Seksualno nasilje počinjeno u konfliktu (CRSV) neosporno ima trajne posljedice kako za preživjele, tako i za njihove porodice ali prema izvještajima nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini, proces memorijalizacije i javno priznanje zločina veliki su doprinos procesu postizanja pravde i korak naprijed ka njihovoj integraciji u društvo.
U trećem i posljednjem dijelu ove serije članaka bavit ćemo se CRSV-om u zajednici, fokusirajući se na mjere koje su na snazi u BiH a koje bi Ukrajina mogla koristiti i šta bi mogla naučiti iz bosansko-hercegovačke društvene stvarnosti.
Ne postoji jednostavan recept za oporavak postkonfliktnog društva, a prema Mattiasu Steifelu, osnivaču i potpredsjedniku Interpeacea – Međunarodnog saveza za izgradnju mira, „izazov ponovne izgradnje društva nakon rata mnogo je složeniji i teži od zadataka okončanja konflikta“.
Za preživjele CRSV-a, jedan dio procesa ozdravljenja je pravna pravda, zatim pravo na rehabilitaciju, oštetu i garanciju neponavljanja (Zečević, 2022). Uz to, za neke preživjele proces memorijalizacije i javno priznanje zločina su veliki doprinos postizanju pravde i korak ka njihovoj integraciji u društvo (TRIAL International, Vive Žene, GSF, 2022). Također je važno prepoznati da CRSV ne utiče samo na preživjele i njihove porodice, već ima i dugotrajne posljedice za cijele zajednice i društvo (TRIAL, 2021).
Jedan od načina na koji se bh. društvo snalazilo u postkonfliktnoj izgradnji je bio i PSVI – Inicijativa Ujedinjenog Kraljevstva za sprečavanje seksualnog nasilja koja je rezultirala međunarodnim protokolom za dokumentivanje i istraživanje seksualnog nasilja.
Ujedinjeno Kraljestvo je jedina zemlja koja ima odjeljenje posvećeno CRSV-u i njegovoj prevenciji, a izdvajali su sredstva i za organizaciju TRIAL, koja je uspješno zagovarala značajnu presudu UN-ovog Odbora protiv mučenja koja uređuje obaveze država prema osobama koje su preživjele seksualno nasilje i daje organizacijama osnovu za rad (Her (or His) Majesty's Govrnment, 2020).
Jasna Zečević, predsjednica udruženja „Vive Žene“ koja je bila uključena u inicijativu PSVI kazala je da „činjenica da je inicijativu PSVI predvodila Angelina Jolie izazvala je pozornost i građana i vlasti“ zbog čega se može zaključiti da je „PSVI bio učinkovit u smislu da je bio dobar za vidljivost preživjelih“.
Nezavisna komisija za pomoć (Independent Commission for Aid Impact (ICAI)) koja radi na poboljšanju kvalitete razvojne pomoći Ujedinjenog Kraljevstva putem nezavisnog nadzora, utvrdila je da najbolji primjer trajnog učinka dolaze iz BiH. Međunarodni protokol je pružio potrebnu strukturu za omogućavanje korištenja informacija koje su prikupile nevladine organizacije i pružatelji usluga, procesuiranje pojedinačnih slučajeva i osiguranje pravne zaštite putem sudskih ili kvazisudskih mehanizama, podnošenje dokumentacije prikupljene u skladu sa standardima međunarodnih tijela za provođenje zakona, istražnim i pravosudnim tijelima, sigurna pohrana dokaza za kasnije upotrebu u procesima odgovornosti i tranzicijske pravde i korištenje dokaza za pomoć preživjelima u podnošenju izvansudskih zahtjeva. (ICAI ,2020)
Stigmatizacija, osuda i poniženje
CRSV ima trajne posljedice za one koji su njime izravno pogođeni. Izvještaj koji su objavili Medica Zenica iz Bosne i Hercegovine i njemačka nevladina organizacija Medica Mondiale ispitale su trenutne izglede za preživjele CRSV-a u BiH. Rezultati su govorili o kulturološkim barijerama s kojima se danas suočavaju preživjele: „Više od 70 posto učesnica izjavilo je da silovanje i dalje uveliko utiče na njihove živote, a 56,5 posto žena izjavilo je da su njihovi muževi ili partneri znali za iskustvo silovanja“ (Medica Mondiale i Medica Zenica, 2014).
