Kuća Klajn – autentično mjesto za nove umjetničke prakse

U decenijama tranzicije veliki je broj takvih prostora od Triglava do Vardara stasavao, ali se i gasio zbog nemogućnosti samoodrživosti, ostavljajući neizbrisiv trag na naša mala društva i kulture, vaspitavajući generacije umjetika i umjetnica, kritičara i kritičarki i mislećih jedinki koje će se suprotstaviti jednoumlju, suspenziji kritičkog mišljenja i turbo-folk kulturi.

Jedno takvo mjesto stasava i opstaje u Klanjcu, među zagorskim bregima, na pet kilometara od Kumrovca. Kuća Klajn, koju vode Dunja Bovan, producentica u kulturi i Jerko Marčić, glumac i pedagog, osim što ulijeva nadu u male lokalne zajednice i njihovu funkcionalnost i povezanost, otvara rezidencijalni prostor za umjetnike i umjetnice, koji u inspirativnom i autentičnom okruženju mogu stvarati, propitivati, osjećati, a onda svoje radove premijerno predstaviti prvo lokalnom stanovništvu, a onda dalje.

Dunja i Jerko gotovo pola decenije rade na adaptaciji Kuće uz pomoć kampanja, entuzijazma prijatelja i zajednice koji su prepoznali važnost jednog ovakvog prostora, ali i decentralizacije i deinstitucijalizacije. Prije nego su našli Kuću Klajn, odnosno kako kažu, ona njih, nisu razmišljali o takvom prostoru, usprkos činjenici da u Zagrebu, ali i ostatku Hrvatske nedostaju fleksibilni prostori koji bi podržali kreativne proces. 

Dunja ima dugogodišnje iskustvo u produkciji filmskih festivala i veći dio karijere joj je bio vezan uz kino, pa je činjenicu da se u kući nalazi i kino dvorana doživjela kao prvi “poziv” da se zadrže u ovom prostoru. To ih je navelo na daljnje promišljanje o funkciji Kuće, čija je bogata historija nedvojbeno sugerisala da njena funkcija i dalje treba ostati nužno vezana uz zajednicu, kreaciju, boravak i izvedbu.

Mjesto okupljanja zajednice

Historijski, riječ je o privatnoj kući iz 1937. godine koju je izgradio Albert Novak, pripadnik imućne klanječke porodice koji je, između ostalog, bio prvi autoprevoznik u Klanjcu, vlasnik linije koja je spajala Tuhelj, Desinić, Klanjec i Zagreb. Jedan dio kuće koristila je porodica Novak, a drugi, veći dio bio je namijenjen za druge potrebe: između ostalog, tu je bila garaža, smještaj za vozače i prenoćište. U njoj je osnovana i prva klanječka biblioteka, a organizovana su i razna društvena događanja na kojima se okupljala klanječka gospoda (Fašnički bal, humanitarni balovi za Silvestrovo…). 

Kuća je nacionalizovana 1943. godine i jedno je vrijeme služila kao internat za djecu izbjeglice s Kozare. Kako se situacija nakon rata smirivala, tako je i kuća nastavila svoj život kako ga je i započela – kao mjesto okupljanja zajednice. Jedno vrijeme u njoj su bili hotel i restoran „Zelenjak“, a onda je šezdesetih godina upravljanje kućom preuzelo Narodno sveučilište Klanjec te su pokrenuti razni kulturno-umjetnički i edukativni sadržaji: večernja i auto škola, šahovski klub, pozorišne predstave i koncerti, kino… Kino „Jedinstvo“ bilo je centralna gradska dvorana u kojoj su se održavale različite manifestacije – od predstavljanja knjiga do dodjele maturskih diploma – bilo je srce društvenog života. 

Pored toga, tu je bila i štamparija, živjeli su privatni stanari, djelovali uredi Samoupravne interesne zajednice (SIZ-a)… Zbog prebogate historije i danas Kuću Klajn, glavno mjesto susreta zajednice u gradu i okolici nazivaju kino ili stari hotel. Dunja i Jerko su kuću kupili 2019. godine i od tada joj vrajaću staru namjenu u konstelaciji novih društvenih odnosa.

„Za nas, jedini logičan slijed je bio da tu liniju pratimo i nastavimo, uz sve ono što nas kao pojedince interesira, uz neku malo drugačiju estetiku, prvenstveno kada je riječ o suvremenoj kulturi i umjetnosti. Za ovaj prostor volimo reći i misliti da je prostor za zajednicu – kako lokalnu, tako i onu širu, umjetničku zajednicu koja žudi za ovakvim (autonomnim) prostorima. Postoje rezidencijalni programi u Hrvatskoj (uglavnom u Zagrebu), ali ne znamo za ovakav prostor koji objedinjuje boravak, kreaciju i izvedbu“, navela je Dunja.

