatia.
Kao okvir nastanka “Zajedničkih narativa” je razmišljanje i osobno iskustvo Maria Mažića, osnivača Inicijative mladih za ljudska prava, koji je mladima sa područja bivše Jugoslavije omogućio da se njihova viđenja ratnih sukoba zapišu u jedinstvenom djelu zajedničkih narativa o najkontroverznijim događajima devedesetih.
Knjiga je djelo preko 100 mladih aktivista/kinja iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore. Na konferenciji “Bring Your Own History” koja se održala u Beogradu mladi su donijeli fonografiju koja po njima najbolje simbolizira ratove devedesetih. Cilj konferencije bio je da se mladi međusobno upoznaju i sudjeluju na predavanjima stručnjaka u području politika sjećanja, kulture sjećanja, povijesti itd.
Mladi su aktivni i spremni za dijalog
Proces i dolazak do “zajedničkih narativa” uključivao je odlaske na mjesta stradanja, razgovore sa žrtvama i svjedocima, te desk research o dostupnim podacima o činjenicama utvrđenim pred domaćim i međunarodnim sudovima te iz ostalih relevantnih izvora.
Kako je kazala Vierda, najteže je bilo mlade, nakon odlazaka na mjesta stradanja, lišiti krivnje koju su osjećali zbog zločina počinjenih “u njihovo ime”. Mentorska podrška sudionicima dolazila je isključivo od strane Inicijative mladih, a nisu imali psihologe koji bi na stručniji način znali pristupiti takvim situacijama. „Upravo to bio je i glavni motiv za nastavak, pokušaj, da osnažimo mlade da svoj život nastave oslobođeni od krivnje, ali svjesni odgovornosti koje imaju da svojim doprinosom utječu na neponavljanje takvih događaja u budućnosti. Mislim da smo u tome uspjeli“, smatra Vierda.
Pojedinci i pojedinke koji su radili na knjizi “Zajednički narativi” pisali su o antiratnim prosvjedima i kulturnoj sceni devedesetih, pronalazili su pozitivne primjere pojedinaca i organizacija koje su radile na čuvanju mira, pružali/e otpor ratu – što pokazuje njihovu otvorenost ka dijalogu, interes i želju da pokušaju razumjeti što se događalo devedesetih.
Potrebno je, prema Vierda, da sve generacije koliko u okviru svojih prilika mogu, utječu na to da ne njeguju kulturu nacionalizma i povijesnog revizionizma, da osvijeste svoju društvenu odgovornost i utječu na izgradnju boljeg i solidarnijeg društva bilo kroz pojedinačne napore, podršku ili sudjelovanje u organizacijama civilnog društva, bilo kroz rad u političkim strankama ili generalno djelujući kroz institucije kojih su dio.
Dora Pavković je radila na knjizi “Zajednički narativi” i mišljenja je da su zajedno uspjeli pokrenuti dijalog, ostaviti predrasude po strani i pokušati vidjeti i razumjeti „onu drugu stranu“.
,,Upravo ono što smo mi ostvarili među sobom, uspjeli smo prenijeti i na tu makro razinu, tj. konačni rezultat – knjigu “Zajednički narativi” koja jasno pokazuje kako o istom događaju postoje različite percepcije, nekoliko priča, odnosno više narativa. Po meni je upravo to cilj: shvatiti to da imamo različite poglede na iste događaje, a pokušati se razumjeti i složiti se oko nekog zajedničkog minimuma radi okretanja ka budućnosti“, pojasnila je Dora.
Jasmina Đapo, pravnica porijeklom iz Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, kazala je da politika još uvijek nameće narative i manipulira i mladima i stvarima, vješto se vraćajući na teme ratnih zbivanja devedesetih. „Mladi su naša budućnost, stoga je veoma opasno sijanje netrpeljivosti“, istakla je Jasmina.
Ona je sudjelovala na brojnim konferencijama o tranzicijskog pravdi u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, te nekoliko puta u Den Hague, gdje je dolazila na poziv Geoffrey Nice, tadašnjeg tužitelja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, a koji je radio na predmetu protiv Slobodana Miloševića, predsjednika Republike Srbije, koji je preminuo prije okončanja suđenja.
Jasmina je pojasnila da su na poziv tužitelja Nice u Den Hague bili okupljani mladi pravnici iz cijelog svijeta s ciljem upoznavanja sa radom Tribunala, sudskim procesima ali i da bi se potaknuo dijalog mladih iz cijelog regiona o ratnim zbivanjima 90-ih.
,,Takvi projekti bi rezultirali zaista pozitivnim ishodom, sudionici bi dobili jednu novu perspektivu, te razvili i nova prijateljstva sa svojim vršnjacima, pripadnicima drugih naroda. Problem je bio što su se za sudjelovanje u ovakvim projektima odazivali uvijek isti mladi ljudi, ili oni koji su bili već otvoreni za dijalog, dok je teško potaknuti one mlade kojima bi zaista trebalo da dobiju uvid u ove teme i koji još uvijek nisu prihvatili ideju zajedništva i tolerancije na našim prostorima“, kazala je Jasmina.
Stečena znanja naše sugovornice, kao i drugi mladi primjenjuju u polju ljudskopravaškog ili studentskog aktivizma, što je jedan od načina kako doprinose pomirenju u zemljama regiona i predstavljaju novu, svježu snagu promjene.
,,U Brčkom sam bila dio generacije koja se vratila u grad sa raznih strana nakon ratnih zbivanja, te sam bila dio tih začetaka pomirenja i vraćanja u suživot, te oživljavanja ideje multietičnosti. Sjećam se kako je to kod nas mladih relativno brzo išlo, ubrzo smo shvatili koliko smo zapravo slični, prijateljstva su vrlo brzo formirana, a svi pokušaji razdvajanja su najčešće, nažalost, dolazili od strane političara i starijih generacija koje su direktno sudjelovale i proživjele ratne okolnosti“, dodala je Jasmina.
Ona smatra da je bitno da mladi mogu neovisno formirati svoja mišljenja, da im se pruži nova i objektivna perspektiva o ovim temama, te da čuju i glas drugih i da ih se potakne na međusobni dijalog. „Sve se to može postići i u okviru školskog sustava, ali i projekata nevladinih i vladinih organizacija“, istaknula je Jasmina.
Institucije trebaju početi slušati mlade
Kako bismo kao društva napredovali i usmjerili se na sadašnjost i mladima koji dolaze osigurali budućnost koja će biti bolja od huškačkog vraćanja u vrijeme ratnih sukoba 90-ih, važno je da, na individualnoj i kolektivnoj razini se otvorimo. Da naučimo slušati, kritički razmišljati i suočiti se sa kompleksnim shvaćanjima povijesti – što nam poručuje preko 100 mladih ljudi iz regiona koji su stvorili “Zajedničke narative”.
Vierda smatra da institucije ako se prestanu držati nacionalističkog revizionizma, mogu puno naučiti od današnjih, „poslijeratnih“ generacija.
,,Mogu se naučiti inkluzivnom dijalogu, kritičkom razmišljanju, odgovornom shvaćanju prošlosti kao zalogu za kreiranje bolje budućnosti, te tome da se ne skrivaju iza nacionalnih mitova i ideologija koje nose samo dodatne terete i međusobne isključivosti“, poručuje Vierda.
