Jasmina Alić-Zec i Siniša Zec upoznali su se putem društvene mreže Facebook i već na prvoj kafi koja je trajala pet ili šest sati shvatili su da imaju dosta toga sličnog, od načina oblačenja do slušanja iste vrste muzike, zaljubljenosti u prirodu i tako dalje. Iako ih društvo percipira kao Bošnjakinju i Hrvata, oni se tako ne osjećaju i to nije omelo njihovu ljubavnu priču, koja je krunisana brakom u Tuzli, gdje žive sa kćerkicom Iris.
„Ćao“ je bila prva poruka Siniše Jasmini, na koju je ona odgovorila s obzirom da joj je rodica već pričala o njemu kako je fin i divan. Na prvi spoj su došli gotovo isto obučeni. „Crvene starke i on i ja. Teksas…“, navela je Jasmina, ističući da sa Sinišom ima dosta zajedničkog i da se slažu oko stvari koje vole ili ne vole.
Oboje vole prirodu, a Jasmina opisuje kako po čitave dane ili noć mogu biti u prirodi, o njoj pričati ili gledati fotografije zbog čega skoro svaki vikend iskoriste da provedu u prirodi.
„Stvari neke kad kliknu, nema tu puno filozofije“, kazao je Siniša, opisujući ljubav sa Jasminom, a nju kao „veliku dobricu“, „emotivnu pahuljicu“ i jako brižnu te kojoj malo treba da bude sretna.
Jasmina za supruga navodi da nije tipičan „balkanjeros“ u smislu mentaliteta, jako je posvećen, marljiv, a uz to jako prisan i blizak sa svojima, porodičan. „On na prvu djeluje grubo, muževno, ali je ovako dušica prava. Super roditelj, mijenja pelene, kupa bebu a i ona (beba) je prava tatina cura“, kazala je Jasmina.
Jasmina je rođena u Tuzli i završila je Tehnološki fakultet, dok je Siniša rođen u Sarajevu i bavi se grafičkim dizajnom. Kada su se upoznali nisu marili za njihovu etničku pripadnost jer su odrasli u porodicama u kojima je bitno samo da li si dobar čovjek ili nisi.
Jasmina je citirala riječi roditelja: „Ako je tebi dobar i ako je to tvoj izbor i ako je to ono što ti trebaš, želiš, samo naprijed. A to da li je neko musliman, Srbin, katolik, Bošnjak, vanzemaljac, šta god da je, sve dok je dobra osoba, ne smeta“.
Kada su dobili kćerku i upisivali je u matičnu knjigu rođenih, bili su u potpunosti zatečeni sa pitanjem službenice: „A kako se beba izjašnjava?“.
„Ne gledamo ko je i šta“
Jasmina i Siniša žive u Tuzli, gdje, kako opisuje, na multietničke parove gledaju malo drugačije. „Mi smo navikli na to, moje društvo je ovako – Darija, Vlasta, Nikolina, Jadranka, Ljubica, Marin i Tea. Nikad nismo gledali ko je i šta, a puno mi je prijatelja iz mješovitih brakova jer je ljudima to totalno nebitno“, kazala je Jasmina.
Ono što joj je fascinantno je da se mladi koji su 2000. godište na Facebook-u svađaju oko rata i prema njenom mišljenju to pokazuje da ih je neko „filovao“ iz kuće.
„Jednostavno nam to nije tema, slavimo Uskrs, Božić i Bajram, povod više da se svi okupimo i da nam bude dobro“, nastavila je Jasmina.
Na pitanje koliko politika utječe na percepciju o multietničkim vezama i brakovima, Jasmina odgovara da političarima nije u interesu da promiču različitosti i ono što spaja ljude, kulturološki, i u svakom drugom smislu. Prema njenim riječima, odgovara im da su ljudi razjedinjeniji, umjesto da su upućeni jedni na druge, da pomažu i brinu jedni o drugima, što su odsječeniji jedni od drugih, što ih više tjeraš da jedni od drugih budu otuđeni, to je njima bolje.
„Svaki put kad ne znaš šta ćeš, kakav ćeš ekonomski plan, dobru socioekonomsku reformu realizovati, spasiti privredu, poboljšati zdravstvo, onda obavezno počni pričati o odcjepljenju RS-a (Republike Srpske), pripajanje Srbiji, ili eventualno Herceg-Bosni, pa onda imamo SDA (Stranka demokratske akcije) koji će reći da su oni stub države, oni grade Bosnu, Federaciju…Počne se zveckati oružjem, poslije toliko godina poslije rata, odmah se vraćaju ratne teme. A svi teško radimo za minimalac”, smatra Jasmina.
Siniša smatra da u Bosni i Hercegovini neće nikada biti bolje: „Kad pogledaš kroz istoriju, nikada ovdje nije bilo bolje, takav smo narod“. „Umjesto da pričamo o tome kolike su nam plate, kako su nam npr. pelene skuplje u Bosni nego u Njemačkoj…to su stvari koje mene žuljaju više od tog etničkog, nacionalnog, vjerskog konteksta“, navela je primjer Jasmina.