Nedavni slučajevi femicida i neuspjeh pravnog sistema da procesuira zločine nasilja u porodici pokazuju da patrijarhat nastavlja oblikovati društvo u BiH. Prema izvještaju OSCE-u iz 2018. godine, 25 posto žena je izjavilo da je porodično nasilje privatna stvar i da se njime treba baviti unutar porodice.
U društvu koje prava žena smatra sekundarnim problemom, žene žrtve nasilja nose se s stigmatizacijom, osudom i poniženjem. Posramoćivanje i obespravljivanje ovih žena bilo je i nastavlja biti štetno za napore u izgradnji mira u zemlji.
Marginaliziranje iskustava onih koji su patili posebno je očita kod djece rođene nakon silovanja. Ne postoji zakon na nivou BiH koji prepoznaje djecu rođenu nakon zločina silovanja i stoga se ta djeca i dalje suočavaju sa stigmatizacijom i administrativnim preprekama. Nedavni napori usmjereni su na borbu protiv toga. Distrikt Brčko prvi je zakonski priznao prava djeci rođenoj nakon silovanja u julu prošle godine i ovo je jedan od prvih slučajeva zakonskog priznanja u svijetu. Nacrt zakona kojim su regulisana prava djece koja su rođena nakon silovanja na području Federacije BiH je također usvojen i prošao je javnu raspravu a ove godine se očekuje njegovo usvajanje u formi prijedloga zakona o zaštiti civilnih žrtava rata u Federaciji BiH.
Inicijativa “Ime jednog roditelja” koju je 2019. godine pokrenulo Udruženje „Zaboravljena djeca rata“ također se bori za veće priznanje ove djece. U Federaciji BiH, zahvaljujući Inicijativi i uloženim naporima, 15 općina promijenilo je diskriminirajući zahtjev da se na dokumentima navode imena oba roditelja, tako da je sada dovoljno ime samo jednog roditelja (TRIAL International, Vive Žene, GSF, 2022).
Preživjeli muškarci također su zanemareni u mnogim raspravama o CRSV-u. Elissa Helms, vandredna profesorica na Centralnoevropskom univerzitetu, tvrdi da ideja o ranjivim muškim tijelima “nije prirodna” u bh. društvu, zbog čega ne postoje mehanizmi za podršku muškim žrtvama (Helms, 2003). Trenutno, oni koji su preživjeli CRSV kao pripadnici oružanih snaga, bilo na borbenim ili neborbenim položajima, nemaju pravo na status žrtve rata ni po jednom zakonskom okviru administrativnih jedinica BiH (TRIAL International, Vive Žene, GSF, 2022). Štoviše, budući da status ratnog zarobljenika nije regulisan zakonima o civilnim žrtvama rata, muškarci koji su doživjeli CRSV kao ratni zarobljenici ostaju bez ikakvih mehanizama za priznavanje statusa žrtve (TRIAL International, Vive Žene, GSF, 2022).
Razni izvještaji iz Ukrajine pokazuju da su muškarci također izloženi CRSV-u u ovom sukobu. Stoga je u budućnosti ključno osigurati da te žrtve budu priznate i da im se daju ista prava i pristup pravdi kao i ženama.
Kompenzacijske prepreke
U BiH su osobe koje su preživjele CRSV ekonomski ranjive, a mnoge žive na granici siromaštva ili ispod nje (UN Women, 2015). Finansijske teškoće jedna su od glavnih prepreka za postizanje učinkovite rehabilitacije za preživjele i njihove porodice (TRIAL International, Vive Žene, GSF, 2022).
