Tokom obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, u Školi za mlade Srebrenica, jedan od predavača je bio Dino Abazović, profesor sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, koji je učesnicima postavljao dojmljiva pitanja, poput “Kakav je odnos vestfalske nacionalne države i vjere?”, “Kako su politički lideri iskoristili ili zloupotrijebili ljudsku potrebu za kolektivnom pripadnošću da bi učvrstili vlast?” i slično, a da bi im približio ova pitanja i usmjerio ih za raspravu započeo je sa definicijama.
Odvojio je koncept “religije” kao prakse zajednice od ideje individualnog vjerovanja. Stoga, budući da organizirana religija uključuje kolektivni identitet i hijerarhiju, ova vrsta pripadnosti jest i bila je inherentno politička interakcija kroz historiju. Ove interakcije uticale su na stvaranje naših najstarijih živućih političkih struktura, uključujući stvaranje međunarodnog svjetskog poretka. Primjerice, osvrnuo se na trenutak u postreformacijskom kontekstu kada je nova inteligencija zloupotrijebila religijske narative i ukalupila ih u okvire nacije, u konačnici perpetuirajući vjerski nacionalizam unutar naših najbitnijih političkih koncepcija.
Ovi veliki narativi relativno su funkcionirali na Zapadnom Balkanu stoljećima, ali je čitava regija bačena u krizu u 20. stoljeću. Ovo doba je doživjelo porast važnosti religije, uglavnom u temama koje okružuju izabrane ljude, obećanu zemlju i mesije.
„Vjerski simboli su korišteni kao nacionalni simboli“, kazao je Abazović, opisujući kako su lideri prilagodili svoju retoriku.
Kasnija zlouporaba vjerskih rukopisa od strane političara za osobnu korist postala bi pokretačka snaga sukoba.
Yana Ghazi, studentica magisterija na Sciences Po Paris i pripravnica Centra za postkonfliktna istraživanja, iz predavanja je naučila da „ne možemo promatrati religiju u vakuumu – ona je uvijek u interakciji, utiče na druge stvari i također je pod uticajem drugih društvenih procesa“.
Studenti nisu mogli a da se ne zapitaju je li moguće boriti se protiv kooptiranja religijskih narativa za političku konsolidaciju. Doduše, na ovo pitanje nije lako odgovoriti.
Reagirajući na to, profesor Abazović je poručio da društvo može i treba učiniti više da se zaštiti od manipulacije vjerskom retorikom. Umjesto na „bratstvu i jedinstvu“ iz prošlosti trebamo graditi društvo na „drugačijosti i jedinstvu“, ističe dr. Abazović, poučen idejom da država ne može postojati bez pluraliteta.
Škola za mlade Srebrenica je četvrta po redu, a organizira je Centra za postkonfliktna istraživanja u saradnji sa Memorijalnim centrom Srebrenica. Održana je od 7. do 14. jula u Srebrenici, a oko 40 mladih iz BiH i svijeta je imalo priliku da uči od domaćih ali i međunarodnih eksperata o tranzicionoj pravdi, memorijalizaciji, gradnji historijskih narativa, dokumentovanju genocida i drugih zločina, te da oda počast ubijenima u srebreničkom genocidu.