Sve blagdane slave i ne propuštaju ukusnu kuhinju. „Za Uskrs smo svi bili kod nas, za Božić kod svekrve, a za Bajram obiđemo cijelu moju rodbinu, idemo mojoj mami, mojoj neni, tetkama. Nekada odemo kumu, ili oni nama, za Bajram. Svi smo zajedno i volimo to“, kazala je Jasmina.
Svome djetetu planiraju objasniti multietnički identitet kako su i njima njihovi roditelji.
„Pustiš da se spontano i prirodno samo od sebe kaže, djeca uče od onog šta roditelji kažu“, kazao je Siniša, a Jasmina je dodala: „Upravo tako, ako ne psuješ, kulturan si, pristojan, sigurno ti ni dijete neće biti drugačije, da mu svaka druga bude psovka. Ako ti učiš svoje dijete da bude dobro, ne tuče drugu djecu, ne bude nasilno, da je lijepo dijeliti, ono će dijeliti..i tako je za sve ostalo. Bitno je da ga učiš da je važno da je neko dobra osoba, da mu je lijepo s tim nekim, vodiće se time da cijeni dobre ljude, a ne da prepoznaje nekoga po onome šta mu piše u opredjeljenju, i da po tome sudi“.
Jasmina navodi da su osjetili segregaciju u društvu jedino kod postavljanja pitanja: „Kako će vam se zvati dijete?“ ili kod: „Ako bude muško hoće li se sunetiti?“.
Svakodnevnica posvećena kćerci
„Od kako se probudimo, kod bebe su oči ovolike (pokazuje rukama), s nama je u krevetu, čupa te za kosu, za nos, probudiš se, pomaziš se sa bebom, pomazim se sa Jasminom, onda ja mijenjam pelenu, jutarnja je moja. Onda idem na posao, dobijem makar 15 slika da vidim šta beba radi, je li nervozna, priča beba, uradila nešto novo. Dođem kući opet se mazi sa bebom, izađi napolje šetaj, idemo baki, idemo neni. Naveče kupanje, gledamo serija, beba spava“, Siniša opisuje jedan običan dan obitelji Zec.
Kada Siniša ne radi, idu u planinu i obično provedu dan u vikendici. „Beba je prvi put bila u šumi sa 22 dana starosti, prekršili smo ono babsko 40 dana ne izlaska“, rekao je Siniša.
Jasminu su svi upozoravali da zbog djeteta neće imati vremena ni odgledati seriju. „Ljudi imaju generalno problem jer ne dijele obaveze“, naveo je Siniša. „Kad beba zaspi naveče, gledamo serije, pijemo čaj. Sasvim običan i kul dan, gdje imamo vremena i jedno za drugo, i za bebu..fino je i ispunjeno“, rekla je Jasmina.
Tajna dobrog braka
Jasmina opisuje da je za vezu najbitnije da su prije svega najbolji prijatelji, da imaju dobru komunikaciju i da je osoba kojoj se može vjerovati. Siniša navodi povjerenje kao najbitniju stvar u vezi.
Jasmina dodaje da je važno i poštovanje i spremnost da prihvatiš nekoga sa svim njegovim vrlinama i manama, kao i biti spreman na kompromise. Za nju je smisao ljubavi da ti bude toplo oko srca. Siniša je odgovorio: „Evo smisla,“ i pokazao na njihovu kćerkicu. Jasmina je nastavila da je smisao ljubavi „da imaš za šta ustati ujutro, da imaš razlog da se trudiš da budeš bolji čovjek“.
Bitno im je da im dijete bude vrijedno, marljivo, znatiželjno, da kad joj (kćerki) nešto kažu, ne uzima zdravo za gotovo, da istražuje, sumnja, ne prihvata tuđe narative nego da sama živi svoje ciljeve i bude učena i pismena. Ističu da je danas veliki problem nepismenost i manjak kritičkog razmišljanja. Kako je Jasmina istaknula, voljela bi da joj se dijete ne opterećuje mišljenjem sredine.
„Neki ljudi ako su urbani, a žive u zaostaloj sredini, pakuj kofere i idi što dalje. Krivu Drinu ne možeš ispravljati…“, zaključio je Siniša, na što je Jasmina dodala: „Da, ali možeš poticati sebe da te ne dotiče ono šta sredina misli“.
Ova priča je nastala u okviru projekta ,,Priče o ljubavi” kojeg realizuje Centar za postkonfliktna istraživanja (CPI) sa grupom mladih dopisnika Balkan Diskursa. Projekt se realizuje uz finansijsku podršku VII Akademije, BOLD programa Američke Ambasade BiH i razvojnih grantova CPI, sa ciljem dokumentovanja priča o uspješnim romantičnim vezama osoba različite etničke pripadnosti u BiH i razbijanja narativa da su ovakvi odnosi nepostojeći i neodrživi u trenutnom društvenom poretku.
