Romski narod, zajednica za koju se može reći da je jedna od najviše marginalizovanih, obespravljenih te podvrgnutih različitim formama diskriminacije u Bosni i Hercegovini, u konstantnoj je potrazi za osnovnim ljudskim pravima. Romske mahale u Bosni i Hercegovini počele su nastajati u XIX stoljeću, a danas taj narod predstavlja najbrojniju manjinu u državi.
Broj Roma u Bosni i Hercegovini razlikuje se od izvora do izvora. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, taj broj okvirno iznosi 13.000, a ako se gledaju podaci kojima raspolažu Romska udruženja, broj je značajno veći, između 80 i 100 hiljada, dok informacije kojima raspolažu nadležne institucije ukazuju na to da je broj između 40 i 50 hiljada. Brojke koje iznosi Međunarodna zajednica također se razlikuju od prethodno navedenih, što ukazuje na činjenicu da je sistem potpuno neusaglašen po pitanju ove zajednice te da postoji manjak volje i napora utrošenog u rješavanje problema koji su svakodnevnica Roma u Bosni i Hercegovini.
Izazovi sa kojima se suočavaju Romi
Bosna i Hercegovina je jedna od država koja se ističe po broju potpisanih međunarodnih deklaracija koje se tiču zaštite ljudskih prava, broju zakona, akcionih planova te drugih vrsta legislativa, ne samo u regionu već i u Evropi, međutim, problem nastaje kada treba doći do sprovođenja tih regulativa i planova. Uspostavljanje Strategije za rješavanje problema Roma, donošenje Akcionog plana za rješavanje problema Roma u oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite te usvajanje Akcionog Plana za društvenu inkluziju Roma i Romkinja 2021-2025 su inicijative koje imaju mnogo potencijala, međutim nedostaje realizacija istih.
Nedžad Jusić, predsjednik udruženja Roma “Euro Rom”, kazao je da je alociranje sredstava ka Romskim zajednicama ključno za njihov prosperitet.
„Sa 1,3 miliona budžeta predviđenih za 2023. godinu od strane Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, nemoguće je raditi na očuvanju kulturnog identiteta Roma, zapošljavanju te stambenom zbrinjavanju u dva entiteta i Distriktu Brčko. Predviđeni su milioni koji bi se trebali izdvajati, ali nažalost iz godine u godinu se sredstva smanjuju, a potrebe su sve veće“, kazao je Jusić.
Zbog manjka izdvojenih novčanih sredstava, nedostatka volje nadležnih, kao i činjenice da 95 posto pripadnika Romske zajednice nema mjesečna primanja, javljaju se mnogobrojni problemi uključujući nezaposlenost, pristup obrazovanju, neposjedovanje ličnih dokumenata i zdravstvene zaštite, diskriminacija u svim sferama života te mnogi drugi.
Predsjednica Udruženja žena Romkinja “Bolja Budućnost”, Indira Bajramović, smatra situaciju u Romskim zajednicama zabrinjavajućom te uslove života nepovoljnim.
„U Romskim zajednicama je situacija i dalje jako loša. Mali broj njih radi u komunalnim preduzećima ili eventualno sličnim pozicijama dok je većina nezaposlena te žive od skupljanja sekundarnih sirovina. Nažalost, još uvijek imamo porodica koje nisu u sistemu zdravstvene zaštite, još uvijek je prisutna diskriminacija i predrasude prema Romskoj populaciji te nasilje u porodici. Kada se direktno pogledaju Romske zajednice, to su mjesta bez infrastrukture, neke nemaju struju, vodu, domaćinstva uopšte nisu umrežena. Ta domaćinstva jesu uglavnom nelegalna, ali o legalizaciji se govori godinama unazad i ništa se ne dešava“, pojasnila je Bajramović.
Izostanak inicijative nadležnih doveo je do podređnog statusa Roma u Bosni i Hercegovini. Svaka promjena počinje sa obrazovanjem, međutim da bismo stekli obrazovanje, potrebna je podrška kako na državnom nivou, tako i na lokalnom. U nedostatku izbora te potrebi za preživljavanjem, pripadnici Romske zajednice prinuđeni su da se okrenu bavljenju aktivnostima kao što su prosjačenje i druge nelegalne radnje.
