Mašo Mehmedović, magistar komparativne književnosti, koji radi u Gradskoj biblioteci Zenica, intenzivirao je svoj društveni angažman kao “Vitez bibliotekar”. “Vitez bibliotekar” predstavlja inspirativnu i nekonvencionalnu figuru koja je, kroz svoj jedinstveni pristup i predanost, postala simbol borbe za kulturu i obrazovanje u eri digitalne revolucije.
Mehmedović je i osnivač “Pokreta za narodnooslobodilačko bibliotekarstvo” i kreator dokumentarnog filma “Vitez bibliotekar – kroz vrleti i bespuća” koji je objavljen na njegovom YouTube kanalu prije četiri godine. Ovaj “vitez” često plijeni pažnju znatiželjnika učestvujući na različitim maratonima noseći svoju prepoznatljivu i improviziranu uniformu – crveni plašt i srebreni šljem napravljen od korpe.
Kroz svoje trke, nije samo maratonac već je i ambasador knjiga i biblioteka i svega onoga što one trebaju biti. Njegov neuništivi optimizam i pozitivna energija kojom nastoji prenijeti ljubav prema bibliotekama i knjigama svim naraštajima jedan je plemenit, viteški i herojski čin u eri ChatGPT-a, Google-a i drugih dostupnosti 21. stoljeća.
O svom samozaposlenju i putu do zaposlenja, o uzajamnoj vezi maratonskog trčanja i maratonskog čitanja, ali i borbi sa vjetrenjačama priča sukladno uniformi koju nosi – ekscentrično, kreativno i viteški.
Lik šašavog viteza
Viteške avanture počinje završetkom studija bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu kada je na vlastitoj koži osjetio da je studij bibliotekarstva u BiH obezvrijeđen, biblioteke marginalizirane, najčešće i nefunkcionalne, a da je svijest kod građana o njihovom značaju i društvenoj ulozi nedovoljno razvijena.
Iz tog je nezadovoljstva, ali i iz želje da pokuša nešto promijeniti odlučio snimiti dokumentarni film “Vitez bibliotekar”. Dokumentarni film ima 27 sagovornika, a posebnu ulogu u njemu igra lik šašavog viteza unosivši u cijelu priču malo više akcije, dinamike i zabave. Ističe da je baš ovim činom on postao i maskota “Pokreta za narodnooslobodilačko bibliotekarstvo”. Smatra da se lik viteza pokazao kao dobro rješenje jer je uz pomoć njega uspio privući više pažnje javnosti. Nakon filmskih projekcija koje su bile organizovane širom regiona, uslijedili su i pozivi da kao vitez bibliotekar održi predavanja za djecu u nekoliko biblioteka i škola. Tako je ovaj vitez izašao iz filma i upustio se u svijet društvenog angažmana.
“Pokret za narodnooslobodilačko bibliotekarstvo” opisuje kao pokret usmjeren na razvoj svijesti o značaju i ulozi biblioteka unutar društva, ali, kako ističe, na jedan drugačiji, neobičan i šašav način.
„Misija pokreta je izboriti se za biblioteke kako bi one postale ono što bi trebale biti, odnosno ono što suštinski i jesu – narodnooslobodilačke ustanove. A zašto tvrdim da su narodnooslobodilačke? Prije svega zato što nam omogućavaju slobodan pristup informacijama i znanju pomoću kojih se kao individue možemo samooslobađati. One su te koje nam daju mogućnost da se putem provjerenih informacija, učenja i znanja oslobađamo od opasnih dezinformacija, pojednostavljenja, stereotipa i predrasuda“, kazao je Mehmedović.
Baš o problemima bosanskohercegovačkih biblioteka, bibliotekara i bibliotekarki govori i u dokumentarnom filmu. Iako snimljen prije četiri godine, Mehmedović tvrdi da se sistemski ništa nije promijenilo. Zakon o bibliotekarskoj djelatnosti nije mijenjam posljednjih 20 godina pa tako da umjesto da uređuje bibliotečku djelatnost izvorište je problema i u bibliotekarstvo unosi haos.