Ona i Jerko smatraju da su autonomni prostori za umjetnike i umjetnice uvijek važni, a pogotovo u vremenima kada je teško računati na kontinuiranu podršku (ne samo financijsku) od strane institucija. 

Njihova primarna zanimanja su ih usmjeravala i pomažu im u realizaciji projekata. Ono što je njima, njihovim prijateljima i kolegama, od kojih su neki također članovi udruge Kućni kolektiv,  s kojima zajednički osmišljavaju i realiziraju programe, najviše pomoglo, kako su pojasnili, je neka vrsta socijalnog kapitala, pogotovo kada je riječ o širenju informacija o Kući i prikupljanju sredstava za uređenje (donacije, crowdfunding). 

Dodaju da pripadaju onom dijelu kulturnih radnika koji žude za novim mogućnostima, možda čak i bježe od institucionalne produkcije, pa im je mogućnost da stvaraju ovakav prostor neka vrsta ostvaranje snova koji do tada nisu bili artikulirani. 

Odmak od tradicionalnih dramskih i plesnih postavki

Radionice i rezidencije koje se dešavaju u Kući Klajn su multidisciplinarne i umjetnost uvezuju sa humanističkim naukama, aktuelnim društvenim procesima i kontekstima, što je danas moguće samo na margini. 

Govoreći o percepciji margine iz pozicije Kuće, vlasnici kuće ističu da uveliko im pomaže i to što su i fizički na margini, na granici sa Slovenijom. Granice više nema, ali jasno je što to znači. 

„Utjecaj različite kulture i promjena kroz povijest nama su izvor inspiracije, pa su tako i nastali rezidencijalni programi o životu na granici, točnije životu bez granice. U kontekstu vidljivosti i (opet ću se vratit na to) financiranja kulture, čest je slučaj da je sve što je van urbanih centara već samo po sebi na margini, a ako idemo dalje u analizu, projekti poput naših u kontekstu kulturnih politika su također “rubni”, premda se stvar malo mijenja, polako ali sigurno“, pojasnila je Dunja, a sa njom se složio Jerko.  

Najveća stvar koja se ove godine događa u Kući Klajn je završetak obnove i preuređenja Kina „Martin“ u prizemlju Kuće, čija obnova je osigurana velikim dijelom putem crowdfunding kampanje, uz donacije mnogobrojnih kolega, firmi i JLS-a.  Dvorana će biti multifunkcionalni prostor za redovan kino program, dramska i plesna gostovanja, susrete umjetnika i zajednice, te održavanje seminara i probi. Osim toga, Kuća Klajn nastavlja sa ostalim programima: Suvremeno u Zagorju – program gostovanja domaćih i inozemnih autora i izvođača iz područja suvremenog cirkusa, plesa i drame, ljetnim programom projekcija na otvorenom, rezidencijalnim programima i tako dalje. 

Govoreći o programu „Suvremeno u Zagorju“ koji se ove godine dešava treći put i u Klanjec dovodi domaće i strane autore i izvođače iz područja savremenog cirkusa, plesa i drame, Dunja i Jerko su istaknuli da im je glavna misija dovesti publici nešto s čim se baš nemaju prilike susresti često. 

„To je odmak od tradicionalnih dramskih i plesnih postavki, a suvremeni cirkus da i ne spominjemo. Kod nas je pojam cirkusa još uvijek lav na lancu i tigar koji preskače vatrene krugove. U tom smislu nam je iznimno drago što surađujemo s brojnim organizacijama i udrugama koje se neumorno bave popularizacijom već spomenutih umjetničkih praksi – poput zagrebačke Škvadre, Cirkorame, defacta, Kunst teatra, splitskog Room100 i mnogih drugih“, pojasnili su sadašnji vlasnici kuće Klajn. 

Prostor kuće Klajn u centru Klanjca, malog zagorskog grada u kojem su živjeli Antun Mihanović, Oton Iveković i Antun Augustinčić, zamišljen je i dizajniran na način da bi se čovjek u njemu osjetio sigurnim i opuštenim. 

„Opuštenost je preduvjet za svaki kreativni rad, za pokretanje bilo kojeg procesa, umjetničkog ili životnog. Također iz opuštenosti možemo primijetiti gdje su granice. Jesu li nam potrebne i koliko ih trebamo graditi. Ako ih ne trebamo graditi onda nismo na margini nego u centru, simbolički rečeno. A sloboda je onda samo stvar izbora“, zajednički je stav Dunje i Jerka.