Poražavajuća činjenica je da oni koji su nadležni i koji u svojim rukama posjeduju moć da olakšaju život Romske zajednice legalizacijom njihovih naselja te opskrbljenjem istih osnovnim potrebama poput vode i struje, rade upravo suprotno. Jedan od primjera je „izmještanje“ Romskog naselja na Ilidži krajem 2021. godine, čin koji je nekoliko porodica ostavio bez krova nad glavom i uzeo im ono što im je poznato. Kao naknadu za oduzimanje mjesta za život, iseljenje porodice dobile su smještaj u kontejnerima bez vode, struje te osnovnih životnih potrepština u Rakovici, naselju u blizini Sarajeva.
Nažalost, problemi Romske zajednice u Bosni i Hercegovini ne staju na manjku inicijative nadležnih. Jedan od najvećih i najbolnijih problema sa kojima se suočava ta zajednica je diskriminacija od strane njihovih sugrađana. Zbog predrasuda prema Romskom narodu koje su dio našeg društva, diskriminacija ih prati kroz cijeli život, od škole i druženja sa prijateljima, do poslodavaca i kolega na fakultetu i poslu. Rijetki su oni koji nemaju mnoštvo poraznih primjera nehumanog odnosa našeg društva prema Romskoj zajednici.
Sandra Džemaili, studentica prava u Bihaću, smatra da diskriminacija postoji u svim sferama društva u Bosni i Hercegovini te je i sama iskusila na svojoj koži prilikom sticanja obrazovanja, traženja zaposlenja i kao predsjednica Sekcije mladih antifašista grada Bihaća i Bosanske Krajine.
„Ja sam bila predsjednica Sekcije mladih antifašista grada Bihaća i Bosanske Krajine koju sam uspješno vodila pet godina ali se od mjeseca maja pojavile individue koje su se javno predstavljale kao pripadnici stranaka SDP i NiP grada Bihaća te su isti zagovarali da gradsko udruženje mladih antifašista ne može voditi ʻcigančicaʼ uz navode da Bihać ima i svoje djece koji bi mogli obnašati tu funkciju“, kazala je Džemaili.
Navedene uvrede, kako je pojasnila, primijetili su na društvenim mrežama OSCE BiH, ured Visokog predstavnika (OHR) i intervenisali su i naložili istragu u vezi rasističkog napada na osobu koja pripada nacionalnoj manjini. Za slučaj se zainteresirao i ured Ombusdmana u Banjoj Luci, a Džemaili očekuje konačan stav.
Organizacije i borci za prava Roma
Pitanjem položaja Romske zajednice u Bosni i Hercegovini bave se brojne kako međunarodne, tako i domaće organizacije. Svojim djelovanjem ističe se OSCE BiH koji proizvodi redovne izvještaje o položaju manjina u Bosni i Hercegovini, bavi se promovisanjem ljudskih prava, izdvaja sredstva za pružanje stipendija Romskoj djeci, radi na poboljšanju institucija te sarađuje sa nadležnim organima i nevladinim Romskim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
Ipak, ističu se domaća Romska udruženja poput Kali Sara Romskog Informativnog Centra, Udruženja Euro Rom, Bolja Budućnost te brojnih drugih.
Bez predanosti prosperitetu Romske zajednice i trudu uloženom ka komunikaciji sa istom, nadležnima, medijima te Međunarodnom zajednicom, napredak koji ostvaruju Romi u Bosni i Hercegovini ne bi bio moguć. Pomenute organizacije pokreću inicijative, skupljaju sredstva, ulažu u obrazovanje Roma, skreću pažnju na njihove probleme te organizuju edukacije i brojne druge aktivnosti. Ono čemu posvećuju posebnu pažnju i što predstavlja važan korak za mijenjanje situacije je uvođenje Romskog jezika u škole te podučavanje tradiciji, običajima, historiji i kulturi te zajednice, što bi dovelo do boljeg shvatanja Romskog narod kao cjeline od strane samih Roma, ali i drugih. Shvatanje nepoznatog prvi je korak u prihvatanju istog.
Obrazovanje je nepogrešiv korak u potrazi za poboljšanjem i promjenom. Uz trud i rad Romskih organizacija, međunarodne zajednice te primjenjivanje akcionih planova nadležnih institucija, osnaživanje Romske zajednice i mijenjanje njihove pozicije u Bosni i Hercegovini je itekako moguće.
