Kuća Klajn – autentično mjesto za nove umjetničke prakse

Foto: Matija Smuk

Ekonomski, politički i kulturni trenutak koji živimo stalno nam postavlja pitanje kako organizovati autonomne prostore u kojima će se producirati savremena umjetnost koja propituje, kritikuje, ostvaruje vezu sa zajednicom i daje smjernice na koji način prevazići norme patrio-patrijarhalne kulture, koja umjetnost doživljava samo kao nastavak svoje retrogradne politike. 

U decenijama tranzicije veliki je broj takvih prostora od Triglava do Vardara stasavao, ali se i gasio zbog nemogućnosti samoodrživosti, ostavljajući neizbrisiv trag na naša mala društva i kulture, vaspitavajući generacije umjetika i umjetnica, kritičara i kritičarki i mislećih jedinki koje će se suprotstaviti jednoumlju, suspenziji kritičkog mišljenja i turbo-folk kulturi.

Jedno takvo mjesto stasava i opstaje u Klanjcu, među zagorskim bregima, na pet kilometara od Kumrovca. Kuća Klajn, koju vode Dunja Bovan, producentica u kulturi i Jerko Marčić, glumac i pedagog, osim što ulijeva nadu u male lokalne zajednice i njihovu funkcionalnost i povezanost, otvara rezidencijalni prostor za umjetnike i umjetnice, koji u inspirativnom i autentičnom okruženju mogu stvarati, propitivati, osjećati, a onda svoje radove premijerno predstaviti prvo lokalnom stanovništvu, a onda dalje.

Kuću Klajn vode Dunja Bovan (lijevo) i Jerko Marčić (desno). (Foto: Josip Mikačić)

Dunja i Jerko gotovo pola decenije rade na adaptaciji Kuće uz pomoć kampanja, entuzijazma prijatelja i zajednice koji su prepoznali važnost jednog ovakvog prostora, ali i decentralizacije i deinstitucijalizacije. Prije nego su našli Kuću Klajn, odnosno kako kažu, ona njih, nisu razmišljali o takvom prostoru, usprkos činjenici da u Zagrebu, ali i ostatku Hrvatske nedostaju fleksibilni prostori koji bi podržali kreativne proces. 

Dunja ima dugogodišnje iskustvo u produkciji filmskih festivala i veći dio karijere joj je bio vezan uz kino, pa je činjenicu da se u kući nalazi i kino dvorana doživjela kao prvi “poziv” da se zadrže u ovom prostoru. To ih je navelo na daljnje promišljanje o funkciji Kuće, čija je bogata historija nedvojbeno sugerisala da njena funkcija i dalje treba ostati nužno vezana uz zajednicu, kreaciju, boravak i izvedbu.

Mjesto okupljanja zajednice

Historijski, riječ je o privatnoj kući iz 1937. godine koju je izgradio Albert Novak, pripadnik imućne klanječke porodice koji je, između ostalog, bio prvi autoprevoznik u Klanjcu, vlasnik linije koja je spajala Tuhelj, Desinić, Klanjec i Zagreb. Jedan dio kuće koristila je porodica Novak, a drugi, veći dio bio je namijenjen za druge potrebe: između ostalog, tu je bila garaža, smještaj za vozače i prenoćište. U njoj je osnovana i prva klanječka biblioteka, a organizovana su i razna društvena događanja na kojima se okupljala klanječka gospoda (Fašnički bal, humanitarni balovi za Silvestrovo…). 

Kuća Klajn predstavlja autonomni prostor za suvremenu umjetnost. (Foto: Matija Smuk)

Kuća je nacionalizovana 1943. godine i jedno je vrijeme služila kao internat za djecu izbjeglice s Kozare. Kako se situacija nakon rata smirivala, tako je i kuća nastavila svoj život kako ga je i započela – kao mjesto okupljanja zajednice. Jedno vrijeme u njoj su bili hotel i restoran „Zelenjak“, a onda je šezdesetih godina upravljanje kućom preuzelo Narodno sveučilište Klanjec te su pokrenuti razni kulturno-umjetnički i edukativni sadržaji: večernja i auto škola, šahovski klub, pozorišne predstave i koncerti, kino… Kino „Jedinstvo“ bilo je centralna gradska dvorana u kojoj su se održavale različite manifestacije – od predstavljanja knjiga do dodjele maturskih diploma – bilo je srce društvenog života. 