“Vitez bibliotekar” je prije sedam godina zajedno sa svojih par kolega, uz pomoć političkog predstavnika i medija, pokrenuo inicijativu izmjene člana Zakona o bibliotečkoj djelatnosti u Federaciji BiH (FBiH), a prema kojoj osobe sa završenim univerzitetskim studijem bibliotekarstva su ravnopravne prilikom zapošljavanja sa nekim ko je završio desetodnevni kurs.
Došlo je do usvajanja u formi nacrta. Još uvijek se nije našao na dnevnom redu a kako bi konačno došlo do usvajanja. Mehmedović se obratio Instituciji ombudsmana za ljudska prava i nakon četiri godine prepiske i sastanaka, zatraženo je od Parlamenta FBiH da bez odlaganja pokrene proceduralne radnje i u roku od 30 dana izvrši zakonske izmjene, ali još ništa nije učinjeno.
Međutim, iako ovaj vitez uviđa da njegova borba liči na borbu sa vjetrenjačama, smatra da to suštinski ipak nije, jer kako kaže: „Borba za pravdu i promjene na bolje ne može biti bez smisla“.
Stara korpa, zahrđali mač i dekica za plašt
Sam njegov put od samozaposlenog “viteza bibliotekara” do zaposlenog bibliotekara je bio, kako kaže, mučan i prepun razočarenja. „Nije mi toliko teško padalo što nisam mogao dobiti posao, nego što su pored mene i mojih kolega, koristeći se stranačkim vezama, poslove bibliotekara dobijali nestručni ljudi… kandidati svih mogućih profesija završavali su u bibliotekama, ustanovama koje u BiH i dan danas predstavljaju idealna mjesta za zbrinjavanje stranačkih uhljeba i nehljeba. Tako da nije bilo lako prisustvovati svim tim namještenim konkursima“, naveo je.
Tada se, baš poput nekog Marvelovog junaka, rodio “vitez bibliotekar”. „Odlučio sam se “samozaposliti” kao vitez bibliotekar. Iz podruma sam uzeo staru korpu i zahrđali mač; od mame sam posudio dekicu za plašt, otac mi je ustupio svoju kameru, a komšija Nedim – stativ. Tako sam skrpio opremu i započeo snimanje filma “Vitez bibliotekar”“.
Kako kaže, ruke su mu bile pune posla, jer je sve radio sam – igrao viteza, bio reditelj, scenarista, montažer, glavni kamerman, majstor svjetla, tona… Sve je radio sam, ali ne i uzalud. Nakon što je postavio prve inserte na društvene mreže, uslijedile su brojne pozitivne reakcije i pozivi za gostovanja u bibliotekama. Na taj način je stekao određenu popularnost kao vitez bibliotekar.
Sreća mu se posebno osmjehnula u Zenici, kada je u Gradskoj biblioteci Zenica objavljen konkurs, gdje je prvi put doživio da su svi pozvani kandidati na intervju bili diplomirani bibliotekari, kao i članovi komisije, pa i sam direktor biblioteke.
„Izgleda da se sve to moralo poklopiti da bih mogao pošteno dobiti radno mjesto za koje sam se školovao“, kazao je Mehmedović.
Ne želi prognozirati budućnost bosanskohercegovačkih biblioteka ali je uvjeren da bez opremljenih i funkcionalnih biblioteka budućnost ne može biti dobra.
„Bez biblioteka je nemoguće graditi zdravo demokratsko društvo, kojeg nema bez dobro informisanog i obrazovanog pojedinca. Ne trebamo brinuti za budućnost biblioteka, nego za budućnost bez biblioteka, jer biblioteke su ustanove koje imaju sposobnost da se prilagode svakom vremenu, a da pritom zadrže svoju osnovnu misiju koja se tokom historije nikad nije mijenjala – omogućiti pristup informacijama i zabilježenom znanju onima koji ga trebaju“, stav je “viteza bibliotekara”.