Istraživanje iz 2022. ʻWe Raise Our Voicesʼ koju su objavili TRIAL International, Vive Žene i Global Survivors Fund navodi da preživjelima nije nadoknađena šteta koju su pretrpjeli i da su se neke preživjele osjećale dodatno viktimizirane od strane pravosudnih institucija u svojim pokušajima traženja odštete.
Bh. pravni okvir naknadu štete obrađuje u četiri zakona o kaznenom postupku, državni, entitetski i na nivou Brčko distrikta. Značajan slučaj iz 2015. bio je prvi put da je naknada dodijeljena žrtvi i prekretnica za BiH u vezi s naknadama preživjelima.
Međutim, postoji nekoliko problema s trenutnim postupkom naknade koji ograničavaju njegovu učinkovitost. U korijenu ovih problema je nedostatak dosljednog mehanizma među sudovima, što znači da je primjena zakona nedosljedna u cijeloj zemlji. Sudovi na nižim nivoima i dalje smatraju odštetne zahtjeve faktorom koji oteže suđenja, pa ne čudi da su u BiH niži sudovi samo dva puta dodijelili odštetu – jednom u Doboju i jednom u Novom Travniku (TRIAL, 2022).
Nadalje, ne postoji mehanizam kojim bi državni ili entitetski sudovi mogli prisilno izvršiti isplatu odštete žrtvi. Vjerojatno je ovo glavni nedostatak u trenutnom procesu naknade štete u BiH. Uz ovu nemogućnost naplate odštete, posebno na razini entiteta, preživjeli ostaju bez ključnog elementa procesa ozdravljenja.
U procesu ozdravljenja, nevladine organizacije radile su na poticanju konstruktivnog dijaloga između preživjelih i njihovih bližih. Istraživanja su pokazala da kulture šutnje rezultiraju transgeneracijskim učincima traume preživjelih na njihovu djecu i porodice (Medica Mondiale i Medica Zenica, 2014). Naprimjer, projekat Fondacije CURE ‘Progovori o nasilju’ fokusiran je na osnaživanje mladih žena kroz edukaciju kako bi potom među svojim vršnjacima prenijele znanje o prevenciji rodno zasnovanog nasilja i nasilja u romantičnim vezama.
Vive Žene u Tuzli na sličan način radi s raznim grupama u različitim zajednicama kako bi pomogle širem društvenom ozdravljenju. Njihova predsjednica Jasna Zečević objasnila je da u bilo kom drugom ratnom području, pa tako i u Ukrajini, ,,rad s porodicom i ta rasprava u porodici treba početi od samog početka“ (Zečević, 2022).
Fondacija CURE predložila je da bi Ukrajina trebala „staviti na raspolaganje i su-kreirati holističku i smislenu podršku žrtvama i preživjelima, zajednicama i djeci rođenoj kao rezultat seksualnog nasilja povezanog sa sukobom, uključujući rješavanje stigme“ (CURE, 2022).
Kratkoročni izvori finansiranja
Uprkos ključnom poslu koji obavljaju ove ženske nevladine organizacije, njihovo oslanjanje na potporu donatora dovodi u pitanje njihovu dugoročnu održivost. Slaže se Janine Natalya Clark, profesorica na odsjeku za tranzicionu pravdu i međunarodno krivično pravo u Velikoj Britaniji, tvrdeći da je kombinacija različitih faktora, uključujući prioritete donatora i političke interese, pridonijela zastoju u napretku i pojavi strukture žrtve na više razina koja rizikuje daljnju stigmatizaciju preživjelih od CRSV-a (Clark, 2019). To je zabrinutost koju dijeli i UN Women, koji je predvidio da organizacije koje rade s preživjelima od CRSV-a ,,neće moći osigurati njihovu finansijsku održivost“ zbog promjena interesa donatora (UN Women, 2015).
Nažalost, studija koju je proveo ICAI iz 2020. godine otkrila je da je na globalnom nivou učinkovitost PSVI-ja opala i da se ,,aktivnosti usmjerene na rješavanje seksualnog nasilja povezanog sa sukobom često uopće ne daju kao prioritet.“ To pokazuje da čak i inicijative s iskrenim namjerama poput PSVI postaju žrtve ove dinamike. Studija je uzrok pripisala nedostatku infrastrukture za prevođenje obećanja u praktičnu akciju i nedostatnim mehanizmima za praćenje i pregled napretka.
Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo izdvojilo 50 miliona funti od 2012. godina, učinkovitost takvog finansiranja bila je ograničena kratkim jednogodišnjim ciklusima finansiranja Foreign & Commonwealth Office-a i odlaskom pionira Inicijative, lorda Williama Haguea (ICAI, 2020).
Kao odgovor na ovu kritiku, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva prihvatila je da postoje daljnja poboljšanja koja se mogu napraviti u procesu učenja PSVI. Usvojili su trogodišnju strategiju, ali su insistirali na tome da pristup među odjelima omogući Inicijativi da iskoristi maksimalne učinke iz odgovarajućih područja stručnosti (Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, 2020). Naknadni izvještaj ICAI-ja za 2022. godinu optimističniji je i pokazuje da je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva poslušala savjet te pokazuje koherentniji i proaktivniji pristup PSVI-ju.
Gledajući naprijed, nova trogodišnja Strategija PSVI-ja će imati fokus na BiH (ICAI, 2022). Od 12,5 miliona funti novih sredstava, 1,8 miliona funti ići će prema prioritetnim zemljama. iako je to daleko od 15 miliona funti dodijeljenih projektu 2014.-15. godine (ICAI, 2020).
U strategiji se navodi namjera da se razvije “snažan okvir za praćenje, evaluaciju i učenje za PSVI” i uključuje značajna novčana izdvajanja za novi Akt za preživjele (ICAI, 2022. i UKGOV, 2022). Ova nova strategija detaljno je opisana kao dio uvodnog govora ministra vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva na PSVI konferenciji u Londonu, konferenciji koja je uslijedila nakon glavne konferencije 2014. Konferencija 2022. pružila je važnu platformu za raspravu o aktuelnim problemima u vezi s prevalencijom CRSV-a. Hashtag na društvenim mrežama za konferenciju #forsurvivorswithsurvivors istaknuo je pozitivne korake koje je međunarodna zajednica poduzela kako bi osigurala pristup vođen preživjelima.
Međutim, činjenica da je tek ovom konferencijom Velika Britanija dodijelila nova sredstva Inicijativi ukazuje na ograničenja međunarodne potpore CRSV-u na globalnom nivou. Osim ovog specifičnog događaja, potpora Inicijativi je u stalnom padu.
Od izbijanja rata u Bosni i Hercegovini i prvih izvještaja o CRSV-u, došlo je do značajnih poboljšanja ne samo u tretmanu preživjelih CRSV-a, već i u mehanizmima koji su dostupni za postizanje pravde i odgovornosti. Međutim, potrebna su daljnja poboljšanja koja će uključiti rodnu perspektivu ljudskih prava u svim sferama djelovanja (CURE, 2022). U BiH napredak koči složenost sistema podjele vlasti; bez zakonodavstva i inicijativa na razini cijele države, osobe koje su preživjele CRSV i dalje će biti marginalizirane u društvu. Potpora britanskog PSVI inicijativama civilnog društva koje rade na društvenim promjenama u regiji treba da ostane ključna.
Uspoređujući BiH i Ukrajinu, ističe se jedna glavna razlika – spremnost Zapada da podrži Ukrajince od početka ruske invazije u februaru prošle godine. Svijet posmatra Ukrajinu, pa bi, s iskustvom u posljednjih 30 godina, mjere za borbu protiv CRSV-a trebale osigurati da preživjeli dobiju potporu i pravdu koju zaslužuju. Iako su 54 zemlje podržale političku deklaraciju koju je predvodio PSVI za ukidanje CRSV-a s fokusom na Ukrajinu, ako su prethodni ciklusi finansiranja i padovi aktivnosti išta na temelju čega se može vidjeti, ostaje za vidjeti hoće li međunarodna zajednica postupiti u skladu sa svojim obećanjima ovaj put.