Pored toga, tu je bila i štamparija, živjeli su privatni stanari, djelovali uredi Samoupravne interesne zajednice (SIZ-a)… Zbog prebogate historije i danas Kuću Klajn, glavno mjesto susreta zajednice u gradu i okolici nazivaju kino ili stari hotel. Dunja i Jerko su kuću kupili 2019. godine i od tada joj vrajaću staru namjenu u konstelaciji novih društvenih odnosa.

„Za nas, jedini logičan slijed je bio da tu liniju pratimo i nastavimo, uz sve ono što nas kao pojedince interesira, uz neku malo drugačiju estetiku, prvenstveno kada je riječ o suvremenoj kulturi i umjetnosti. Za ovaj prostor volimo reći i misliti da je prostor za zajednicu – kako lokalnu, tako i onu širu, umjetničku zajednicu koja žudi za ovakvim (autonomnim) prostorima. Postoje rezidencijalni programi u Hrvatskoj (uglavnom u Zagrebu), ali ne znamo za ovakav prostor koji objedinjuje boravak, kreaciju i izvedbu“, navela je Dunja.

Ona i Jerko smatraju da su autonomni prostori za umjetnike i umjetnice uvijek važni, a pogotovo u vremenima kada je teško računati na kontinuiranu podršku (ne samo financijsku) od strane institucija. 

Njihova primarna zanimanja su ih usmjeravala i pomažu im u realizaciji projekata. Ono što je njima, njihovim prijateljima i kolegama, od kojih su neki također članovi udruge Kućni kolektiv,  s kojima zajednički osmišljavaju i realiziraju programe, najviše pomoglo, kako su pojasnili, je neka vrsta socijalnog kapitala, pogotovo kada je riječ o širenju informacija o Kući i prikupljanju sredstava za uređenje (donacije, crowdfunding). 

Dodaju da pripadaju onom dijelu kulturnih radnika koji žude za novim mogućnostima, možda čak i bježe od institucionalne produkcije, pa im je mogućnost da stvaraju ovakav prostor neka vrsta ostvaranje snova koji do tada nisu bili artikulirani. 

Odmak od tradicionalnih dramskih i plesnih postavki

Radionice i rezidencije koje se dešavaju u Kući Klajn su multidisciplinarne i umjetnost uvezuju sa humanističkim naukama, aktuelnim društvenim procesima i kontekstima, što je danas moguće samo na margini. 

Govoreći o percepciji margine iz pozicije Kuće, vlasnici kuće ističu da uveliko im pomaže i to što su i fizički na margini, na granici sa Slovenijom. Granice više nema, ali jasno je što to znači. 

„Utjecaj različite kulture i promjena kroz povijest nama su izvor inspiracije, pa su tako i nastali rezidencijalni programi o životu na granici, točnije životu bez granice. U kontekstu vidljivosti i (opet ću se vratit na to) financiranja kulture, čest je slučaj da je sve što je van urbanih centara već samo po sebi na margini, a ako idemo dalje u analizu, projekti poput naših u kontekstu kulturnih politika su također “rubni”, premda se stvar malo mijenja, polako ali sigurno“, pojasnila je Dunja, a sa njom se složio Jerko.  

Najveća stvar koja se ove godine događa u Kući Klajn je završetak obnove i preuređenja Kina „Martin“ u prizemlju Kuće, čija obnova je osigurana velikim dijelom putem crowdfunding kampanje, uz donacije mnogobrojnih kolega, firmi i JLS-a.  Dvorana će biti multifunkcionalni prostor za redovan kino program, dramska i plesna gostovanja, susrete umjetnika i zajednice, te održavanje seminara i probi. Osim toga, Kuća Klajn nastavlja sa ostalim programima: Suvremeno u Zagorju – program gostovanja domaćih i inozemnih autora i izvođača iz područja suvremenog cirkusa, plesa i drame, ljetnim programom projekcija na otvorenom, rezidencijalnim programima i tako dalje. 

Učesnici filmske i izvođačke radionice za mlade Radionice oko Kuće. (Foto: Matija Smuk)

Govoreći o programu „Suvremeno u Zagorju“ koji se ove godine dešava treći put i u Klanjec dovodi domaće i strane autore i izvođače iz područja savremenog cirkusa, plesa i drame, Dunja i Jerko su istaknuli da im je glavna misija dovesti publici nešto s čim se baš nemaju prilike susresti često. 

„To je odmak od tradicionalnih dramskih i plesnih postavki, a suvremeni cirkus da i ne spominjemo. Kod nas je pojam cirkusa još uvijek lav na lancu i tigar koji preskače vatrene krugove. U tom smislu nam je iznimno drago što surađujemo s brojnim organizacijama i udrugama koje se neumorno bave popularizacijom već spomenutih umjetničkih praksi – poput zagrebačke Škvadre, Cirkorame, defacta, Kunst teatra, splitskog Room100 i mnogih drugih“, pojasnili su sadašnji vlasnici kuće Klajn. 

Prostor kuće Klajn u centru Klanjca, malog zagorskog grada u kojem su živjeli Antun Mihanović, Oton Iveković i Antun Augustinčić, zamišljen je i dizajniran na način da bi se čovjek u njemu osjetio sigurnim i opuštenim. 

„Opuštenost je preduvjet za svaki kreativni rad, za pokretanje bilo kojeg procesa, umjetničkog ili životnog. Također iz opuštenosti možemo primijetiti gdje su granice. Jesu li nam potrebne i koliko ih trebamo graditi. Ako ih ne trebamo graditi onda nismo na margini nego u centru, simbolički rečeno. A sloboda je onda samo stvar izbora“, zajednički je stav Dunje i Jerka.

Vanja Šunjić je novinarka, aktivistkinja i književnica. Kroz svoj angažman koji ima težište na savremenoj umjetnosti i kulturi otpora, propituje nove perspektive i iste imenitelje zajedničkog kulturnog prostora, mogućnosti raščišćavanja s prošlošću i vizije zajedničke budućnosti. Piše za više domaćih i regionalnih medija, gdje objavljuje i književnu i filmsku kritiku. Osnivačica je i prva urednica portala „Novikonjic.ba“. Suosnivačica je literarnog, queer kolektiva „Književna Zadruga“ i autorica knjige „Srce je u obliku trougla“. Ovogodišnja je dobitnica Traduki rezidencije u Tirani

Vezani članci

Zaštitnici rijeka – zaštitnici života
U Bosni i Hercegovini, maloj zemlji srcolikog oblika, nalaze se neke od najljepših rijeka i prirodnih izvora u ovom dijelu Balkana. Prema nekim predajama, samo ime naše države Bosne potiče od riječi Bosnae što je Ilirski naziv za rijeku Bosnu koja protiče kroz našu zemlju.
Sedma generacija omladinskih dopisnika Balkan Diskursa
Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) održao je sedmi program treninga i mentorstva za omladinske dopisnike Balkan Diskursa. Mladi iz različitih krajeva imali su priliku naučiti osnovne tehnike novinarstva i fotografije koje će im pomoći u daljnjem radu i profesionalnom usavršavanju.

Komentarišite

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *



Dobitnici Nagrade za interkulturalna dostignuća od strane Austrijskog federalnog ministarstva za Evropu, intergracije i spoljne poslove.

Post-Conflict Research Center
Prijavite se na našu mailing listu